Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-752/13 (R. M.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

  • Apelacija preuranjena
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-752/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine, u predmetu broj AP-752/13, rješavajući apelaciju Rifeta Murtića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tač. l. i m. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rifeta Murtića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 23 0 Rs 005978 10 Rsž od 7. decembra 2012. godine, zato što je preuranjena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rifeta Murtića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj 23 0 Rs 005978 08 Rs od 12. marta 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Rifet Murtić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Ibrahim Kadić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 20. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 23 0 Rs 005978 10 Rsž od 7. decembra 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 23 0 Rs 005978 08 Rs od 12. marta 2010. godine.

2. Apelant je Općinskom sudu podnio tužbu za utvrđivanje nezakonitosti prestanka radnog odnosa i naknade štete zbog neisplaćenih plata, vsp. 70.060,94 KM. Odlučujući o apelantovoj tužbi, Općinski sud je dobio Rješenje, broj 23 0 Rs 005978 08 Rs od 12. marta 2010. godine, kojim je odbacio kao nedopuštenu apelantovu tužbu u dijelu zahtjeva za naknadu štete zbog neisplaćenih plata, dok je u dijelu zahtjeva za utvrđivanje nezakonitosti rješenja Ministra MUP-a RBiH Sarajevo, broj 07/4-120-4/1429 od 31. oktobra 1994. godine, kojim je apelantu prestao radni odnos sa danom 1. oktobrom 1993. godine, tužbu odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja se navodi da je apelant propustio da protiv rješenja o prestanku radnog odnosa uloži prigovor, a u vezi utvrđivanja nezakonitosti tog rješenja, tužbeni zahtjev je postavio tek 23. avgusta 2005. godine, što u najmanju ruku znači po proteku skoro punih pet godina od dana 19. septembra 2000. godine, kada je preko svog punomoćnika E.V. saznao za postojanje ovog rješenja, i dobio kopiju istog, pa je apelant ovakav tužbeni zahtjev podnio neblagovremeno, po proteku prekluzivnog roka od jedne godine, kako je utvrđeno Zakonom o radu.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi, podnesenoj protiv navedenog Rješenja Općinskog suda, Kantonalni sud je donio Rješenje, broj 23 0 Rs 005978 10 Rsž od 7. decembra 2012. godine, kojim je istu djelimično uvažio, prvostepeno rješenje, u dijelu u kojem je odbačena kao nedopuštena apelantova tužba, ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je u ostalom dijelu, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tač. l. i m. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».

Član 18. stav 1. i stav 3. tač. l. i m. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;

(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

a) Preuranjenost apelacije

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u dijelu koji se odnosi na naknadu štete zbog neisplaćenih plata je u toku pred Općinskim sudom, u ponovnom postupku, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

b) Neiscrpljivanje pravnih lijekova

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju u dijelu zahtjeva za utvrđivanje nezakonitosti rješenja Ministra MUP-a RBiH Sarajevo, broj 07/4-120-4/1429 od 31. oktobra 1994. godine, kojim je apelantu prestao radni odnos sa danom 1. oktobrom 1993. godine, apelant je propustio da, u skladu s odredbom člana 103. stav 3. Zakona o radu („Službene novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03), u zakonskom roku podnese tužbu za zaštitu svojih prava. Pri tome Ustavni sud zapaža da su nadležni organi u osporenim odlukama odgovarajuće obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se, ni u ovom dijelu, ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tač. l. i m. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-752/13 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio