Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5270/10 (S. S.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5270/10

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5270/10, rješavajući apelaciju Stojana Stankovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Stojana Stankovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je pravosnažno okončan Presudom Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 P 002418 07 P od 3. oktobra 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Stojan Stanković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 16. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 76 0 P 002418 07 P. Apelant je u više navrata dopunjavao apelaciju i urgirao donošenje odluke.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Osnovnog suda zatraženo je 12. juna 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju a 16. januara 2014. godine da dostavi spis toga suda.

3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. juna 2013. godine i 23. januara 2014. godine, a traženi spis nije dostavio.

4. Ustavni sud je dopisom od 31. marta 2014. godine odgovor Osnovnog suda dostavio apelantu.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Osnovnog suda broj O-145/86 od 4. februara 1987. godine prekinut je ostavinski postupak iza umrle Zorke Stanković, majke apelanta i tuženih Dušana Stankovića, Mare Karanović, Dušanke Stanković i Vojina Stankovića (u daljnjem tekstu: tuženi), a apelant je upućen na parnicu protiv tuženih radi utvrđivanja koja imovina ulazi u ostavinsku masu.

7. Apelant je 20. marta 1987. godine podnio tužbu protiv tuženih kojom je tražio da se utvrdi da nekretnine bliže opisane u tužbi ne predstavljaju ostavinsku imovinu iza umrle Zorke Stanković, nego su apelantovo vlasništvo, te je tražio da se ove nekretnine izdvoje iz ostavinske imovine iza umrle Zorke Stanković.

8. Presudom Osnovnog suda broj 177/87 od 1. aprila 1989. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev.

9. Presudom Višeg suda u Banjaluci od 25. decembra 1989. godine uvažena je žalba tuženih, Presuda Osnovnog suda broj 177/87 od 1. aprila 1989. godine je ukinuta i predmet je vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak

10. U ponovnom postupku, na ročištu od 23. decembra 1991. godine, rasprava je odgođena na neodređeno vrijeme.

11. Rješenjem Osnovnog suda broj P. 345/90 od. 26. aprila 2001. godine je određeno mirovanje postupka s obzirom da na zakazano ročište nisu pristupili ni apelant ni tuženi, a bili su uredno obaviješteni.

12. Osnovni sud je donio Rješenje broj P.345/90 od 10. septembra 2001. godine kojim se apelantova tužba protiv tuženih smatra povučenom, s obzirom da je u toku postupka doneseno rješenje o mirovanju postupka, a nijedna od stranaka u roku od četiri mjeseca od dana nastupanja mirovanja nije stavila sudu prijedlog za njegovo nastavljanje.

13. Iz stanja spisa proizlazi da je navedeno rješenje kojim se tužba smatra povučenom ukinuto, te da je postupak nastavljen. Apelant je, s obzirom da su pojedini tuženi u međuvremenu umrli, obuhvatio tužbom njihove nasljednike (Nadu Besedić, Gordanu Bumbulović i Radojku Čikić), te je na ročištu od 15. maja 2007. godine određeno da im se tužba dostavi.

14. S obzirom da Osnovni sud nije uspio u pokušajima da uruči poziv za ročišta za tuženu Gordanu Bumbulović koja živi u inostranstvu, Osnovni sud joj je postavio privremenog zastupnika u ličnosti advokata Sande Zubanović iz Prijedora, a u skladu s odredbama člana 296. Zakona o parničnom postupku, te je također objavljen oglas u „Službenom glasniku“ vezano za vođenje postupka i postavljanje zastupnika.

15. Nakon toga, u 2010. godini, Osnovni sud je zakazao i održao više ročišta, te na ročištu od 11. novembra 2010. godine, budući da su kao suvlasnici u zemljišnim knjigama na nekretninama koje je apelant pokazao na terenu (na ročištu od 24. septembra 2010. godine) upisana lica koja nisu obuhvaćena tužbom, Osnovni sud je pozvao apelanta da precizira tužbeni zahtjev saglasno nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke, odnosno da uredi tužbu označavanjem kao tuženih svih lica koja su upisana kao suvlasnici na nekretninama koje su pokazane na terenu, a na koje se odnosi tužba.

16. Apelant i pored više poziva iz Osnovnog suda (10. februara, 23. marta i 5. maja 2011. godine) nije uredio tužbu u smislu preciziranja tužbenog zahtjeva saglasno nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke, niti je obuhvatio kao tužene lica koja su upisana kao suvlasnici na pokazanim nekretninama, već je istakao da on ostaje kod prvobitno postavljenog zahtjeva.

17. Presudom Osnovnog suda broj 76 0 P 002418 07 od 3. oktobra 2011. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan. Presuda je postala pravosnažna 24. novembra 2011. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u ovom parničnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

19. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je istakao da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku imajući u vidu objektivne okolnosti (činjenica da dio tuženih živi u inostranstvu te su postojali problemi s dostavljanjem, dok je jedna od tuženih nepoznatog boravišta što je također procesno otežavalo okončanje postupka).

V.Relevantni propisi

20. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94, 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

21. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. Dalje, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iako je postupak, nakon podnošenja apelacije, pravosnažno okončan Presudom Osnovnog suda broj 76 0 P 002418 07 P od 3. oktobra 2011. godine.

25. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva niti je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.

VII.Meritum

26. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom, prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi

29. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Osnovnom sudu 20. marta 1987. godine, te da je postupak okončan 3. oktobra 2011. godine. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje 20. marta 1987. godine, već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga, pri ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koju apelant ukazuje Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 37). Dakle, Ustavni sud će, iako je postupak ukupno trajao više od 23 godine, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, u konkretnom slučaju razmotriti dužinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, tj. period od 14 godina i deset mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju postupak se tiče utvrđivanja prava vlasništva na spornim nekretninama, te Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom postupku.

Osim toga, budući da Osnovni sud na traženje Ustavnog suda nije dostavio svoj spis broj 76 0 P 002418 07, Ustavni sud je, u skladu sa svojom dosadašnjom praksom, analizu razumnosti dužine postupka zasnovao isključivo na navodima apelacije i dokumentaciji dostavljenoj uz apelaciju (mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3228/06 od 17. marta 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 32).

32. Analizirajući postupak, Ustavni sud kao prvo primjećuje da je on ukupno trajao više od 23 godine, od toga od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda traje 14 godina i 10 mjeseci, što je samo po sebi dovoljno za zaključak da dužina postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

33. Naime, takva dužina bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni sud u konkretnom predmetu nije prepoznao, niti ih je Osnovni sud predočio. Pri tome Ustavni sud ukazuje na to da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju dužinu trajanja postupka pokušao opravdati problemima s dostavljanjem zbog toga što dio tuženih živi u inostranstvu, a jedna od tuženih je nepoznatog boravišta. Međutim, Osnovni sud nije ponudio razloge koji bi opravdali potpunu neaktivnost suda u pojedinim vremenskim periodima, koji su u odlučujućoj mjeri doprinijeli dužini trajanja postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka, pa se dužina postupka s obzirom na predočenu dokumentaciju može u odlučujućoj mjeri pripisati propustu Osnovnog suda.

34. U tom smislu, Ustavni sud ukazuje da, uzeto u cjelini, nema valjanog opravdanja za to što postupak u navedenom predmetu u okviru ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda traje 14 godina i 10 mjeseci (a ukupno više od 23 godine). S tim u vezi, Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak, koji nije naročito složen, nije okončan ni nakon više od 14 godina, odnosno ukupno 23 godine uzimajući u obzir i period prije zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, te da se neopravdano trajanje postupka može u odlučujućoj mjeri pripisati ponašanju Općinskog suda koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano.

37. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5270/10 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio