Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3855/12 (Z. M.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3855/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3855/12, rješavajući apelaciju Zvonke Maroševića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2 i člana 74 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zvonke Maroševića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi po apelantovom zahtjevu za uklanjanje bespravno izgrađenog objekta, koji se trenutno nalazi u fazi izvršenja Rješenja Ministarstva privrede i prostornog uređenja Posavskog kantona broj UP-II-09- 23-1-5/11 od 4. aprila 2011. godine, pred Službom za civilnu zaštitu i nadzor, urbanističko-građevinskim inspektorom Opštine Orašje.

Nalaže se Službi za civilnu zaštitu i nadzor, urbanističko-građevinskom inspektoru Opštine Orašje, da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak izvršenja Rješenja Ministarstva privrede i prostornog uređenja Posavskog kantona broj UP-II-09-23-1-5/11 od 4. aprila 2011. godine.

Nalaže se Vladi Posavskog kantona da, u skladu s članom 74 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Zvonku Maroševiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Službi za civilnu zaštitu i nadzor, urbanističko-građevinskom inspektoru Opštine Orašje i Vladi Posavskog kantona da, u skladu s članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzeli s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zvonko Marošević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, kog zastupa Satka Redžepović, advokat iz Orašja, podnio je 7. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Ministarstvom privrede i prostornog uređenja Posavskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Opštinom Orašje u predmetu bespravne izgradnje.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), od Ministarstva i Opštine Orašje zatraženo je 14. novembra 2012. godine i 1. oktobra 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Opština Orašje je dostavila odgovor na apelaciju 5. decembra 2012. godine i 17. oktobra 2013. godine, a Ministarstvo 7. decembra 2012. godine i 17. oktobra 2013. godine.

4. Odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 7. marta 2014. godine. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant 8. avgusta 2000. godine podnio usmeni zahtjev Odjelu geodetskih, imovinsko-pravnih poslova, građevinarstva i prostornog uređenja Opštine Orašje (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) zbog bespravne izgradnje zgrade – šupe koju gradi Joso Oršolić (u daljnjem tekstu: investitor).

7. Na apelantov zahtjev inspektor je obavio inspekcijski nadzor, nakon čega je prvostepeni organ donio Rješenje broj 03-23-743/00 od 10. avgusta 2000. godine kojim je naloženo investitoru da obustavi sve radove na bespravnoj izgradnji dvorišnog objekta.

8. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant 10. aprila 2006. godine podnio zahtjev prvostepenom organu za izvršenje Rješenja broj 03-23-743/00 od 10. avgusta 2000. godine, a 9. maja 2006. godine je podnio zahtjev građevinskom inspektoru Opštine Orašje da obavi inspekcijski nadzor i zabrani građenja navedenog objekta.

9. Iz stanja spisa takođe proizilazi da je Ministarstvo industrije, energetike i prostornog uređenja Posavskog kantona, rješavajući po apelantovoj žalbi zbog nepostupanja građevinskog inspektora po njegovom zahtjevu za obavljanje inspekcijskog nadzora, a u vezi sa izvršenjem rješenja od 10. avgusta 2000. godine, svojim dopisom broj UP-II-09-23-7/06 od 5. decembra 2006. godine obavijestilo apelanta da prema odredbama člana 267 stav 7 ZUP-a, „nakon isteka roka od pet godina od dana kada je rješenje postalo izvršno, ne može se tražiti njegovo izvršenje“.

10. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant ponovo 18. jula 2007. godine podnio usmeni zahtjev Službi za privredu, finansije i nadzor, građevinsko-stambeno-komunalnom inspektoru Opštine Orašje za ugrožavanje elementarnih prava i mirno uživanje imovine zbog bespravne izgradnje zgrade – šupe koju gradi investitor Joso Oršolić u porodičnom dvorištu.

11. Postupajući po predmetnom zahtjevu, Služba za privredu, finansije i nadzor, građevinsko-stambeno-komunalni inspektor Opštine Orašje, donijela je Rješenje broj 03- 23-743-1/00 od 18. jula 2007. godine kojim je naloženo Josi Oršoliću – investitoru, da obustavi daljnje radove na izradi krovne konstrukcije iznad dijela ranije bespravno izgrađenog dvorišnog objekta – šupe. Istim rješenjem je određeno da će služba donijeti zaključak o rušenju objekta ukoliko investitor nastavi radove na objektu.

12. Iz stanja spisa proizilazi da su nakon toga upravni organi vodili više setova postupaka, u kojima je Ministarstvo donosilo rješenja povodom apelantovih žalbi protiv prvostepenih rješenja opštinskih službi, odnosno u kojima je Kantonalni sud u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donosio presude (broj 02 0 U 000257 09 U od 9. decembra 2009. godine i broj 02 0 U 000328 10 U od 12. maja 2010. godine) kojima je odlučivao o apelantovim tužbama protiv drugostepenih rješenja.

13. Iz stanja spisa proizilazi da je na kraju Kantonalni sud donio Presudu broj 02 0 U 000 363 10 U od 21. septembra 2010. godine kojom je uvažio apelantovu tužbu, osporeno rješenje tuženog poništio i predmet vratio tuženom na ponovno rješavanje.

14. Postupajući po navedenoj presudi, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-II-09- 23-1-5/11 od 4. aprila 2011. godine kojim je uvažilo apelantovu žalbu, poništilo Rješenje urbanističkog inspektora broj 08-23-743-12/00 od 27. maja 2010. godine i upravnu stvar riješilo tako da je naložilo investitoru Josi Oršoliću da ukloni bespravno izgrađen dvorišni objekat – šupu i izgrađeni zida od betonskog bloka koji je sagradio na parceli k.č. 1971 k.o. Tolisa, uz među s apelantovim parcelama, ako u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja ne pribavi urbanističku saglasnost i građevinsku dozvolu u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i Zakonom o građenju. Istim rješenjem je odbačen apelantov zahtjev za pokretanje postupka legalizacije bespravno izgrađenog objekta Jose Oršolića kao nedopušten.

15. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavilo Ministarstvo 17. oktobra 2013. godine proizilazi da je apelant predlog za izvršenje rješenja Ministarstva od 4. aprila 2011. godine ispravno podnio opštini Orašje 11. jula 2011. godine. Nakon što je prvostepeni organ ponovno odbio da postupi po apelantovom zahtjevu, u ovom slučaju po konačnom, pravosnažnom i izvršnom rješenju, apelant se obratio Ministarstvu 6. marta 2012. godine s podneskom naslovljenim kao "Podnesak Tražitelja izvršenja sa prijedlogom za izvršenje nenovčane obaveze izvršenika". Zatim, iz odgovora na apelaciju proizilazi da je istim podneskom apelant tražio da se Ministarstvo uključi u postupak prisilnog izvršenja, što je Ministarstvo i učinio, te se svojim dopisom br. UP-II-09-23-1-8/23 od 04.04.2012. godine obratio Opštini Orašje - Službi za civilnu zaštitu i nadzor - urbanističko građevinski inspektor, uz dostavljanje rješenja s klauzulom izvršnosti i predlogom za izvršenje.

16. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio prvostepeni organ 17. oktobra 2013. godine proizilazi da rješenje Ministarstva od 4. aprila 2011. godine još uvijek nije izvršeno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju postupka koji je pokrenuo usmenim zahtjevom od 8. avgusta 2000. godine, istaknuvši da do dana podnošenja apelacije postupak nije okončan. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i utvrdi povredu prava iz člana 6 Evropske konvencije. Osim toga, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete za svaku godinu počev od 2000. godine do dana podnošenja apelacije, jer je sam postupak trajao bespotrebno dugo i isključivom krivicom organa Opštine Orašje i Posavskog kantona.

b) Odgovor na apelaciju

18. Prvostepeni organ je u svom odgovoru od 5. decembra 2012. godine i 17. oktobra 2013. godine detaljno naveo hronologiju postupka do podnošenja apelacije, istaknuvši da povrede prava na pristup sudu i pravično suđenje kao i pravičnost postupka prema apelantu ni u jednom momentu nisu narušeni. Dalje, prvostepeni organ je naveo da je pri svakom zahtjevu (pismenom ili usmenom) izvršen inspekcijski nadzor i preduzete mjere u skladu sa zakonskim propisima. Osim toga, prvostepeni organ je naveo da je na dužinu postupka, između ostalog, uticao i veliki broj inspektora i službi koji su radili na predmetu, nepopunjenost radnog mjesta urbanističko-građevinskog inspektora preko dvije godine.

19. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju od 7. decembra 2012. godine i 17. oktobra 2013. godine između ostalog navelo da je u nekoliko navrata donosilo rješenja povodom apelantovih žalbi na prvostepena rješenja opštinskih službi, odnosno da je u skladu sa svojim ovlašćenjima iz čl. 236 i 239 Zakona o upravnom postupku FBiH u nekoliko navrata poništavao prvostepena rješenja te predmet vraćao na ponovni postupak s jasnim poukama prvostepenom organu koje radnje treba da se provedu. Ministarstvo je takođe navelo da je postalo očigledno da prvostepeni organ ne želi da provede dokazne radnje na koje mu je upućeno u drugostepenim rješenjima, nakon čega je Ministarstvo iskoristilo svoja ovlašćenja iz čl. 239 ZUP-a FBiH, te svojim Rješenjem br. UP-II-09-23-1-5/11 od 4. aprila 2011. godine poništilo prvostepeno rješenje te samo riješilo upravnu stvar tako da je investitoru naloženo da ukloni sporni bespravno izgrađen objekat, a to rješenje je postalo konačno i pravosnažno. Ministarstvo je istaknulo da nema njegove odgovornosti za povredu apelantovog prava na pristup sudu i pravično suđenje u vidu dugotrajnosti postupka jer je Ministarstvo čitav period vršilo svoja drugostepena ovlašćenja povjerena Zakonom o upravnom postupku FBiH, ukazujući prvostepenom opštinskom organu na procesne povrede, da bi u završnici, kada je postalo jasno da prvostepeni organ odbija da riješi upravnu stvar u meritum, sam donio rješenje koje je postalo konačno i pravosnažno. Na kraju, Ministarstvo je navelo da je apelant predlog za izvršenje rješenja Ministarstva od 4. aprila 2011. godine ispravno podnijelo opštini Orašje 11. jula 2011. godine. Nakon što je prvostepeni organ ponovno odbio da postupi po apelantovom zahtjevu, u ovom slučaju po konačnom, pravosnažnom i izvršnom rješenju, apelant se obratio Ministarstvu 6. marta 2012. godine s podneskom naslovljenim kao "Podnesak Tražitelja izvršenja sa prijedlogom za izvršenje nenovčane obaveze izvršenika". Dalje, iz odgovora na apelaciju proizilazi da je istim podneskom apelant tražio da se Ministarstvo uključi u postupak prisilnog izvršenja, što je Ministarstvo i učinilo te se svojim dopisom br. UP-II-09-23-1-8/23 od 04.04.2012. godine obratilo Opštini Orašje - Službi za civilnu zaštitu i nadzor – urbanističko-građevinski inspektor, uz dostavljanje rješenja s klauzulom izvršnosti i predlogom za izvršenje.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog članka, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 239.

(1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u protivrječnosti s obrazloženjem, on će upotpuniti postupak i otkloniti izložene nedostatke, bilo sam bilo preko prvostepenog organa ili kog drugog zamoljenog organa, a ti organi su dužni postupiti po traženju drugostepenog organa. Ako drugostepeni organ utvrdi da se na osnovu činjenica utvrđenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugačije nego što je riješena prvostepenim rješenjem, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.

(2) Ako drugostepeni organ utvrdi da će nedostatke prvostepenog postupka brze i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slučaju drugostepeni organ je dužan svojim rješenjem da ukaže prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ je dužan u svemu da postupi po drugostepenom rješenju i bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rješenje. Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.

Član 245.

Organ koji je riješio stvar u drugom stupnju šalje, po pravilu, svoje rješenje sa spisima predmeta prvostepenom organu, koji je dužan da rješenje dostavi strankama u roku od pet dana od dana prijema spisa.

Član 244. stav 1.

(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

Član 267. stav 7.

(7) Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne može se tražiti njegovo izvršenje.

Član 274. stav 1.

(1) Administrativno izvršenje provodi organ uprave koji je o stvari rješavao u prvom stupnju, ako posebnim propisom nije za to određen drugi organ.

21. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantna odredba glasi:

Član 9.

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu.

Član 23.

Tužilac može odustati od tužbe sve do donošenja sudske odluke o čemu sudu podnosi pisani podnesak ili daje izjavu na zapisnik kod suda u kom slučaju nadležni sud rješenjem obustavlja postupak.

VI.Dopustivost

22. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu s članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U skladu s članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant smatra da mu je u ovom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u razumnom roku

28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud prije svega smatra da je neophodno da podsjeti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu prvostepeni organ izvršio rješenje Ministarstva od 4. aprila 2011. godine, odnosno da li je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

31. Ustavni sud zapaža da je apelant najprije 8. avgusta 2000. godine usmenim zahtjevom Odjelu geodetskih, imovinsko-pravnih poslova, građevinarstva i prostornog uređenja Opštine Orašje pokrenuo upravni postupak, pa nakon što je prvostepeni organ donio rješenje od 10. avgusta 2000. godine apelant je 10. aprila 2006. godine podnio zahtjev prvostepenom organu za izvršenje rješenja od 10. avgusta 2006. godine kojim je naloženo investitoru da obustavi sve radove na bespravnoj izgradnji dvorišnog objekta. Međutim, Ministarstvo je svojim dopisom obavijestilo apelanta da prema odredbama člana 267 stav 7 ZUP-a, „nakon isteka roka od pet godina od dana kada je rješenje postalo izvršno, ne može se tražiti njegovo izvršenje“. Ustavni sud zapaža da se apelant nakon toga ponovo 18. jula 2007. godine usmeno obratio prvostepenom organu sa zahtjevom za inspekcijski nadzor zbog ugrožavanja elementarnih prava i mirno uživanje imovine zbog bespravne izgradnje zgrade

– šupe koju gradi investitor Joso Oršolić u porodičnom dvorištu, te da, prema raspoloživim podacima, postupak još uvijek nije okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od podnošenja novog zahtjeva, odnosno od 18. jula 2007. godine do dana donošenja ove odluke, dakle, postupak koji traje šest godina i sedam mjeseci i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. b)Analiza dužine trajanja postupka

32. Ustavni sud zapaža da se postupak vodi povodom apelantovog zahtjeva za uklanjanje bespravno izgrađenog objekta, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.

33. Dalje, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje na to da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka pred upravnim organima i Kantonalnim sudom.

34. U pogledu postupanja organa uprave i Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ donosio rješenja u više navrata, a da je drugostepeni upravni organ, odlučujući o apelantovim žalbama, poništavao prvostepena rješenja i predmet vraćao na ponovni postupak, odnosno odbijao apelantove žalbe kao neosnovane, nakon čega je Kantonalni sud u više navrata odlučivao o apelantovim tužbama kojima je pokretao upravni spor protiv rješenja drugostepenog upravnog organa, te svojim odlukama poništavao akte koje su donijeli organi uprave. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora da naglasi da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave koji nisu vodili postupak na način kako je propisno Zakonom o upravnom postupku (čl. 6 i 14).

35. Dakle, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje šest godina i sedam mjeseci i još uvijek nije okončan, može u većem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

36. Stoga, pošto je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda, nakon Rješenja Ministarstva broj UP-II-09-23-1-5/11 od 4. aprila 2011. godine, predmet proslijeđen na nadležno postupanje prvostepenom organu, prvostepenom organu je naloženo da provede administrativno izvršenje Rješenja Ministarstva broj UP-II-09-23-1-5/11 od 4. aprila 2011. godine bez daljnjeg odlaganja u konkretnom predmetu.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.

38. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150 KM. Imajući u vidu da je navedeni postupak traje sedam godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.050,00 KM, koju je dužna da mu isplati Vlada Posavskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak pred upravnim organima i sudom u upravnom sporu traje šest godina i sedam mjeseci i još uvijek nije okončan, a što u odlučujućoj mjeri može da se stavi na teret upravnim organima, koji nisu vodili postupak onako kako je to propisano Zakonom o upravnom postupku.

40. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3855/12 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio