Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1648/11 (M. Ć. iz Novog Sada)
Odluka donesena 10. 04. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1648/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1648/11, rješavajući apelaciju Milorada Ćalića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b) i člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Milorada Ćalića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja po reviziji koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 062177 11 Rev od 17. maja 2012.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milorad Ćalić iz Novog Sada (u daljnjem tekstu: apelant), a kog zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 11. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po reviziji pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 71 0 P 062177 11 Rev.
2. Apelant je dopunio apelaciju 29. juna 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Vrhovnog suda je zatraženo 12. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Vrhovni sud je odgovor dostavio 18. aprila 2013. godine.
5. Odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 24. marta 2014. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je 12. februara 1999. godine podnio tužbu Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kojom je tražio da se „Vitaminka“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže na naknadu materijalne i nematerijalne štete. Apelant je u tužbi istakao da je uslijed saobraćajne nesreće koju je skrivio radnik tuženog zadobio teške povrede opasne po život zbog kojih je utvrđeno da je 100% invalid II kategorije i da mu je radna sposobnost umanjena za 90%.
8. Osnovni sud je djelimičnom Presudom broj P-447/99 od 22. oktobra 2002. godine obavezao tuženog da apelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati označene novčane iznose.
9. Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Presudom broj Gž- 857/03 od 30. juna 2005. godine potvrdio djelimičnu presudu Osnovnog suda. 10. Osnovni sud je Presudom broj 71 0 P 062177 07 P od 18. decembra 2009. godine odbio preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva koji se odnosio na naknadu materijalne štete. 11. Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 062177 10 Gž apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu Osnovnog suda.
12. Apelant je protiv presude Okružnog suda 29. oktobra 2010. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Tuženi je odgovor na reviziju dostavio 18. novembra 2010. godine, a apelantu je odgovor dostavljen 17. februara 2011. godine.
13. Apelant je podneskom od 23. marta 2011. godine od Vrhovnog suda zatražio da se postupak po reviziji što prije okonča, imajući u vidu značaj koji konkretna pravna stvar ima za njega i dužinu trajanja postupka.
14. Vrhovni sud je Presudom broj 71 0 P 062177 11 Rev od 17. maja 2012. godine odlučio o apelantovoj reviziji.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije 15. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Vrhovnim sudom po izjavljenoj reviziji povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je predložio Ustavnom sudu „da zbog štete koja se još proizvodi postupanjem, tj. nepostupanjem Vrhovnog suda obaveže Vrhovni sud da mu isplati novčani iznos od 10.000,00 KM“.
16. U dopuni apelacije od 29. juna 2012. godine apelant je istakao da je Vrhovni sud odlučio po izjavljenoj reviziji Presudom broj 71 0 P 062177 11 Rev od 17. maja 2012. godine koja mu je dostavljena 6. juna 2012. godine. Apelant je ponovio tvrdnju da mu je pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine povrijeđeno „postupanjem, odnosno nepostupanjem Vrhovnog suda po izjavljenoj reviziji“.
b) Odgovor na apelaciju 17. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da mu je po apelantovoj reviziji spis dostavljen na odlučivanje 9. marta 2011. godine, da je spisom bila zadužena sudija B.T., koja je 10. aprila 2012. godine zatražila da se spis presignira na drugog sudiju jer je već postupala u predmetnoj pravnoj stvari. Nakon toga, spisom je zadužena sudija G.P. koja je predmet odmah uzela u rad, pa je o apelantovoj reviziji odlučeno presudom ovog suda od 17. maja 2012. godine. Vrhovni sud je ukazao da je postupak odlučivanja po apelantovoj reviziji trajao nešto duže od jedne godine, da se nije radilo o predmetu hitne prirode, pa da smatra da u postupku odlučivanja pred ovim sudom nisu povrijeđena apelantova prava na koja u apelaciji ukazuje.
V. Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U konkretnom slučaju apelant je 11. februara 2011. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Vrhovnim sudom po reviziji koju je izjavio protiv drugostepene presude. U dopuni apelacije od 29. juna 2012. godine apelant je obavijestio Ustavni sud da je ovaj postupak okončan Presudom Vrhovnog suda broj 71 0 P 062177 11 Rev od 17. maja 2012. godine.
22. Prema članu 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je, iako je postupak presudom Vrhovnog suda okončan nakon podnošenja apelacije, apelacija u odnosu na apelantove navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku bila dopustiva i u vrijeme kada je podnesena. Prema tome, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Vrhovnim sudom povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje 25. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi 27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a) Period koji se uzima u obzir 28. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 12. februara 1999. godine, te da je okončan presudom Vrhovnog suda od 17. maja 2012. godine. Međutim, apelant je u apelaciji, kao i u dopuni apelacije izričito istakao da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno zbog „postupanja, odnosno nepostojanja Vrhovnog suda po izjavljenoj reviziji“. Stoga, a imajući u vidu član 31 Pravila Ustavnog suda, prema kom Ustavni sud ispituje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, apelantove tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje biće ispitane u odnosu na postupak odlučivanja po reviziji pred Vrhovnim sudom. U tom smislu relevantni period obuhvata vrijeme od izjavljivanja revizije, tj. od 29. oktobra 2010. godine do 17. maja 2012. godine, odnosno jednu godinu i šest mjeseci.
b) Analiza trajanja postupka
29. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju apelant tužbenim zahtjevom tražio naknadu nematerijalne i materijalne štete. O djelu tužbenog zahtjeva koji se odnosio na nematerijalnu štetu pravosnažno je odlučeno presudom Okružnog suda. U postupku po reviziji apelant je osporavao odluku drugostepenog suda kojom je odbijen preostali dio njegovog tužbenog zahtjeva koji se ticao naknade materijalne štete. Shodno navedenom, proizilazi da su u konkretnom slučaju pokrenuta složenija činjenična i pravna pitanja koja su mogla uticati i na trajanje postupka.
30. Dalje, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je apelant svojim ponašanjem doprinio trajanju postupka po reviziji pred Vrhovnim sudom. U vezi s tim Ustavni sud primjećuje i da se apelant 23. marta 2011. godine obratio Vrhovnom sudu molbom da se postupak po reviziji što prije okonča.
31. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovnom sudu spis po izjavljenoj reviziji dostavljen na odlučivanje 9. marta 2011. godine. Činjenica da je to učinjeno nakon nešto više od četiri mjeseca od izjavljivanja revizije i dostavljanja odgovora na reviziju ne može se smatrati doprinosom Vrhovnog suda u trajanju postupka. Dalje, proizilazi da je Vrhovni sud presudu po apelantovoj reviziji donio nakon jedne godine i dva mjeseca od dana kada mu je spis dostavljen na odlučivanje.
32. Ustavni sud smatra da trajanje postupka po reviziji pred Vrhovnim sudom nešto više od jedne godine, u predmetu koji je pokretao složenija činjenična i pravna pitanja, a koji po zakonu nije označen kao hitan, u nedostatku okolnosti koje bi ukazale da je Vrhovni sud očigledno zanemario i postupao suprotno obavezi da postupak okonča bez odugovlačenja, ne predstavlja kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmenta prava na pravično suđenje.
33. Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku neosnovani.
Pravo na nediskriminaciju 34. Apelant je u apelaciji istakao i da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine. Ovu tvrdnju apelant nije posebno obrazlagao, ali iz njegovih navoda proizilazi da smatra da je diskriminisan zbog „postupanja, odnosno nepostupanja Vrhovnog suda po izjavljenoj reviziji“. S obzirom na to da je u ovoj odluci već zaključeno da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje zbog trajanja postupka po reviziji neosnovani, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno ispituje apelantove navode o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je postupak po pravnom lijeku pred sudom najviše instance u predmetu koji je pokretao relativno složena činjenična i pravna pitanja trajao jednu godinu i šest mjeseci, a u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da je sud pri tome zanemario ili prekršio obavezu da postupak okonča bez odugovlačenja.
36. Na osnovu člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić