Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4193/13 (V. R.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4193/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine u predmetu broj AP-4193/13, rješavajući apelaciju Veljke Ratkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tač a. i h. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Veljke Ratkovića podnesena protiv Dopisa Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118- 0-SuI-13-000 329 od 10. septembra 2013. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Veljke Ratkovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 054922 11 Rev, od 22. avgusta 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Veljko Ratković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 11. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Dopisa Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-SuI-13-000 329 od 10. septembra 2013. godine i Rješenja Vrhovnog suda, broj 71 0 P 054922 11 Rev, od 22. avgusta 2013. godine.

2. Apelant je Vrhovnom sudu uputio Dopis u vezi Rješenja Vrhovnog suda, broj 71 0 P 054922 11 Rev, od 22. avgusta 2013. godine, kojim je apelantova revizija, izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 71 0 P 054922 10 Gž od 30. decembra 2001. godine, odbijena kao neosnovana, a kojim je od Vrhovnog suda zahtijevao da „donese rješenje kojim se nalaže MUP-u Republike Srpske da ukloni sve video i audio uređaje iz njegovog stambenog, poslovnog prostora, vozila i tijela“.

3. Vrhovni sud je Dopisom, broj 118-0-SuI-13-000 329 od 10. septembra 2013. godine, obavijestio apelanta da su u obrazloženju Rješenja Vrhovnog suda, broj 71 0 P 054922 11 Rev, od 22. avgusta 2013. godine, navedeni razlozi koji su opredijelili odluku u izreci, te da nije nadležan za donošenje traženog rješenja.

4. Osnovni sud u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio rješenje, broj 71 0 P 054922 09 P od 14. maja 2010. godine, kojim je apelantova tužba radi naknade štete, odbačena. Osnovni sud je utvrdio da o istom zahtjevu, pred istim sudom, teče parnica u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem 71 0 P 060257 09 P, da je u pomenutom predmetu parnica pokrenuta tužbom istih tužilaca, apelanta i njegove porodice, protiv iste tužene, radi naknade štete, sa zahtjevom da tužena ukloni iz zidova audio i video uređaje, da prestane terorisati apelanta i njegovu porodicu i da izvrši demobilizaciju njihove imovine, kao i da se naloži tuženoj da na ime naknade materijalne i nematerijalne štete, te štete na ime izgubljene dobiti apelantu i njegovoj porodici isplati iznos od 1.198.216,00 KM. Osnovni sud je pozivom na odredbe člana 67. stav 1. tačka 3. važećeg Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) odbacio tužbu i kasnije podneseni prijedlog za donošenje mjere obezbjeđenja sa privremenom mjerom.

5. Rješenjem Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekst: Okružni sud), broj 71 0 P 054922 10 Gž, od 30. decembra 2010. godine, apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja Osnovnog suda, je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje je potvrđeno.

6. Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 71 0 P 054922 11 Rev, od 22. avgusta 2013. godine, kojim je odbio apelantovu reviziju kao neosnovanu. U obrazloženju osporenog Rješenja se navodi da su nižestepeni sudovi pravilno donijeli svoje odluke kada su odbacili apelantovu tužbu, budući da o istom zahtjevu već teče parnica, te su pravilno primijenili odredbe člana 67. stava 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku. Također, neosnovanim je ocijenjen i prigovor revizije da se radi o različitim tužbama, jer se u ova slučaja radi o istom zahtjevu (kako u pogledu zahtjevane činidbe, tako i u pogledu novčanog iznosa na ime naknade štete) i istim parničnim strankama, a kojima je moguće raspravljati samo u jednom parničnom postupku, koji će rezultirati jednom pravosnažnom sudskom odlukom.

7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine kojem odgovara član 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su nadležni sudovi pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primjenili materijalno pravo. Nadalje, apelant navodi da je Vrhovni sud pogrešno ocijenio da se radi o istim postupcima, između ostalog, budući da apelant smatra kako je u drugom postupku tužena Republika Srpska, iz razloga što „vidi, a neće da spriječi diskriminaciju nad apelantovom porodicom“.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tač. a.i h. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav 3. tač. a.i h. Pravila Ustavnog suda glasi:

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

h. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

a) Nenadležnost za odlučivanje

9. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji podnesenoj protiv Dopisa Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-SuI-13-000 329 od 10. septembra 2013. godine, jer navedeni akt nema svojstvo presude, odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

b) Dopustivost ratione materiae

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva isključivo odnose na odluku kojom je odbijena apelantova revizija izjavljena protiv Rješenje Okružnog suda broj 71 0 P 054922 10 Gž, od 30. decembra 2010. godine.

12. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, u postupku koji je okončan odlukom koja se osporava apelacijom, odnosno Rješenjem Vrhovnog suda, kojim je odbijena apelantova revizija izjavljena protiv Rješenje Okružnog suda broj 71 0 P 054922 10 Gž, od 30. decembra 2010. godine. U konkrentom slučaju postupak pred nižestepenim sudskim organima je okočan na način da je apelantova tužba, podnesena 2. februara 2009. godine, u vrijeme kada je o istom zahtjevu postupak već bio u toku pred Osnovnim sudom, odbačena. Osnovni sud je cijenio, a Okružni sud je potvrdio, da je u skladu s odredbama člana 67. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, novu apelantovu tužbu trebalo odbaciti, budući da je o istom zahtjevu postupak već bio u toku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, već je sud apelantovu tužbu odbacio iz procesnih razloga. Ovom činjenicom nije dovedeno u pitanje apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da postupak po njegovom tužbenom zahtjevu i dalje traje pred Osnovnim sudom, pod poslovnim brojem 71 0 P 060257 11 P. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizilazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

13. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k ) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni o pravu na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju, te da su apelantovi navodi i u tom dijelu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud zaključuje da se, također, u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovom pravu da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravu na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, kao ni o apelantovom pravu na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tač. a. i h. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4193/13 (V. R.) | Sudska praksa | Aktio