Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5011/13 (R. J.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5011/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine u predmetu broj AP 5011/13, rješavajući apelacije Rifeta Junuzović i dr. , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Rifeta Junuzović protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaća, broj 17 0 I 044828 13 Gž, od 11. septembra 2013. godine;

RMU Kamengrad dd Sanski Most protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Ip 016971 13 Pž, od 11. oktobra 2013.

godine;

Dragoljub Lukić protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 72 0 I 023900 13 Gž, od 11. novembra 2013. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 5011/13

1. Rifeta Junuzović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Ferid Mujagić, advokat iz Bihaća, podnijela je 6. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaća, broj 17 0 I 044828 13 Gž, od 11. septembra 2013. godine. Pravosnažnim rješenjem Općinskog suda u Bihaću, broj 017-0-V-07-000051, od 31. marta 2008. godine u vanparničnom postupku po prijedlogu J.J. kao predlagača protiv apelanta kao protivpredlagača određena je fizička dioba nekretnina u suvlasništvu bliže opisanih u izreci rješenja, utvrđeno zajedničko pravo vlasništva na posebnim dijelovima kuće i utvrđeno koje nekretnine tražitelju izvršenja J.J. Tražilac izvršenja podnio je prijedlog za izvršenje kojim je tražio da apelant isprazni i preda nekretninu, te da se izvrši pljenidba i prenos njegovih novčanih sredstava na ime izdavanja u zakup poslovnog prostora. Rješenjem o izvršenju, broj 17 0 I 044828 12 I, od 21. novembra 2012. godine određeno je po prijedlogu predlagača, J.J. izvršenje rješenja broj 017-0-V-07-000051, od 31. marta 2008. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda, broj 17 0 I 044828 12 I, od 26. marta 2013. godine kojim je odbijen prigovor apelanta kao izvršenika protiv rješenja o izvršenju od 21. novembra 2012. godine.

AP 19/14

2. RMU Kamengrad dd Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća podnio je 30. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Ip 016971 13 Pž, od 11. oktobra 2013. godine. Pravosnažnom presudom Općinskog suda Sanski Most, broj Ps-51/2000, od 15. decembra 2000. godine obavezan je apelant kao izvršenik da tražiocu izvršenja Općini Sanski most plati dug nastao po osnovu pozajmice od 289.481,90 KM na način preciziran u izreci presude. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu ( u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 22 0 Ip 016971 11 Ip, od 24. oktobra 2012. godine dozvoljeno je izvršenje pomenute presude pljenidbom i prenosom novčanih sredstava sa žiro-računa apelanta kao izvršenika, na račun tražitelja izvršenja Općine Sanski Most. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda, broj 22 0 Ip 016971 11 Ip, od 24. aprila 2013. godine kojim je odbijen prigovor apelanta protiv rješenja o izvršenju, od 24. oktobra 2012. godine.

AP 525/14

3. Dragoljub Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške podnio je 31. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 72 0 I 023900 13 Gž, od 11. novembra 2013. godine. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu. Osnovni sud), broj 072-0-P-06-000092, od 29. juna 2007. godine apelant je obavezan da tražiteljima izvršenja Opštini Gradiška i Ministarstvu rada i boračko invalidske zaštite RS isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 5.062,50 KM. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj, 72 0 I 023900 11 I, od 20. decembra 2011. godine dozvoljeno je izvršenje pomenute presude radi prinudne naplate novčanog potraživanja i to popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari apelanta. U konkretnom slučaju osporenim odlukom žalba apelanta je odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda, broj 72 0 I 023900 11 I, od 28. decembra 2012. godine kojim je odbijen kao neosnovan prigovor apelanta kao izvršenika protiv rješenja o izvršenju, broj 72 0 I 023900 11 I, od 20. decembra 2011. godine.

Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 5011/13. Apelacioni navodi

5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude, nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“, broj 18/04, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

8. U konkretnom slučaju, apelanti kao izvršenici osporavaju odluke koje su donesene u izvršnom postupku radi predaje u posjed nekretnina/namirenja novčanog potraživanja, koje su tražitelji izvršenja imali prema apelantima. Prema tome, nikakva nova građanska prava, odnosno obaveze apelanta nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku. Naime prava i obaveze apelanta utvrđene su pravosnažnim presudom/rješenjem koje predstavljaju izvršne isprave donesene u parničnom/vanparničnom postupku koji su prethodili izvršnom postupku. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada pobijanim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

9. Kako se osporene odluke ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u odnosu na odluku donesenu u parničnom postupku, apelacioni navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5011/13 (R. J.) | Sudska praksa | Aktio