Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3978/12 (M. R.)
Odluka donesena 10. 04. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3978/12
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3978/12, rješavajući apelaciju Mirjane Raosavljević, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mirjane Raosavljević.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kom je donesena Presuda Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 055356 12 P 2 od 27. februara 2013.
godine.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da po hitnom postupku donese odluku povodom podnesene žalbe protiv Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 055356 12 P 2 od 27. februara 2013. godine, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mirjana Raosavljević (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke podnijela je 17. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 055356 12 P 2.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), od Osnovnog suda je 30. novembra 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 4. decembra 2012. godine dostavio traženi odgovor.
3. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantkinji 15. decembra 2012. godine.
4. Takođe, Ustavni sud je od Osnovnog suda 3. oktobra 2013. godine zatražio da se izjasni da li je donio odluku u ovom postupku, te ukoliko jeste da je dostavi. Osnovni sud je 7. oktobra 2013. godine dostavio Odluku koju je donio u predmetu broj 71 0 P 055356 12 P 2.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata koji su predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelantkinja je 29. jula 2004. godine kod Osnovnog suda u Gradiški pokrenula parnični postupak protiv R. Č. (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete.
7. Osnovni sud u Gradiški se rješenjem od 26. oktobra 2004. godine proglasio mjesno nenadležnim i predmet 25. februara 2005. godine ustupio mjesno nadležnom Osnovnom sudu u Banjaluci.
8. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud proizilazi da je nakon zaprimanja predmeta od Osnovnog suda u Gradiški taj sud tužbu dostavio na odgovor tuženom 26. decembra 2008. godine, a tuženi je 10. avgusta 2009. godine dostavio sudu odgovor na tužbu.
9. Iz odgovora na apelaciju, takođe, proizilazi da je Osnovni sud u ovoj pravnoj stvari zakazao pripremno ročište za 19. april 2010. godine na kom je tuženi podnio protivtužbu, zbog čega je ročište odgođeno.
10. Nakon toga, Osnovni sud je po ispunjenju procesnih uslova zakazao pripremno ročište za 31. avgust 2010. godine koje je prekinuto zbog određivanja mjesne nadležnosti suda u ovoj stvari po zahtjevu koji je tuženi uputio Vrhovnom sudu Republike Srpske.
11. Iz spisa dalje proizilazi da je Osnovni sud nakon toga održao dva pripremna ročišta (11. septembra i 8. novembra 2012. godine), kao i ročište za glavnu raspravu (17. januara 2013. godine), te je donio presudu broj 71 0 P 055356 12 P 2 od 27. februara 2013. godine. Navedenom presudom obavezan je tuženi da apelantkinji na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva isplati iznos od 3.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.
12. Nezadovoljan navedenom presudom tuženi je podnio žalbu, te je kompletan predmet 3. jula 2013. godine dostavljen Okružnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) na daljnji postupak.
13. Iz predočenih dokumenata proizilazi da postupak nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelantkinja smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njenom tužbenom zahtjevu došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja navodi da je u ovom postupku podnijela tužbu 29. jula 2004. godine, međutim do dana podnošenja apelacije Osnovni sud je održao samo pripremno ročište 8. novembra 2012. godine. Apelantkinja je istakla da je proteklo više od osam godina od podnošenja tužbe do zakazivanja pripremnog ročišta, te je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
15. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud se osvrnuo na hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju, navodeći da nisu povrijeđena apelantkinjina prava navedena u apelaciji. Takođe, Osnovni sud je dostavio Odluku broj 71 0 P 055356 12 P 2 od 27. februara 2013. godine koju je donio u predmetnom postupku, te je naveo da je spis predmeta 3. jula 2013. godine dostavljen Okružnom sudu na daljnje postupanje.
V. Relevantni propisi
16. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br.
58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan parnični postupak koji je apelantkinja pokrenula tužbom od 29. jula 2004. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelantkinja smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Osnovnim sudom, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
22. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud prevashodno smatra da je neophodno da podsjeti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelantkinje i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 29. jula 2004. godine tužbom pokrenula parnični postupak koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme pri razmatranju dužine postupka je period od devet godina i osam mjeseci.
25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantkinjin tužbeni zahtjev odnosi na isplatu novčanih sredstava na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
26. Cijeneći postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je apelantkinja podnijela tužbu mjesno nenadležnom sudu (Osnovni sud u Gradiški), te da je nadležni Osnovni sud (nakon zaprimanja predmeta 25. februara 2005. godine) svoju prvu procesnu radnju (dostava tužbe na odgovor tuženom) preduzeo tek nakon tri godine i deset mjeseci (26. decembra 2008. godine). Nakon toga, Osnovni sud je dva puta u 2010. godini (19. april i 31. avgust) zakazivao pripremna ročišta koja su odgođena zbog nedostatka procesnih pretpostavki za njihovo održavanje. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud nakon odgađanja navedenih ročišta sljedeća zakazao i održao tek nakon više od dvije godine (11. septembra i 8. novembra 2012. godine, te 17. januara 2013. godine), nakon čega je 27. februara 2013. godine donio odluku u predmetnom postupku. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je samo naveo hronologiju postupka navodeći da nisu povrijeđena apelantkinjina prava, dok je svojim dopisom od 7. oktobra 2013. godine dostavio svoju odluku donesenu u ovom postupku. Ustavni sud takođe primjećuje da je, prema stanju spisa, Osnovni sud 3. jula 2013. godine predmet dostavio Okružnom sudu na odlučivanje po žalbi. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je i apelantkinja svojim ponašanjem u neznatnoj mjeri doprinijela dužini postupka (podnošenjem tužbe mjesno nenadležnom sudu). S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se Osnovni sud u Gradiški nakon tri mjeseca od podnošenja tužbe proglasio mjesno nenadležnim, a zatim je, po proteku još tri mjeseca, spis ustupio mjesno nadležnom Osnovnom sudu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da parnični postupak nije okončan ni nakon devet godina i osam mjeseci, pri čemu dužina postupka može skoro u cjelosti da se pripiše postupanju Osnovnog suda, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantkinjinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
28. Iako nije utvrdio odgovornost Okružnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra da je svrsishodno da naloži Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku po žalbi u navedenom predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, koju je apelantkinja tražila zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njenom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku povodom podnesene žalbe protiv Presude Osnovnog suda broj 71 0 P 055356 12 P 2 od 27. februara 2013. godine odgovarajuća satisfakcija za apelantkinju.
VIII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni devet godina i osam mjeseci nakon podnošenja tužbe, pri čemu neopravdano trajanje postupka može u cjelosti da se pripiše ponašanju Osnovnog suda koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano, niti je ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
31. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić