Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2382/12 (M. I.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2382/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine u predmetu broj AP-2382/12, rješavajući apelaciju M. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h. i člana 57 stav 2. točka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. I. podnesena protiv Rješenja Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo, broj UP-II-

06-23-4484/08-R od 18. avgusta 2008. godine i Presude Kantonalnog suda, broj 09 0 U 001967 08 U od 18. aprila 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. M. I. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Esad Hrvačić, advokat Sarajeva, podnijela je 26. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-II-06-23-4484/08-R od 18. avgusta 2008. godine i Presude Kantonalnog suda (u daljenjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 U 001967 08 U od 18. aprila 2012. godine.

2. Ministarstvo je donijelo Rješenje, broj UP-II-06-23-4484/08-R od 18. avgusta 2008. godine, kojim je apelanticina žalba, podnesena protiv obavijesti Ministarstva, broj 06-23-4484/08-R od 6. avgusta 2008. godine, odbijena kao neosnovana. Navedenom obavijesti Ministarstva odlučivalo se o apelanticinom zahtjevu za rješavanje stambenog pitanja dodjelom stana u vlasništvo, u skladu sa članom 39. Zakon o dopunskim pravima boraca – branitelja Bosne i Hercegovine („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 9/07), na način da je odlučeno da apelantica ne ispunjava uslove za rješavanjem stambenog pitanja dodjelom stana u vlasništvo.

3. Apelantica je pred Kantonalnim sudom pokrenula upravni spor protiv navedenog Rješenja Ministarstva. Kantonalni sud je donio Presudu, broj 09 0 U 001967 08 U od 18. aprila 2012. godine, kojom je apelanticina tužba odbijena. U obrazloženju presude se navodi da je apelantica bila vlasnica stana koji se nalazi u ulici Vinka Šamarlića broj 13, površine 35 m², koji stan je poklonila kćerki na osnovu ugovora o poklonu nekretnina, na kojem stanu je zadržala pravo doživotnog izdržavanja, pa prema tome apelantica nije bila osoba bez stana, niti je osoba koja je predmetni stan ponudila tuženom u zamjenu za drugi odgovarajući stan, s obzirom na mogućnosti koje su date u Pravilniku o dodjeli stana u vlasništvo („Službene novine Kantona Sarajevo“, br. 13/07, 11/08 i 15/08), a na koji se apelantica pozivala u žalbi, kao i u tužbi. Na osnovu izloženog, Kantonalni sud je zaključio da je osporeno rješenje pravilno i na zakonu zasnovano, odnosno da se zasniva na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

4. Apelantica tvrdi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, jer pri donošenju osporenih odluka nisu uzete u obzir sve okolnosti i pogrešno su primijenjene zakonske odredbe.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: h. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Apelantica se žali na presudu Kantonalnog suda, smatrajući da je istom povrijeđeno njeno pravo na imovinu. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku kovenciju, štiti samo postojeću imovinu, a ne i pravo na sticanje imovine (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. juna 1979. godine serija A-31). Zbog toga su navedeni članovi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije primjenjivi samo na postupke koji imaju za predmet spora imovinu, a ne postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na sticanje imovine. U konkretnom slučaju, predmet spora pred Kantonalnim sudom je poništenje rješenja tuženog u predmetu rješenja stambenog pitanja dodjelom stana u vlasništvo. Shodno navedenom, stan koji bi eventualno trebao da bude dodijeljen apelantici u vlasništvo, ne predstavlja postojeću imovinu apelanatice, niti je ona na osnovu relevantih propisa mogla imati «legitimno očekivanje» da će ga steći. Takav stan može eventualno predstavljati buduću imovinu, jer je apelantica očekivala da će steći pravo na dodjelu stana. Međutim, pravo na dodjelu stana u vlasništvo, nije zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se navedenom odredbom ne štiti buduća imovina, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Apelantica dalje smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije. U vezi sa navodima apelantice o kršenju prava na poštivanje doma, Ustavni sud ukazuje da je i ranije u brojnim odlukama ukazao da član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije daju pravo na poštivanje i zaštitu od uznemiravanja samo postojećeg doma koji apelant već ima, a ne pravo na sticanje doma. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelanticin zahtjev za dodjelu stana u vlasništvo odbijen, tako da apelantica nije konsitituisala pravo na dom, budući da joj očekivani stan nije dodjeljen i u njega nije uselila. Stoga je očigledno da se odredbe člana 8. Evropske konvencije ne mogu primijeniti na ovaj slučaj, jer apelantici nije dodjeljen stan niti je u njega uselila, kako bi stekla pravo na zaštitu postojećeg «doma» u smislu člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2382/12 (M. I.) | Sudska praksa | Aktio