Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2062/12 (R. K.,Goran Pranjić M. Lukić i E. Ć.,DD MINEKS doo Zvornik I.F. i JP Elektroprivreda BiH dd Sarajevo ZD Rudnici Kreka doo Tuzla,M. B. i N. N.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2062/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godineu predmetu broj AP 2062/12, rješavajući apelacije Ranko Kondić i dr.,, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h. i člana 57. stav 2. taćka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Ranko Kondić protiv rješenja Okružnog suda u u Banjaluci broj 77 0 P 010562 12 Gž, od 8. maja 2012. godine;

Goran Pranjić M. Lukić protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 010206 09 Gž2, od 19. avgusta 2009. godine;

Esad Ćerimagić protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 Pr 020321 13 Pžp 2 od 30. aprila 2013. godine

DD MINEKS doo Zvornik protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 Pr 125483 13 Pžp, od 8. novembra 2013. godine, rješenja Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 Pr 125483 11 Pr, od 29. marta 2013. godine i rješenja Osnovnog suda, broj 71 0 Pr 125483 11 Pr, od 15. novembra 2012. godine;

I.F. protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH, broj 96 0 P 026716 13 Gž, od 9. decembra 2013. godine i presude na osnovu priznanja Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH, broj 96 0 P 026716 11 P, od 6. septembra 2013. godine;

JP Elektroprivreda BiH dd Sarajevo ZD Rudnici Kreka doo Tuzla protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine , broj S1 3 U 008070 14 Uvp, od 31. januara 2014. godine i presude Suda BiH, broj S1 3 U 008070 12 U, od 11. decembra 2013. godine;

Mirjana Božić i Nikola Nikolić protiv presude Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 I 036999 13 Gž, od 27. novembra 2013. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini, broj 80 0 I 036999 12 I, od 25. septembra 2013. godine;

Rukija Todorovac, Sutka Ramić, Senka Klipić, Safet Todorovac, Vahida Ibragić svi iz Švedske i Izet Todorovac protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srspke, broj 71 0 P 043001 13 Rev, od 27. novembra 2013. godine;

Edin Gačić protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 014919 14 Kž 4, od 13. februara 2014. godinezbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 2062/12

1. Ranko Kondić ( u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Udruženje za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja „Diskriminacija je zabranjena“ Banjaluka podnio je 28. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u u Banjaluci broj 77 0 P 010562 12 Gž, od 8. maja 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba apelanta i podnosioca izjave za učešće na strani apelanta kao umješača je odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Prijedoru, broj 77 0 P 010562 09 P, od 15. februara 2012. godine kojim je odbijeno učešće Udruženje za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja „Diskriminacija je zabranjena“ Banjaluka u svojstvu umješača na strani apelanta kao tužitelja jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za učešće u svojstvu umješača u skladu sa članom 369. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik RS 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) i članom 12. i 16. Zakona o zabrani diskriminacije BIH ( Službeni glasnik BiH broj 12/09). AP 2010/13

2. Goran Pranjić M. Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 11. maja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, (u daljnjem tekstu Kantonalni sud), broj 58 0 P 010206 09 Gž2, od 19. avgusta 2009. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi smetanja posjeda rješenjem Općinskog suda u Mostaru, broj 07 58 P 010206 06 P, od 2. aprila 2009. godine, koje potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 58 0 P 010206 09 Gž2, od 19. avgusta 2009. godine odbačen je prijedlog J.P. majke apelanta, za učešće u postupku kao umješača na strani apelanta kao tuženog, jer nema pravnog interesa za učestvovanje. Apelant je 12. septembra 2011. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka protiv rješenja Kantonalnog suda broj 0758 P 010206 09 Gž2, od 19. avgusta 2009. godine i postupak je u toku pred Kantonalnim sudom. AP 5085/13

3. Esad Ćerimagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja podnio je 10. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 39 0 Pr 020321 13 Pžp 2 od 30. aprila 2013. godine. Apelant je podnio prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje protiv rješenja Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 39 0 Pr 020321 11 Pr, od 2. marta 2012. godine, kojim je utvrđena konačnost i izvršnost prekršajnog naloga Policijske stanice Tešanj, od 18. avgusta 2011. godine protiv apelanta zbog prekršaja iz člana 207. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH. U konkretnom slučaju rješenjem Općinskog suda broj 39 0 Pr 020321 11 Pr, od 12. decembra 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 39 0 Pr 020321 13 Pžp 2 od 30.aprila 2013.godine,odbačen je kao nedozvoljen apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje u predmetnoj pravnoj stvari.

