Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1251/11 (M. J.)
Odluka donesena 10. 04. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1251/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1251/11, rješavajući apelaciju Milorada Jankovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2 i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milorada Jankovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 039092 06 P, koji je nakon podnošenja apelacije okončan donošenjem Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 039092 12 Gž od 10. decembra 2012. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da Miloradu Jankoviću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milorad Janković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Draginja Aničić, advokat iz Srpca, podnio je 16. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 039092 06 P. Apelant je 11. februara 2013. godine dopunio apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u to vrijeme, od Osnovnog suda zatraženo je 13. februara 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Takođe, od Osnovnog suda je zatraženo da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj 71 0 P 039092 06 P.
3. Osnovni sud je 5. marta 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju i predmetni spis.
4. Odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 13. marta 2014. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 15. avgusta 2006. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih Blagoja Dragnića i Vesne Dragnić (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga.
7. Apelant je podneskom od 17. decembra 2007. godine zatražio od Osnovnog suda da uzme predmet u rad.
8. Osnovni sud je 20. decembra 2007. godine dostavio tužbu tuženim na odgovor.
9. Tuženi su 24. januara 2008. godine dostavili odgovor na tužbu.
10. Apelant je podnescima od 23. marta i 9. decembra 2009. godine zatražio od Osnovnog suda da uzme predmet u rad.
11. Osnovni sud je 24. maja 2010. godine održao pripremno ročište, te 5. jula 2010. godine ročište za glavnu raspravu.
12. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 039092 06 P od 26. jula 2010. godine obavezani su tuženi da apelantu solidarno isplate na ime duga iznos od 8.596,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troškova parničnog postupka.
13. Prvotuženi je 25. avgusta 2010. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje i žalbu protiv prvostepene presude.
14. Osnovni sud je 7. oktobra 2010. godine dostavio apelantu prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje i žalbu na odgovor, a apelant je 8. oktobra 2010. godine dostavio odgovor.
15. Apelant je podnescima od 13. decembra 2010. godine, 15. februara, 15. maja i 14. novembra 2011. godine zatražio od Osnovnog suda da uzme predmet u rad.
16. Osnovni sud je 19. marta 2012. godine održao ročište povodom prijedloga za povrat u pređašnje stanje.
17. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 039092 11 P 2 od 27. aprila 2012. godine utvrđeno je povlačenje prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje u predmetnoj pravnoj stvari.
18. Osnovni sud je 27. jula 2012. godine dostavio predmetni spis Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) na odlučivanje o žalbi prvotuženog.
19. Odlučujući o žalbi prvotuženog protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 039092 12 Gž od 10. decembra 2012. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom, povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je 15. avgusta 2006. godine podnio predmetnu tužbu Osnovnom sudu, da je nakon toga nekoliko puta tražio od tog suda da uzme predmet u rad, ali da je Osnovni sud tek 24. maja 2010. godine zakazao pripremno ročište, te donio prvostepenu presudu 26. jula 2010. godine. Takođe, apelant navodi da su tuženi podnijeli Osnovnom sudu prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje i žalbu protiv prvostepene presude, a da Osnovni sud, do dana podnošenja apelacije, nije zakazao ročište povodom predmetnog prijedloga, niti je spis dostavio drugostepenom sudu na odlučivanje o žalbi. S obzirom na navedeno, apelant traži od Ustavnog suda da naloži Osnovnom sudu da okonča predmetni postupak, te traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
21. Apelant je podneskom od 11. februara 2013. godine obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak u međuvremenu okončan, te da stoga nema potrebe da se naloži prvostepenom sudu da preduzme radnje radi okončanja tog postupka, s tim da i dalje ostaje pri zahtjevu za naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Pri tome, apelant je istakao da je, zahvaljujući efikasnom radu drugostepenog suda, predmetni postupak okončan, što potvrđuje da predmet nije bio uopšte složen, te da je za dužinu trajanja predmetnog postupka isključivo odgovoran prvostepeni sud.
b) Odgovor na apelaciju
22. Osnovni sud je naveo da je apelant 15. avgusta 2006. godine podnio predmetnu tužbu Osnovnom sudu, da je tim predmetom bila zadužena sudija N.Š., da je 29. oktobra 2009. godine predmet zadužila sudija V.P., koja je od novembra 2009. do aprila 2010. godine bila na bolovanju, te da je nakon povratka sa bolovanja odmah uzela predmet, tako da je prvostepena presuda donesena 26. jula 2010. godine. Osnovni sud je naveo da je povodom prijedloga prvotuženog za povraćaj u pređašnje stanje taj sud održao ročište 19. marta 2012. godine na kojem je prvotuženi povukao predmetni prijedlog. Osnovni sud je naveo da je nakon toga predmetni spis dostavio drugostepenom sudu na odlučivanje o žalbi prvotuženog protiv prvostepene presude, te da je drugostepeni sud donio presudu 10. decembra 2012. godine.
V. Relevantni propisi
23. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak u međuvremenu okončan, ali da je nezavisno od toga predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII. Meritum
28. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
31. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
32. Ustavni sud zapaža da je apelant 15. avgusta 2006. godine pokrenuo predmetni postupak i da je taj postupak okončan donošenjem Presude Okružnog suda broj 71 0 P 039092 12 Gž od 10. decembra 2012. godine. Međutim, u konkretnom slučaju apelant se žali samo na dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom (povodom predmetne tužbe i prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje). S obzirom na to, Ustavni sud će, pridržavajući se apelacionih navoda kojim je vezan u smislu člana 32 Pravila Ustavnog suda, ispitati dužinu trajanja predmetnog postupka od pokretanja tog postupka pred Osnovnim sudom pa do okončanja prvostepenog postupka, tj. do donošenja rješenja tog suda kojim je odlučeno o prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje (od 27. aprila 2012. godine). Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od pet godina i osam mjeseci.
33. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, povodom apelantove tužbe, prvu procesnu radnju preduzeo 20. decembra 2007. godine, dakle, nakon jedne godine i četiri mjeseca. Ustavni sud zapaža da Opštinski sud, nakon toga, u periodu od dvije godine i pet mjeseci, koliko je proteklo do održanog pripremnog ročišta, nije preduzeo nijednu procesnu radnju radi vođenja i okončanja postupka. Takođe, Ustavni sud zapaža ponovnu neaktivnost Osnovnog suda u daljnjem toku postupka, budući da je tom sudu trebalo jedna godina i osam mjeseci da odluči o prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje (koji je u konačnici povučen) iako je apelant u tom periodu nekoliko puta tražio od suda da uzme predmet u rad. Pri tome Ustavni sud ukazuje da Osnovni sud nije ponudio valjane razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za takvu neaktivnost, odnosno za ovako dugo trajanje postupka pred tim sudom. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da je apelant podnosio urgencije radi ubrzanja postupka, te da svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
34. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
36. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao pet godina, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 750,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je postupak pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci, u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti tog suda, trajao preko pet godina, a pri tome taj sud nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za takvu neaktivnost, odnosno za ovako dugo trajanje postupka pred tim sudom.
38. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić