Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1095/11 (F.B.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Bračna stečevina
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1095/11

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1095/11, rješavajući apelaciju F.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija F.B.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 P 003797 08 Gž.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da hitno odluči o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 P 003797 08 Gž od 14. marta 2013. godine.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. F.B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Safeta Alijagić, advokat iz Bihaća, podnijela je 4. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po apelanticinoj tužbi utvrđenja bračne tekovine koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi rješavanja o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-P-06-000138 od 6. maja 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u to vrijeme, od Kantonalnog suda zatraženo je 26. marta 2013. godine, a od Općinskog suda 13. februara 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 5. aprila 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 21. februara 2014. godine.

4. Odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda dostavljeni su apelantici 4. marta 2014. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je 12. januara 2006. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog M.B. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja bračne tekovine.

7. Apelantica je podneskom od 7. augusta 2007. godine ispravila i dopunila tužbu, te zatražila od Općinskog suda da uzme predmet u rad. Također, apelantica je podneskom od 12. septembra 2007. godine zatražila od Općinskog suda da uzme predmet u rad.

8. Tuženi je podnio protivtužbu radi utvrđenja bračne tekovine.

9. Presudom Općinskog suda broj 017-0-P-06-000138 od 6. maja 2008. godine utvrđeno je da vanbračnu i bračnu tekovinu apelantice i tuženog čine nekretnine (bliže navedene u tač. A i C stava I izreke presude) i pokretne stvari (bliže navedene u tački B stava I izreke presude) utvrđeno je da su apelantica i tuženi suvlasnici te imovine sa dijelovima ½, naloženo je tuženom da apelantici preda u posjed ½ nekretnina iz tačke A stava I izreke presude, dok je odbijen apelanticin tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražila da se utvrdi da bračnu tekovinu čini putničko motorno vozilo marke BMW, kao i tužbeni zahtjev tuženog u dijelu u kojem je tražio da se utvrdi da bračnu tekovinu čine pokretne stvari koje se nalaze u stanu u Austriji.

10. Apelantica i tuženi su izjavili žalbe protiv navedene presude.

11. Apelantica je 5. maja i 13. augusta 2010. godine, te 4. marta 2011. godine zatražila od Kantonalnog suda da odluči o njenoj žalbi.

12. Odlučujući o žalbama apelantice i tuženog protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 01 0 P 003797 08 Gž od 14. marta 2013. godine kojom je žalbe odbio kao neosnovane i prvostepenu presudu potvrdio.

13. Tuženi je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

14. Prema stanju spisa, postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je 12. januara 2006. godine podnijela tužbu Općinskom sudu radi utvrđenja bračne tekovine, a da postupak još nije okončan iako je proteklo više od pet godina od podnošenja predmetne tužbe. Apelantica navodi da je 16. maja 2008. godine izjavila žalbu protiv prvostepene presude, a tuženi 3. juna 2008. godine, da je više puta podnosila urgencije Kantonalnom sudu, ali da taj, u vrijeme podnošenja apelacije, nije donio odluku o žalbama. Apelantica traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

16. Kantonalni sud je, prije svega, naveo da u prilogu odgovora dostavlja presudu tog suda od 14. marta 2013. godine kao dokaz da je odluka u tom predmetu donesena. Kantonalni sud je dalje naveo da su tačni apelanticini navodi da je tom sudu podnosila urgencije i da je na te urgencije odgovarano. Također, Kantonalni sud je naveo da je postupak pred tim sudom trajao četiri godine i šest mjeseci, te da je na Ustavnom sudu da ocijeni da li je došlo do povrede apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku.

17. Općinski sud je naveo da je taj sud, nakon podnošenja tužbe od 12. januara 2006. godine, održao osam ročišta, te da je 6. maja 2008. godine donio prvostepenu presudu. Općinski sud je dalje naveo da je Kantonalni sud, odlučujući o žalbama stranaka, donio drugostepenu presudu od 14. marta 2013. godine. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je tuženi 14. marta 2013. godine izjavio reviziju protiv drugostepene presude, te da je kompletan spis 2. jula 2013. godine dostavljen Vrhovnom sudu. Budući da je postupak pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i četiri mjeseca, u kojem periodu je preduzet niz procesnih radnji, Općinski sud smatra da u postupku pred tim sudom nije povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku.

V. Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u odnose na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku, dopustiva u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

23. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Ustavni sud zapaža da je apelantica 12. januara 2006. godine pokrenula predmetni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još nije okončan (trenutno se postupak vodi pred Vrhovnim sudom po reviziji tuženog protiv drugostepene presude). Međutim, u konkretnom slučaju apelantica se žalila samo na dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, pridržavajući se apelacionih navoda kojim je vezan u smislu člana 32. Pravila Ustavnog suda i podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5489/10 od 28. februara 2013. godine dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tač. 27. i 28), ispitati dužinu trajanja predmetnog postupka od pokretanja tog postupka pa do donošenja drugostepene presude (od 14. marta 2013. godine). Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste oko sedam godina.

28. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, postupajući po apelanticinoj tužbi i protivtužbi tuženog, održao osam ročišta (kako to proizlazi iz odgovora na apelaciju tog suda), te donio presudu 6. maja 2008. godine, dakle, nakon dvije godine i četiri mjeseca. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je prvostepeni sud trebalo da riješi u pogledu postavljenih zahtjeva stranaka, te broj održanih ročišta, Ustavni sud ne nalazi da je taj sud svojim postupanjem značajno doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Međutim, kada je u pitanju daljnji tok predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da su Kantonalnom sudu (koji je odlučivao u sjednici vijeća) trebale četiri godine i šest mjeseci da odluči o žalbama stranaka izjavljenim protiv prvostepene presude. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da Kantonalni sud nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovakvo dugo trajanje postupka pred tim sudom. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnosila urgencije radi ubrzanja postupka, te da svojim ponašanjem nije doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud svojom neaktivnošću u periodu od četiri godine i šest mjeseci u najvećoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

29. Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje da se predmet trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom po reviziji tuženog protiv drugostepene presude. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, dakle, apelantica nije izjavila reviziju protiv drugostepene presude, niti se posebno žalila na dužinu trajanja postupka pred Vrhovnim sudom. Međutim, nezavisno od toga, Ustavni sud ukazuje da je nesporno da od odluke Vrhovnog suda o reviziji tuženog protiv drugostepene presude u konačnici zavisi odluka o apelanticinom tužbenom zahtjevu. S obzirom na to, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja se analogno može primijeniti na konkretan slučaj (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 42), smatra svrsishodnim da naloži Vrhovnom sudu da hitno odluči o reviziji tuženog izjavljenoj protiv drugostepene presude, a sve radi što potpunije zaštite apelanticinih prava. Ovo zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje.

30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

31. U pogledu apelanticinog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud ukazuje da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je za apelanticu dovoljna satisfakcija činjenica da je utvrđena povreda njenog prava na pravično suđenje i da je dat nalog Vrhovnom sudu, s ciljem što potpunije zaštite apelanticinih prava, da hitno odluči o reviziji tuženog izjavljenoj protiv drugostepene presude.

Pravo na imovinu

32. Apelantica, također, smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, tako da Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno u ovom dijelu ispitivati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak na dvije sudske instance trajao oko sedam godina, od toga četiri godine i šest mjeseci pred Kantonalnim sudom u Bihaću, koji pri tome nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovako dugo trajanje postupka pred tim sudom.

34. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1095/11 (F.B.) | Sudska praksa | Aktio