Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1658/12 (D. R.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Stečaj
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1658/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1658/12, rješavajući apelaciju Dragana Radoje, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Dragana Radoje podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjoj Luci pod brojem I-3971/07 I (stari broj 071-0-I-07-003971).

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dragan Radoja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Radmila N. Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnio je 4. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj I-3971/07 I (stari broj 071-0-I-07-003971).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Osnovnog suda zatraženo je 11. maja 2012. godine i 15. avgusta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. juna 2012. godine i 17. septembra 2013. godine.

4. Odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 20. juna 2012. godine. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Osnovni sud je donio Presudu broj 071-0-P-06-000 762 od 30. januara 2007. godine, koja je djelimično izmijenjena Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-07-000 181 od 17. aprila 2007. godine, kojom je obavezao „Belfan novi“ a.d. Banja Luka i „Inbel“ a.d. Banja Luka da apelantu solidarno isplate po osnovu neisplaćenih plata iznose bliže navedene u izrekama navedenih presuda sa zakonskim kamatama, kao i da solidarno na apelantovo ime uplate doprinose po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja za period od 1. januara 1999. godine do 1. januara 2005. godine, te troškove postupka u iznosu od 4.781,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. januara 2007. godine pa do isplate. Istom presudom je obavezan tuženi „Belfan novi“ a.d. Banja Luka da apelantu na ime neisplaćenih plata za period od 1. septembra 2005. godine do 3. marta 2005. godine isplati iznose bliže navedene u izreci prvostepene presude, kao i da mu uplati doprinose po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja za period od 1. januara 2005. godine do 3. novembra 2005. godine.

7. Pošto tuženi nisu ispunili obavezu iz navedenih presuda niti po proteku naloženog roka, apelant je 4. jula 2007. godine prijedlogom Osnovnom sudu pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika „Belfan novi“ a.d. Banja Luka i „Inbel“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenici). U prijedlogu za izvršenje apelant je predložio da sud donese rješenje kojim se dozvoljava izvršenje na nekretninama izvršenika „Inbel“ a.d. Banja Luka označenim kao k.č.br.1085/5, upisanim u zk. ul. br. 302 k.o. Vrbanja 2, kao i na 1/8 dijela poslovnog prostora i to dijela poslovne zgrade u privredi broj 2, upisane u list nepokretnosti broj 323/50 k.o. Vrbanja 2, poduložak broj 11, izgrađena na parceli broj 1085/8, kao i na pokretnim stvarima koje se zateknu u poslovnom prostoru izvršenika. Pored toga, apelant je predložio da sud donese rješenje kojim se dozvoljava izvršenje na nekretninama izvršenika „Belfan novi“ a.d. Banja Luka upisanim u zk. ul. br. 302 k.o. Vrbanja 2, kao i na pokretnim stvarima koje se zateknu u poslovnom prostoru izvršenika. Apelant je predložio da se izvršenje sprovede popisom, procjenom i prodajom, te namirenjem apelanta iz iznosa dobijenog prodajom.

8. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 071-0-I-07-003971 od 6. jula 2007. godine odredio predloženo izvršenje.

9. Osnovni sud je, rješavajući u izvršnom postupku apelanta kao tražioca izvršenja, radi prodaje nekretnina izvršenika, donio zaključak broj 071-0-I-07-003971 od 27. maja 2008. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju nekretnina izvršenika putem javnog nadmetanja. Osim toga, u zaključku je navedeno da vrijednost predmetnih nekretnina iznosi 993.540,00 KM i da predstavlja početnu cijenu za nadmetanje. Određeno je da će se prodaja obaviti putem usmenog i javnog nadmetanja u zgradi suda 27. juna 2008. godine.

10. Na ročištima za prodaju nekretnina izvršenika, koja su održana 27. juna i 11. jula 2008. godine, na kojima je Osnovni sud sačinio zapisnike, apelantova punomoćnica je navela da je izvršenik „Inbel“ a.d. Banja Luka, kao solidarni dužnik, djelimično ispunio svoju obavezu i na [apelantov] račun uplatio [...] iznose [bliže navedene u predmetnom zapisniku]. U predmetnim zapisnicima je, takođe, navedeno da je nakon uplate [navedenih] iznosa ostao novčani dug od 2.504,00 KM. Pored toga, izvršenik „Inbel“ a.d. Banja Luka je u obavezi da plati i doprinose za PIO i druge zakonske obaveze [...] za period od 1. januara 1999. godine do 3. novembra 2005. godine.

11. Apelant je podnescima od 1, 24. i 31. oktobra i 4. novembra 2008. godine urgirao kod Osnovnog suda uzimanje predmeta u rad.

12. Osnovni sud je, rješavajući u izvršnom postupku apelanta kao tražioca izvršenja, radi prodaje nekretnina izvršenika, donio zaključak broj 071-0-I-07-003971 od 25. novembra 2008. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju nekretnina izvršenika putem javnog nadmetanja u zgradi suda 29. decembra 2008. godine.

13. Nakon toga, Osnovni sud je donio zaključak broj 071-0-I-07-003971 od 28. maja 2009. godine kojim je odredio datum održavanja ročišta za prodaju spornih nekretnina izvršenika putem javnog nadmetanja u zgradi suda 1. jula 2009. godine.

14. Na ročištu za prodaju nekretnina izvršenika, koje je održano 23. marta 2010. godine, apelantova punomoćnica je istakla da su ispunjene zakonske pretpostavke da se pristupi prodaji nekretnina prema zaključku od 28. maja 2009. godine, s obzirom da su ove nekretnine prometovane nakon što je doneseno rješenje o izvršenju i nakon što je nastupila zabrana prodaje. Takođe je istaknula da pravni poslovi koji su zaključeni nakon donošenja rješenja ne mogu uticati na već stečena prava tražilaca izvršenja [među kojima je i apelant] povodom nekretnine koja je popisana. Dalje, na predmetnom ročištu je istaknuto da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak, nakon čega je sud konstatovao da je potrebno utvrditi tačna prijavljena potraživanja u stečaju i eventualnu naplatu potraživanja u stečajnom postupku kako bi se moglo precizno znati koji su tražioci izvršenja ostali u izvršnom postupku.

15. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud zaključkom od 27. maja 2010. godine odredio vještačenje vještaka finansijske struke.

16. Na ročištu za prodaju nekretnina izvršenika, koje je održano 3. novembra 2010. godine, Osnovni sud je donio rješenje kojim je naložio vještaku da izvrši dopunu nalaza.

17. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud 15. juna 2012. godine i 17. septembra 2013. godine proizilazi da je sud radi namirenja [apelanta] po izvršnoj ispravi zakazao ukupno tri ročišta za prodaju predmetne nekretnine, i to 3. jula 2008. godine, 29. decembra 2008. godine i 1. jula 2009. godine, na kojima nije bilo prijavljenih kupaca, pa se stoga sporna nekretnina nije mogla prodati. Dalje, Osnovni sud je naveo da otvaranjem stečajnog postupka nad preduzećem „Belfan novi“ a.d. 23. decembra 2008. godine, a zatim i na „Inbelu“ a.d. [broj ST-093057 1 od 13. oktobra 2011. godine], koji su redovni sudski postupci, ne znači da izvršenici neće naplatiti svoja potaživanja, a koja ulaze u stečajnu masu i već su većim dijelom isplaćena navedena potraživanja shodno dopisu stečajne upravnice od 14. marta 2011. godine. Pored toga, Osnovni sud je istaknuo da je obavezan po sili zakona prekinuti postupak u slučaju otvaranja stečajnog postupka, što je [...] i učinio.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka, istaknuvši da njegovo potraživanje nije namireno ni nakon pet godina (do podnošenja apelacije), na koji način su povrijeđena njegova prava zagarantovana članom 6 Evropske konvencije i članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

19. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 15. juna 2012. godine i 17. septembra 2013. godine ukratko opisao hronologiju postupka, te, između ostalog, istaknuo da je sud radi namirenja [apelanta] po izvršnoj ispravi zakazao ukupno tri ročišta za prodaju predmetne nekretnine, i to 3. jula 2008. godine, 29. decembra 2008. godine i 1. jula 2009. godine, na kojima nije bilo prijavljenih kupaca, pa se stoga sporna nekretnina nije mogla prodati. Dalje, Osnovni sud je naveo da otvaranjem stečajnog postupka nad preduzećem „Belfan novi“ a.d. 23. decembra 2008. godine, a zatim i na „Inbelu“ a.d. [broj ST-093057 1 od 13. oktobra 2011. godine], koji su redovni sudski postupci, ne znači da izvršenici neće naplatiti svoja potaživanja, a koja ulaze u stečajnu masu i već su većim dijelom isplaćena navedena potraživanja shodno dopisu stečajne upravnice od 14. marta 2011. godine. Pored toga, Osnovni sud je istaknuo da je obavezan po sili zakona prekinuti postupak u slučaju otvaranja stečajnog postupka, što je [...] i učinio.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 63.

Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. U skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

25. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

29. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni izvršni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je apelant 2007. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Iako apelant u navodima apelacije ukazuju na dužinu izvršnog postupka počevši od njegovog pokretanja 2007. godine pa do podnošenja apelacije Ustavnom sudu, odnosno do donošenja odluke Ustavnog suda, Ustavni sud podsjeća da relevantni period ne završava tada, već 23. decembra 2008. godine, kada je otvoren stečajni postupak nad preduzećem „Belfan novi“ a.d., odnosno 13. oktobra 2011. godine kada je otvoren stečajni postupak nad preduzećem „Inbel“ a.d. (koja dva preduzeća su nastala statusnom promjenom - podjelom preduzeća „Belfan“ a.d.), pa će Ustavni sud dužinu postupka ocijeniti do tog datuma.

31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da je apelant 4. jula 2007. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak, da je 23. decembra 2008. godine otvoren stečajni postupak nad preduzećem „Belfan novi“ a.d., a 13. oktobra 2011. godine nad preduzećem „Inbel“ a.d., ali da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan u skladu s članom 64 ZIP-a. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste jedna godina i pet mjeseci, odnosno period od četiri godine i tri mjeseca.

Analiza dužine trajanja postupka

32. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja popisom, procjenom i prisilnom prodajom nekretnina izvršenika, te okolnosti da je izvršenik mijenjao svoj status, da je nad izvršenicima otvoren stečajni potupak, kao i da se na strani tražilaca izvršenja nalazi više lica), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku.

33. U pogledu apelantovog doprinosa ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud nalazi da je apelant više puta urgirao postupanje Osnovnog suda u navedenom predmetu, odnosno da je preduzimao radnje s ciljem da ubrza postupak. Stoga, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama doprinio dužini postupka.

34. S druge strane, ocjenjujući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud preduzimao sve procesne radnje u relativno kratkom vremenskom roku radi okončanja predmetnog izvršnog postupka. Dakle, po mišljenju Ustavnog suda, Osnovni sud je u ovom postupku bio aktivan, te svojim ponašanjem nije doprinio odugovlačenju postupka. Naime, po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude od 4. jula 2007. godine Osnovni sud je u vrlo kratkom roku odredio predloženo izvršenje (6. jula 2007. godine). Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je, a što proizilazi iz odgovora na apelaciju, Osnovni sud zakazao tri ročišta za prodaju sporne nekretnine, i to 3. jula 2008. godine, 29. decembra 2008. godine i 1. jula 2009. godine, na kojima nije bilo prijavljenih kupaca, pa se stoga sporna nekretnina nije mogla prodati. Ustavni sud dalje zapaža da je 23. decembra 2008. godine otvoren stečajni postupak nad preduzećem „Belfan novi“ a.d., a 13. oktobra 2011. godine nad preduzećem „Inbel“ a.d., a koja preduzeća su nastala podjelom preduzeća “Belfan ” a.d. koje je brisano iz sudskog registra.

35. U vezi s navedenim Ustavni sud smatra da su, iako se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, u predmetnom postupku postojale objektivne okolnosti zbog kojih predmetni izvršni postupak još nije okončan (okolnost da je izvršenik mijenjao svoj status, da je nad izvršenicima otvoren stečajni postupak, kao i da je na strani tražilaca izvršenja više lica). Stoga, iako je do nastupanja zakonskih posljedica stečaja izvršenika navedeni postupak trajao preko četiri godine, te iako se po domaćem zakonu radi o postupku hitne prirode, Ustavni sud smatra da nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ostali navodi

36. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, kao i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju navedenih prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnoj tački ove odluke, zbog čega Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do povrede i navedenih apelantovih prava.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada je izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, zbog postojanja objektivnih okolnosti trajao preko četiri godine do prekida zbog nastupanja zakonskih posljedica stečaja nad izvršenicima i još uvijek nije okončan.

38. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1658/12 (D. R.) | Sudska praksa | Aktio