Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4196/11 (N. S.,B. K. i M. T.,Z.Š.,I. V. i S. I. i dr.)
Odluka donesena 10. 04. 2014.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4196/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine u predmetu broj AP 4196/11, rješavajući apelacije Nedeljka Sulića i dr., člana 18. stav 3. tačka e. i člana 57. stav 2. točka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Nedeljko Sulić protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58 0 P 028385 11 Rev, od 4. avgusta 2011. godine;
Besim Krajina protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118 0 P 000377 08 Rev od 22. septembra 2010.
godine, presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Gž-08- 000359, od 11. aprila 2008. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru broj P-683/06, od 10. decembra 2007. godine;
Milan Trgovčević protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65-0-P-049316-10-Rev, od 8. novembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65-0-P-049316-09-Gž, od 28. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65-0-049316-09-P2, od 28. aprila 2009. godine;
Z.Š. protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 003532 10 Uvp, 11. januara 2012.
godine;
Ibrahim Vejzović zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 182. (152.) Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5- 14728/AP od 14. januara 2011. godine;
Slađana Ilić i dr. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj I-3365/00 od 24. prosinca 2002.
godine jer se radi o pitanjima o kojima je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelacijama ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP 4196/11
1. Nedeljko Sulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Miro Volarić, advokat iz Mostara, podnio je 26. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58 0 P 028385 11 Rev, od 4. avgusta 2011. godine kojim je apelantova revizija odbačena kao nedopuštena i presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 P 028385 09 Gž, od 21. oktobra 2010. godine donesene u parničnom postupku radi utvrđenja i uknjižbe. Ustavni sud zapaža da i u konkretnom slučaju revizija nije bila efektivan pravni lijek budući da je odbačena kao nedopuštena, te je konačna odluka presuda Kantonalnog suda.
2. Ustavni sud zapaža da je Odlukom o dopustivosti broj AP 5931/10, od 5. novembra 2013. godine odbacio kao prima facie neosnovanu apelantovu apelaciju koja je podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 P 028385 09 Gž, od 21. oktobra 2010. godine, a koja je osporena i u predmetnoj apelaciji. Stoga slijedi da se predmetna apelacija odnosi na isto pitanje koje je bilo predmet razmatranja u odluci Ustavnog suda broj AP 5931/10, od 5. novembra 2013. godine .
AP 4679/11
3. Besim Krajina (u daljnjem tekstu: apelant) iz iz Dusseldorfa, Njemačka, kojeg zastupa Mirza Šabić, advokat iz Lukavca, podnio je 9. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 118 0 P 000377 08 Rev od 22. septembra 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Gž-08-000359, od 11. aprila 2008. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru broj P-683/06, od 10. decembra 2007. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom revizija apelanta u parničnom postupku radi utvrđenja odbijena je kao neosnovana.
4. Ustavni sud zapaža da je Odlukom o dopustivosti broj AP 5226/10, od 19. novembra 2013. godine odbacio kao prima facie neosnovanu apelantovu apelaciju koja je podnesena protiv presude Vrhovnog suda, broj 118 0 P 000377 08 Rev od 22. septembra 2010. godine i odnosi se na isto pitanje koje je predmet ove apelacije.
AP 5004/11
5. Milan Trgovčević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva kojeg zastupa Zlatko Tirić, advokat iz Sarajeva podnio je 27. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65-0-P-049316-10-Rev, od 8. novembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65-0-P-049316-09- Gž, od 28. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65-0-049316-09-P2, od 28. aprila 2009. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom revizija apelanta u parničnom postupku radi utvrđenja odbijena je kao neosnovana.
6. Ustavni sud zapaža da je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 3222/10, od 12. juna 2013. godine usvojio apelantovu apelaciju koja je podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65-0-P-049316-09-Gž, od 28. aprila 2010. godine i odnosi se na isto pitanje koje je predmet ove apelacije.
AP 925/12
7. Z.Š. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Stoca, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnio je 9. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 003532 10 Uvp, 11. januara 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbijen je zahtjev za vandredno preispitivanje presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 003532 10 U od 24. septembra 2010. godine kojom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv upravnog akta u pravnoj stvari priznavanja prava na starosnu penziju.
8. Ustavni sud zapaža da je Odlukom o dopustivosti, broj AP 4807/10, od 22. oktobra 2013. godine odbacio kao prima facie neosnovanu apelantovu apelaciju koja je podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 003532 10 U od 24. septembra 2010. godine koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet ove apelacije. AP 31/14
9. Ibrahim Vejzović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sapne podnio je 3. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 182. (152.) Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-14728/AP od 14. januara 2011. godine. Navedenim rješenjem apelantu je priznato pravo na otpremninu u visini od 2,00 prosječne plate u Republici Srpskoj u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kome je apelantu priznato pravo na otpremninu.
10. Ustavni sud zapaža da je Odlukom o dopustivosti broj AP 933/13, od 10. decembra 2013. godine odbacio zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova apelantovu apelaciju koja je podnesena zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 182. (152.) Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5- 14728/AP od 14. januara 2011. godine koje se odnosi na isto pitanje koje je predmet ove apelacije.
AP 589/14
11. Slađana Ilić i dr. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banja Luke, koju zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banja Luke, podnijeli su 7. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj I- 3365/00 od 24. prosinca 2002. godine.
12. Ustavni sud zapaža da je Odlukom o dopustivosti broj AP 976/06, od 13. juna 2006. godine odbacio apelaciju apelanata jer se radilo o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao koja je podnesena zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj I-3365/00 od 24. prosinca 2002. godine, a koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet ove apelacije.
Spajanje predmeta
13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4196/11.
Apelacioni navodi
14. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka e. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav 3. tačka e. Pravila Ustavnog suda glasi:
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
16. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.».
17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka e. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić