Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-631/12 (S.N,O.B., S.B. i F.S. i I.T., F.Dž., S.H. i I.N. i F.B., M.M., Ć.Š. i P.G.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-631/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine, u predmetu broj Broj predmeta, rješavajući apelacije Ime Apelanta i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

S.N., protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 032751 11 Rsž od 11. novembra 2011. godine;

O.B., S.B. i F.S., protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 013232 10 Rsž od 6. maja 2010. godine;

I.T., F.Dž., S.H. i I.N., protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 009082 09 Gž od 18. augusta 2010. godine;

F.B., M.M., Ć.Š. i P.G., protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 009075 09 Gž od 1. aprila 2010. godine;

A.Š., E.T., B.M. i N.I., protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 009214 09 Gž od 6. maja 2010. godine;

S.Č., V.P., E.M. i S.T., protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 009213 10 Rsž od 27. maja 2010. godine;

D.K., M.K., H.Č., I.O. i Ž.M., protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 009090 09 Gž od 18. novembra 2009. godine;

A.E., A.G., J.T. i B.Š., protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 010251 10 Rsz od 17. juna 2010. godine; Z.V., E.B., D.T. i N.K., protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 010293 10 Gž od 6. maja 2010. godine;

M.P., D.Č., M.P. i Z.T., protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 009138 10 Rsž od 19. maja 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-631/12

S.N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnio je 14. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 032751 11 Rsž od 11. novembra 2011. godine.

2. AP-639/12

O.B., S.B. i F.S. (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Prozora, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 15. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 013232 10 Rsž od 6. maja 2010. godine.

3. AP-640/12

I.T., F.Dž., S.H. i I.N. (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Mostara, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 15. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 009082 09 Gž od 18. augusta 2010. godine.

4. AP-642/12

F.B., M.M., Ć.Š. i P.G. (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Mostara, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 15. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 009075 09 Gž od 1. aprila 2010. godine.

5. AP-697/12 A.Š., E.T., B.M. i N.I. (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Jablanice, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 20. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 009214 09 Gž od 6. maja 2010. godine.

6. AP-789/12

S.Č. iz Jablanice, V.P. iz Mostara, E.M. iz Jablanice i S.T. iz Jablanice (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 27. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 009213 10 Rsž od 27. maja 2010. godine.

7. AP-790/12

D.K. iz Širokog Brijega, te M.K., H.Č., I.O. i Ž.M. svi iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 27. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 009090 09 Gž od 18. novembra 2009. godine.

8. AP-807/12

A.E. iz Mostara, A.G. iz Mostara, J.T. iz Bune i B.Š. iz Čapljine (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 28. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 010251 10 Rsz od 17. juna 2010. godine.

9. AP-918/12

Z.V., E.B. i D.T. svi iz Mostara, te N.K. iz Čitluka (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 12. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 010293 10 Gž od 6. maja 2010. godine.

10. AP-919/12

M.P. iz Stoca, D.Č. iz Mostara, M.P. iz Bune i Z.T. iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 12. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 009138 10 Rsž od 19. maja 2010. godine. Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-631/12.

U konkretnom slučaju osporenim konačnim odlukama, u većini slučajeva, potvrđene su prvostepene presude kojima su apelantima dosuđena određena novčana potraživanja iz radnog odnosa. Istim presudama apelanti su odbijeni sa dijelom tužbenih zahtjeva kojim su od tuženog potraživali isplatu određenih novčanih iznosa za određene vremenske periode na ime povećanja plaća po osnovu rada subotom i nedjeljom. Naime, Kantonalni sud je naveo da je to zbog toga, što je na temelju nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke S.A., utvrđeno da je rad apelanata koji rade u turnusima specifičan, pa im slobodni dani nisu uvijek subota i nedjelja, nego, zavisno od rasporeda njihovog rada, slobodni dani im nekada budu tokom sedmice, a nekada subotom i nedjeljom. Također, u obrazloženjima presuda, u pogledu troškova predmetnih postupaka, između ostalog, istaknuto je da pojedini podnesci apelanata, kao ni opomena, nisu bili neophodni u postupku (član 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku), jer je tim podnescima izvršeno povećanje perioda za pojedina novčana potraživanja, a što se moglo učiniti na ročištima, posebno kod činjenice da se ni zakonske zatezne kamate ne dosuđuju od dana podnošenja zahtjeva, već od dospjelosti pojedinih novčanih potraživanja.

Apelacioni navodi

U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Svi apelanti osporavaju odluke sudova vezano za nedosuđivanje naknada na ime rada subotom i nedjeljom, a pojedini apelanti osporavaju odluke sudova vezano za troškove postupaka.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizilaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana člana 18. stav

4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie)neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-631/12 (S.N,O.B., S.B. i F.S. i I.T… | Sudska praksa | Aktio