Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-649/12 (S. M.,I. K. i V. B. i B. L. i H. K.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-649/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine, u predmetu broj Broj predmeta, rješavajući apelacije Ime Apelanta i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Samra Muratagić, protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Rs 003981 09 Rsz od 20. januara 2012. godine;

Ibrahim Komić, protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Rs 001889 09 Rsž od 20. januara 2012. godine;

Vahida Bećirević, protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 Rs 000189 11 Rsz od 20. februara 2012. godine;

Boško Lonić, protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 Rs 001809 10 Rsž od 24. aprila 2012. godine;

Husein Krupić, protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 003802 11 Rsž od 14. juna 2012. godine;zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-649/12 Samra Muratagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina, koju zastupa Mirsad Tatarević, advokat iz Bosanske Krupe, podnijela je 16. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Rs 003981 09 Rsz od 20. januara 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina tužba radi isplate naknade za troškove prevoza na posao i sa posla. U toku postupka je utvrđeno da apelantica nije dokazala da je imala pravo na prevoz ili naknadu troškova prevoza na posao i sa posla u skladu sa pravilnikom o radu, odnosno, ugovorom o radu.

2. AP-650/12

Ibrahim Komić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Otoke, kojeg zastupa Mirsad Tatarević, advokat iz Bosanske Krupe, podnio je 16. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Rs 001889 09 Rsž od 20. januara 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena apelantova tužba i obavezana tužena da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada (topli obrok) i naknade za troškove prevoza na posao i sa posla, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva za naknadu za troškove prevoza na posao i sa posla preko dosuđenog dijela. U toku postupka je utvrđeno da je apelant imao pravo na razliku naknade za ishranu u toku rada i naknadu za troškove prevoza na posao i sa posla u jednom dijelu u skladu sa relevantnim odredbama Kolektivnog ugovora za službenike Kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova Bihać. Međutim, stupanjem na snagu Općeg kolektivnog ugovora prestao je da važi navedeni kolektivni ugovor, a apelant nije dokazao da je, nakon stupanja na snagu Općeg kolektivnog ugovora, imao pravo na prevoz ili naknadu troškova prevoza na posao i sa posla u skladu sa pravilnikom o radu, odnosno, ugovorom o radu.

3. AP-909/12

Vahida Bećirević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanske Krupe, koju zastupa Mirsad Tatarević, advokat iz Bosanske Krupe, podnijela je 9. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 Rs 000189 11 Rsz od 20. februara 2012. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 17. oktobra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina tužba radi isplate razlike plaće, minulog rada i dodatka na platu. U toku postupka je utvrđeno da apelantica nije dokazala da joj je tuženi isplatio manje iznose po osnovu plaće, minulog rada i dodatka na plaću, koji iznosi su zagarantovani parametrima sadržanim u odredbi člana 8. Općeg kolektivnog ugovora.

4. AP-2627/12 Boško Lonić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupa, kojeg zastupa Mirsad Tatarević, advokat iz Bosanske Krupe, podnio je 12. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 Rs 001809 10 Rsž od 24. aprila 2012. godine. Apelant je dopunio apelaciju 17. oktobra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena apelantova tužba i obavezana tužena da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plate, minulog rada i dodatka na platu, te naknade za troškove prevoza na posao i sa posla, dok je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za isplatu razlike plate za rad noću. U toku postupka je utvrđeno da je apelant imao pravo na razliku plate, minulog rada i dodatka na platu, te naknadu za troškove prevoza na posao i sa posla u skladu sa relevantnim odredbama Kolektivnog ugovora za službenike Kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova Bihać. U pogledu apelantovog zahtjeva za isplatu razlike plate za rad noću, utvrđeno je da je apelantu isplaćena naknada za posebne uvjete rada u iznos od 30% osnovne plaće, u kojima je obuhvaćen i noćni rad.

5. AP-2628/12

Husein Krupić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bužima, kojeg zastupa Mirsad Tatarević, advokat iz Bosanske Krupe, podnio je 12. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 003802 11 Rsž od 14. juna 2012. godine. Apelant je dopunio apelaciju 17. oktobra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena apelantova tužba i obavezana tužena da apelantu isplati određeni novčani iznos na ime naknade troškova prevoza na posao i sa posla, dok je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za isplatu uvećanja plate za rad noću. U toku postupka je utvrđeno da apelantu pripada pravo na naknadu za troškove prevoza na posao i sa posla. Nadalje, odbijen je apelantov zahtjev za isplatu uvećanja plate za rad noću, jer je utvrđeno da je apelantu isplaćena naknada za posebne uvjete rada u iznos od 30% osnovne plaće, u kojem je obuhvaćen i noćni rad.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-649/12.

Apelacioni navodi

U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-649/12 (S. M.,I. K. i V. B. i B. L. i H. K.) | Sudska praksa | Aktio