Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-587/11 (Č. S.)
Odluka donesena 10. 04. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Invalidnina
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-587/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 587/11, rješavajući apelaciju Čede Stjepanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b) i člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Čede Stjepanovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 001567 12 Uvp od 5. februara 2014.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Čedo Stjepanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Petrova, koga zastupa Manda Mišanović, advokat iz Petrova, podnio je 4. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „nepostupanja“ nadležnih organa u razumnom roku po Presudi Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 000393 09 U od 31. avgusta 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Okružnog suda, Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je 12. marta 2013. godine i 25. februara 2014. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Okružni sud i Ministarstvo su dostavili odgovore na apelaciju 22. marta 2013. godine, 3. i 10. marta 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem Administrativne službe Opštine Petrovo, Odjeljenja za opštu upravu (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 04/2-560-1-100/05 od 22. aprila 2005. godine apelantu je priznat status ratnog vojnog invalida VI kategorije sa 60% invalidnosti po osnovu ranjavanja zadobijenog kao pripadnik VRS i JNA. Utvrđeno je da apelant ima pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 18% od osnova od 1. aprila 2005. godine pa ndalje dok postoje zakonom propisani uslovi. Apelant je obavezan da prijavi svaku promjenu koja je od uticaja na korišćenje i prestanak navedenog prava u roku od 15 dana od dana nastanka promjene.
6. U postupku revizije Rješenjem Ministarstva broj 05/5-03/2-1-1-560-2045/05 od 13. maja 2009. godine poništeno je rješenje Odjeljenja od 22. aprila 2005. godine i odbijen je apelantov zahtjev za utvrđivanje statusa ratnog vojnog invalida i prava na ličnu invalidninu.
7. Protiv rješenja Ministarstva od 13. maja 2009. godine apelant je podnio tužbu koju je Okružni sud Presudom broj 13 0 U 000393 09 U od 31. avgusta 2009. godine uvažio i poništio rješenje Ministarstva od 13. maja 2009. godine.
8. Na osnovu navedene presude Ministarstvo je Rješenjem broj 05/5-03/2-1-1-560- 588/09 od 7. aprila 2011. godine poništilo rješenje Odjeljenja od 22. aprila 2005. godine i odbijen je apelantov zahtjevo za utvrđivanje statusa ratnog vojnog invalida i prava na ličnu invalidninu.
9. Protiv navedenog rješenja Ministarstva apelant je podnio tužbu koju je Okružni sud Presudom broj 13 0 U 001567 11 U od 10. novembra 2011. godine odbio.
10. Protiv navedene presude apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje koji je Vrhovni sud Presudom broj 13 0 U 001567 12 Uvp od 5. februara 2014. godine odbio kao neosnovan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog „nepostupanja“ nadležnih organa po presudi Okružnog suda od 31. avgusta 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da mu je rješenjem Ministarstva od 13. maja 2009. godine i rješenjem Odjeljenja od 22. aprila 2005. godine odbijen zahtjev za utvrđivanje svojstva ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu. Ističe da je Okružni sud svojom presudom od 31. avgusta 2009. godine uvažio apelantovu tužbu podnesenu protiv pomenutih rješenja, ali da tuženi organ do momenta podnošenja apelacije nije izvršio navedenu presudu. Navodi da je zbog nezakonitih akata tuženog organa apelantu obustavljena isplata invalidnine.
b) Odgovor na apelaciju
12. U svom odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da ostaje kod razloga datih u svojoj odluci.
13. U svom odgovoru Okružni sud je naveo da apelantovi navodine dovode u pitanje zakonitost i pravilnost presude tog suda od 10. novembra 2011. godine, kojom je odlučeno o po apelantovoj tužbikoja je primljena 19. maja 2011. godine. Stoga su, po mišljenju Okružnog suda, neosnovani apelantovi navodida Ministarstvo radi izvršenja presude Okružnog suda od 31. avgusta 2009. godine nije donijelo rješenje, odnosno da predmet nije riješen.
14. U svom odgovoru na apelaciju Ministarstvo je navelo hronologiju predmeta.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 i 50/10) u relevantnom dijelu glasi:
Načelo efikasnosti Član 7.
Kad organi rešavaju u upravnim stvarima, dužni su da obezbede uspešno i kvalitetno ostvarivanje i zaštitu prava i pravnih interesa pojedinaca, pravnih lica i drugih stranaka.
Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:
Član 24.
Ako tužbu ne odbaci po članu 21. stav 2. ili po članu 22. ovog zakona, sud će po jedan primjerak tužbe sa prilozima dostaviti na odgovor organu čiji se upravni akt osporava (u daljem tekstu: tužena strana) i zainteresovanim licima, ako takvih lica ima.
