Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5100/13 (K. M.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5100/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine u predmetu broj AP-5100/13, rješavajući apelaciju Karla Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tač h. i m. i člana 57. stav 2. točka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Karla Marića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 68 0 I 005449 13 Rev od 11. juna 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Karla Marića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 68 0 P 001056 12 Rev od 24. septembra 2013.

godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Karlo Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, podnio je 12. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 68 0 I 005449 13 Rev od 11. juna 2013. godine i Rješenja Vrhovnog suda, broj 68 0 P 001056 12 Rev od 24. septembra 2013. godine.

2. Vrhovni sud je donio rješenje, broj 68 0 I 005449 13 Rev od 11. juna 2013. godine, kojim je revizija, koju je izjavio apelant kao tražitelj izvršenja, protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 68 0 I 005449 10 Gž 2 od 2. novembra 2012. godine, odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je odredbom člana 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine F BiH", broj: 32/03) izričito regulisano da protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova.

3. Vrhovni sud je donio rješenje, broj 68 0 P 001056 12 Rev od 24. septembra 2013. godine, kojim je odbačen apelantov podnesak od 20. decembra 2011. godine i dopuna od 16. septembra 2013. godine. U preambuli osporenog rješenja Vrhovnog suda navedena je vrijednost spora u iznosu od 86.400,00 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je navedeni podnesak posmatran kao revizija protiv presude Kantonalnog suda broj 68 O P 001056 10 Gž od 11. novembra 2011. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Livnu broj 68 O P 001056 07 P od 17. decembra 2009. godine, a kojim je u cjelosti odbijen apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete. Također, navedeno je da apelantov podnesak od 20. decembra 2011. godine nije bio uredan da bi se po njemu moglo postupati, niti je apelant koji je putem Kantonalnog suda pozvan da isti uredi u smislu člana 334. Zakona o parničnom postupku FBiH, otklonio nedostatke podneska od 20. decembra 2011. godine ni u naknadno dostavljenoj dopuni od 16. septembra 2013. godine, te je primjenom člana 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud podnesak odbacio.

4. Apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tač. h. i m. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 3. tač. h. i m. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;» a)Dopustivost ratione materiae u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 68 0 I 005449 13 Rev od 11. juna 2013. godine

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao, u ovom dijelu apelacije, odnose isključivo na odluku donesenu u postupku u kojema je odlučivano o procesnoj dopustivosti revizije koju je apelant izjavio protiv drugostepene odluke u izvršnom postupku. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata.

7. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

8. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima, odnosno utvrđivao samo procesnu dopustivost predmetnog pravnog lijeka. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenom odlukom nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

b)Neiscrpljivanje pravnih lijekova u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 68 0 P 001056 12 Rev od 24. septembra 2013. godine

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju apelant je propustio da, u smislu člana 334. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 53/03, 73/05 i 19/06), uredi reviziju, na način kako mu je Vrhovni sud naložio. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku, propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

11. U konkretnom slučaju, u preambuli osporenog rješenja Vrhovnog suda navedena je vrijednost spora u iznosu od 86.400,00 KM, a kako je nižestepenim presudama apelantov tužbeni zahtjev odbijen u cjelosti, slijedi da je vrijednost pobijanog dijela presude veća od predviđenog limita od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu postojećih odredbi Zakona o parničnom postupku dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Dakle, u konkrenom slučaju, revizija, da je bila uređena na način na koji je Vrhovni sud naložio apelantu, predstavljala bi dopušten, efektivan pravni lijek. Pri tome Ustavni sud zapaža da su nadležni organi u osporenim odlukama odgovarajuće obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se, ni u ovom dijelu, ne može razmatrati.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tač. h. i m. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko se utvrdi apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5100/13 (K. M.) | Sudska praksa | Aktio