AP 192/14

4. DD MINEKS doo Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika kojeg zastupa Čedo Đukić, advokat iz Banjaluke podnio je 13. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 Pr 125483 13 Pžp, od 8. novembra 2013. godine, rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 Pr 125483 11 Pr, od 29. marta 2013. godine i rješenja Osnovnog suda, broj 71 0 Pr 125483 11 Pr IX, od 15. novembra 2012. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Osnovnog suda, od 29. marta 2013. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje i ostavljeno na snazi rješenje Osnovnog suda broj 71 0 Pr 125483 11 Pr IX, od 15. novembra 2012. godine kojim je utvrđena odgovornost apelanta za prekršaj iz člana 43. Zakona o prevozu opasnih materija.

AP 715/14

5. I.F. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupaju Alenka Stojaković-Đukić i Borislav Stojaković, advokati iz Brčkog podnio je 12. februara 2014. godine apelaciju protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH, broj 96 0 P 026716 13 Gž, od 9. decembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem drugostepenog suda odbačena je kao nedopuštena žalba apelanta kao umješača na strani tuženog protiv presude na osnovu priznanja Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH, broj 96 0 P 026716 11 P, od 6. septembra 2013. godine, s obzirom da je tuženi priznao tužbeni zahtjev. AP 721/14

6. JP Elektroprivreda BiH dd Sarajevo ZD Rudnici Kreka doo Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 13. februara 2014. godine Ustavnom sudu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine , broj S1 3 U 008070 14 Uvp, od 31. januara 2014. godine i presude Suda BiH, broj S1 3 U 008070 12 U, od 11. decembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbačen je kao neblagovremen zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH, broj S1 3 U 008070 12 U, od 11. decembra 2013. godine kojom je u upravnoj stvari razrez indirektnih poreza tužba apelanta odbijena kao neosnovana.

AP 783/14

7. Mirjana Božić i Nikola Nikolić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bijeljine koje zastupa Advokatska kancelarija Muhić i dr doo za obavljanje advokatske djelatnosti iz Tuzle podnijeli su 19. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 I 036999 13 Gž, od 27. novembra 2013. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini, broj 80 0 I 036999 12 I, od 25. septembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim drugostepenim rješenjem u parničnom postupku radi prinudne naplate novčanog potraživanja žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je odbačen kao nedozvoljen prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje.

AP 844/14

8. Rukija Todorovac, Sutka Ramić, Senka Klipić, Safet Todorovac, Vahida Ibragić svi iz Švedske i Izet Todorovac iz Njemačke (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Vesna Rujević, advokat iz Banjaluke podnijeli su 22. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 043001 13 Rev, od 27. novembra 2013. godine, kojim je revizija apelanata protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 043001 12 Gž, od 16. aprila 2013. godine odbačena kao nedozvoljena. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi utvrđenja ništavosti ugovora o razmjeni nekretnina rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 043001 11 P 2, od 30. avgusta 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 043001 12 Gž, od 16. aprila 2013. godine prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje odbačen je kao neblagovremen. AP 892/14

9. Edin Gačić (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi na izdržavanju kazne u KPZ Zenica podnio je 26. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 014919 14 Kž 4, od 13. februara 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 K 014919 12 Kv 5, od 20. januara 2014. godine kojim je apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno okončanog presudom Kantonalnog suda, broj K-126/02, od 3. februara 2003. godine odbačen jer apelant nije u zahtjevu naveo činjenice i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev. Spajanje predmeta

10. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2062/12. Apelacioni navodi

11. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: h. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

13. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinim apelacijama odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlog za povrat u pređašnje stanje. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata.

14. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povratu prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).Takođe, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolagod 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

15. Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, odnosno utvrđivali samo procesnu dopustivost predmetnih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti u pojedinim apelacijama pozvali odnose na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog parničnog/krivičnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno da li se odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata u postupcima koji su okončani odlukama koje se osporavaju apelacijama. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, i odluke Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnim postupcima, pokrenutim po prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

17. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2062/12 (R. K.,Goran Pranjić M. Lukić i E… | Sudska praksa | Aktio