Odgovor na tužbu daje se u roku koji sud odredi u svakom pojedinom slučaju, a ovaj rok ne može biti kraći od osam, ni duži od 30 dana.
U roku iz stava 2. ovog člana tužena strana je dužna da dostavi sudu sve spise koji se odnose na predmet. Ako tužena strana u tom roku ne dostavi spise predmeta ili ako izjavi da ih ne može poslati, sud može riješiti upravnu stvar i bez spisa, ako se tužbom pobija osporeni akt iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
Član 25.
U upravnim sporovima sud rješava po sudiji pojedincu ili u sjednici vijeća.
Zbog složenosti sporne stvari ili ako nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava. Sud može održati usmenu raspravu i u slučaju kad je neka od stranaka u tužbi, odnosno blagovremenom odgovoru na tužbu predložila da se rasprava održi. Član 36.
Zahtjev za vanredno preispitivanje predaje se okružnom sudu protiv čije odluke se podnosi zahtjev, na način predviđen članom 16. ovog zakona.
Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev.
O zahtjevu za vanredno preispitivanje odlučuje nadležni sud u vijeću od troje sudija.
Član 38.
Nedozvoljen ili neblagovremen zahtjev iz člana 36. ovog zakona ili zahtjev koji je podnijelo neovlašteno lice, sud će odbaciti rješenjem.
Ako sud ne odbaci zahtjev iz stava 1. ovog člana, dostaviće ga protivnoj stranci, koja može, u roku od 30 dana podnijeti odgovor na zahtjev.
Sud protiv čije odluke je podnesen zahtjev, će na traženje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud), odmah zatražiti od tuženog organa dostavljanje spisa.
Tuženi organ je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti spise, a sud protiv čije odluke je podnesen zahtjev je dužan sve spise predmeta proslijediti Vrhovnom sudu u roku od tri dana po prijemu spisa.
Član 39.
Vrhovni sud rješava o zahtjevu iz člana 35. ovog zakona, u sjednici vijeća od troje sudija, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva i povreda propisa iz člana 35. stav 2. ovog zakona.
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Apelant se u suštini Ustavnom sudu obratio navodeći da u njegovom slučaju nije u «razumnom roku» donesena odluka u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa je, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja iako je u međuvremenu Presudom Vrhovnog suda broj 13 0 U 001567 12 Uvp od 5. februara 2014. godine predmetni postupak okončan. Naime, prema članu 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie ) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – «razuman rok» Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da se apelant u suštini žali na „nepostupanje“ nadležnih organa u razumnom roku u skladu sa Presudom Okružnog suda broj 13 0 U 000393 09 U od 31. avgusta 2009. godine, kojom je uvažena apelantova tužbai poništeno rješenje Ministarstva od 13. maja 2009. godine. Stoga će Ustavni sud kao relevantan period uzeti u obzir period od donošenja presude Okružnog suda, odnosno od 31. avgusta 2009. godine pa do momenta donošenja konačne odluke u predmetnom postupku, odnosno presude Vrhovnog suda od 5. februara 2014. godine. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju relevantan period četiri godine i pet mjeseci.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
23. Ustavni sud konstatuje da je predmetni postupak bio relativno složene prirode imajući u vidu pravna i činjenična pitanja koja je trebalo raspraviti. Takođe, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije doprinio dužini trajanja postupka, jer iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu nije vidljivo da je apelant koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka.
24. U odnosu na doprinos redovnih sudova i upravnih organa, Ustavni sud zapaža da je nakon donošenja presude Okružnog suda od 31. avgusta 2009. godine Ministarstvo radi izvršenja navedene presude donijelo rješenje 7. aprila 2011. godine, dakle, nakon perioda od jedne godine i sedam mjeseci, što predstavlja zadovoljavajući vremenski period. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv rješenja Ministarstva podnio tužbu 19. maja 2011. godine po kojoj je Okružni sud odlučio svojom odlukom od 10. novembra 2011. godine, dakle, nakon perioda od pet mjeseci, što predstavlja adekvatnu ažurnost tog suda. Takođe, Ustavni sud zapaža da je o zahtjevu za vanredno preispitivanje Vrhovni sud rješavao u periodu od dvije godine. Međutim, uzimajući u obzir relevantan period u cjelini, odnosno da se u periodu od četiri godine rješavalo na tri instance od Ministarstva, Okružnog suda i Vrhovnog suda, Ustavni sud smatra da navedeni period zadovoljava kriterijum razumnog roka i ne predstavlja kršenje apelantovog pravana donošenje odluke u razumnom roku u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
26. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o pravu na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je predmetni postupak u relevantnom periodu trajao ukupno četiri godine na tri instance pri čemu je apelant u konačnici ishodio meritornu odluku.
28. Na osnovu člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić