Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5785/10 (BOSS – Bosanska stranka Mirnes Ajanović i M. A.)
Odluka donesena 10. 04. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izborni zakon
- Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
- Upravni postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnom postupku · čl. 10
- Izborni zakon Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine uvrštavanjem, iza člana 18.9 u glavi 18., sljedeća dva člana koja glase:
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Zakon o dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnom postupku
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
Predmeti (1)
AP-5785/10
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5785/10, rješavajući apelaciju BOSS – Bosanske stranke Mirnes Ajanović i Mirnesa Ajanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija BOSS – Bosanske stranke Mirnes Ajanović i Mirnesa Ajanovića, podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-72/10 od 19. oktobra 2010. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 05-1-07- 5-417-6/10 od 1. oktobra 2010. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. BOSS – Bosanska stranka Mirnes Ajanović i Mirnes Ajanović (u daljnjem tekstu: pvoapelant, drugoapelant ili apelanti) iz Tuzle, podnijeli su 20. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Iž-72/10 od 19. oktobra 2010. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-1-07-5-417-6/10 od 1. oktobra 2010. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. prethodnih Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Suda BiH i CIK-a zatraženo je 17. decembra 2012. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Sud BiH i CIK su odgovore na apelaciju dostavili 26. i 31. decembra 2012. godine.
4. Odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 13. marta 2014. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Odlukom CIK-a broj 05-1-07-5-417-6/10 od 1. oktobra 2010. godine prvoapelant je kao politička stranka proglašen odgovornim što je drugoapelant, kandidat ove političke stranke za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, 15. septembra 2010. godine gostujući u debatnoj emisiji „Odgovorite ljudima“ Federalne televizije, koristio jezik koji bi nekoga mogao navesti ili podstaknuti na nasilje ili širenje mržnje, čime je prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3. stav (1) tačka 7) Izbornog zakona BiH, pa mu je temeljem odredbe člana 6.7 tačka 1. i primjenom odredbe člana 19.9. stav (1) tačka j) navedenog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 KM.
7. Navedenom odlukom proglašen je odgovornim i Mirnes Ajanović, kandidat političke stranke BOSS - Bosanska stranka Mirnes Ajanović za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, što je 15. septembra 2010. godine, gostujući u debatnoj emisiji „Odgovorite ljudima“ Federalne televizije, koristio jezik koji bi nekoga mogao navesti ili podstaknuti na nasilje ili širenje mržnje, čime je prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3. stav (1) tačka 7) Izbornog zakona BiH, pa mu je temeljem odredbe člana 6.7. tačka 1. i primjenom člana 19.9. stav (4) navedenog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 KM.
8. U obrazloženju Odluke je navedeno da je CIK aktom broj 05-1-07-5-4176/10 od 21. septembra 2010. godine pokrenula po službenoj dužnosti postupak za utvrđivanje odgovornosti prvoapelanta kao političke stranke i drugoapelanta kao kandidata ove stranke za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH iz Federacije BiH – Izborna jedinica 5, zbog osnovane sumnje da se kao jedan od gostiju debatne emisije „Odgovorite ljudima“ Federalne televizije koristio jezikom koji bi nekoga mogao navesti ili podstaknuti na nasilje ili širenje mržnje suprotno odredbi člana člana 7.3. stav (1) tačka 7) Izbornog zakona BiH. U obrazloženju odluke CIK je (na strani 2. osporene odluke) prezentirala dokaze koji su tokom postupka provedeni, pa je ocjenom provedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, a posebno pregledavanjem video i tonskog zapisa i transkripta emisije „Odgovorite ljudima“ utvrđena apelantova nesporna odgovornost. Naime, utvrđeno je da je apelant, gostujući u debatnoj emisiji „Odgovorite ljudima“ i prilikom obraćanja Bojanu Bajiću, predsjedniku „Naše stranke“ izgovorio rečenice koje su citirane u obrazloženju odluke, a koje je ocijenila kao riječi - jezik koji bi nekoga mogao navesti ili podstaknuti na nasilje ili širenje mržnje prema Srbima, kao jednom od tri konstitutivna naroda u BiH, odnosno kao jezik raspirivanja međunacionalne mržnje kao i da citirane rečenice prenose jasan i neposredan rizik od podsticanja na mržnju, izazivanja straha i netoleranciju, a što je u suprotnosti s odredbom člana 7.3. stav (1) tačka 7) Izbornog zakona BiH, pa je CIK temeljem odredbe člana 6.7. tačka 1. i primjenom člana 19.9. stav (4) navedenog zakona odlučila kao u dispozitivu odluke.
9. Odlučujući o žalbi apelanata Sud BiH je donio Rješenje broj Iž-72/10 od 19. oktobra 2010. godine kojim je žalbu u cijelosti odbio. Nakon što je detaljno ponovio činjenično utvrđenje CIK-e, Sud BiH je utvrdio da je CIK u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, pravilno ocijenila akte i radnje apelanta u spornom medijskom nastupu i pravilno ocijenila karakter i težinu počinjenog prekršaja izrekavši apelantima primjerenu novčanu kaznu, propisanu odgovarajućim odredbama Izbornog zakona BiH. Istaknuto je da žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju izvedeni dokazi, kako u pogledu autentičnosti, tako ni u pogledu istinitosti sadržaja snimljenog i transkribiranog materijala, koji su sadržani u spisu predmeta i na temelju kojih je CIK donijela pravilnu odluku.
10. Sud BiH je ocijenio da nije osnovan apelantov žalbeni navod da CIK nije imala zakonsko ovlaštenje za pokretanje postupka po službenoj dužnosti protiv apelanata. U tom pravcu je istakao da je CIK apelantu izrekla novčanu kaznu temeljem odredbi člana 19.9. stav (4) Izbornog zakona BiH kojom je propisano da će se za povredu odredbi člana 7.3. stav (1) tačka 7. Izbornog zakona BiH kazniti i kandidat političkog subjekta. Dalje je navedeno da je CIK u konkretnom slučaju pokrenula postupak temeljem odredbe člana 115. stav 1. Zakona o upravnom postupku, koja propisuje da će nadležni organ pokrenuti postupak po službenoj dužnosti kad to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak. Uz to je naglašeno da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena i odredba člana 6.2. stav (2) Izbornog zakona BiH koju je Sud BiH citirao.
11. Sud BiH je također ocijenio da su neosnovani i prigovori apelanta koji se odnose na pogrešnu primjenu odredbi o načinu dostavljanja pismena, jer su odredbe čl. 73. do 76. Zakona o upravnom postupku, opšti, dok je CIK zbog specifičnosti djelovanja u izbornom periodu pravilno primijenila specijalni propis, odnosno odredbu člana 10. Uputstva o procedurama za rješavanje po prigovorima i žalbama podnesenim CIK-u i izbornim komisijama (u daljnjem tekstu: Uputstvo), gdje je između ostalog propisano da se prigovor predaje isključivo neposredno ili faksom u izbornom periodu, te da početak i tok roka počinje od sata i datuma dostavljanja podneska i pismena faksom u izbornom periodu, osim ako nije drugačije propisano provedbenim aktima CIK-e. Sud BiH je dalje ukazao na odredbe člana 1.1a stav (1) tačka 14. Izbornog zakona BiH koja propisuje da izborni period obuhvata period od dana raspisivanja izbora do dana potvrđivanja rezultata izbora. Osim toga, kako je u obrazloženju navedeno, CIK je prema odredbi člana 3. Zakona o upravnom postupku ovlaštena da postupa po specijalnom propisu, u konkretnom slučaju u pogledu dostavljanja faksom, jer je, između ostalog, propisano da se u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa po odredbama toga zakona. Imajući u vidu sve navedeno Sud BiH je zaključio da je osporena odluka CIK-a pravilna i zakonita, a apelantova žalba neosnovana, pa je odlučeno kao u dispozitivu rješenja primjenom odredbe člana 81. Zakona o upravnim sporovima.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 13. i 14. Evropske konvencije, a u vezi s pravom na pravično suđenje. Apelanti smatraju da im tokom postupka nije data razumna mogućnost da izlože predmet, uključujući i iznošenje dokazne građe. Također navode da im nije omogućeno da iznese svoja zapažanja, te da predlažu svoje dokaze. Također ukazuju da im nisu bili dostavljeni dokazi koji su provedeni tokom postupka, video zapis niti transkript emisije. Apelanti su iscrpno elaborirali kršenje odredaba procesnog i materijalnog prava, i to Zakona o upravnom postupka, te Izbornog zakona BiH, te su s tim u vezi istakli da CIK nije imala „zakonski osnov“ da pokrene postupak po službenoj dužnosti protiv drugoapelanta jer se ne radi o političkom subjektu, odnosno da vodi postupak protiv prvoapelanta jer po njihovom mišljenju drugoapelant „nije lice iz člana 7.3. Izbornog zakona BiH“. Apelanti su također naveli da su u svojoj žalbi ukazivali „da je upravni postupak pokrenut nezakonito, na povrede zakona i proizvoljno tumačenje i primjenu zakona tokom postupka“ ali je po njihovom mišljenju Sud BiH „sve to ignorisao“ zbog čega smatraju da je povrijeđeno njihovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su također ukazali na određene odluke Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) za koje smatraju da su primjenjive u konkretnom slučaju.
b) Odgovor na apelaciju
13. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je CIK u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, pravilno ocijenila akte i radnje apelanata u spornom medijskom nastupu, te je pravilno ocijenila i karakter i težinu počinjenog prekršaja, izrekavši apelantu primjerenu kaznenu mjeru propisanu odgovarajućim odredbama Izbornog zakona BiH. Navedeno je još da žalbenim navodima nije doveden u sumnju niti jedan izvedeni dokaz, kako u pogledu autentičnosti, tako u pogledu istinitosti sadržaja snimljenog i transkribiranog materijala, koji dokazi su sadržani u spisu predemta i na temelju kojih je CIK donijela pravilnu i zakonitu odluku. Sud BiH je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
14. CIK je u iscrpnom odgovoru na apelaciju hronološki ponovila tok postupka pri čemu je citirala relevantne odredbe Izbornog zakona BiH, Zakona o upravnom postupku i drugih propisa koji su u konkretnom slučaju primijenjene. CIK je, između ostalog, navela da je neosnovano apelantovo pozivanje na praksu Ustavnog suda zauzetu u drugim predmetima budući da u predmetnom postupku nisu načinjeni propusti na koje apelant neosnovano ukazuje.
V. Relevantni propisi
15. U Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 4/04, 20/04, 25/05, 77/05, 11/06 i 32/07) relevantne odredbe glase:
Član 1.1a Osnovne odredbe Izborni period podrazumijeva period od dana raspisivanja izbora do dana potvrđivanja izbornih rezultata.
Član 2.9 Centralna izborna komisija BiH je nezavisan organ (...)
2. donosi administrativne propise za provedbu ovog Zakona.
Član 6.6. stav (1) Zaštita izbornog prava (1) Centralna izborna komisija BiH ima prvostepenu nadležnost za odlučivanje po prigovorima uloženim zbog povreda pravila izbornog procesa, izbornih prava, povrede Poglavlja 16. učinjene od političkog subjekta i povrede iz člana 7.3. stav (1) tačka 3) i člana 7.3 stav (2) i člana 7.4. stav (1) tačka 3) ovog Zakona.
Član 6.7 Centralna izborna komisija BiH, kada odlučuje po službenoj dužnosti ili kada odlučuje o prigovorima i žalbama, ima ovlaštenja (...) da izrekne sljedeće sankcije:
novčanu kaznu koja ne prelazi iznos od 10.000,00 KM (...)
Član 7.3 stav 1. tačka 7.
Pravila ponašanja u izbornoj kampanji (1) Kandidatima i pristalicama političkih stranaka, (...) nije dozvoljeno:
7) koristiti se jezikom koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje, ili objavljivati ili upotrebljavati slike, simbole, audio i video zapise, SMS poruke, internet komunikacije ili druge materijale koji mogu tako djelovati.
Član 19.9. stav 1. tačka j) Kaznene odredbe (1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se politički subjekt ako:
j) koristi se jezikom koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje, ili objavljivati ili upotrebljavati slike, simbole, audio i video zapise, SMS poruke, internet komunikacije ili druge materijale koji mogu tako djelovati.
(4)Za povredu iz stava (1) tačka j) ovog člana kaznit će se i kandidat političkog subjekta novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM.
16. U Uputstvu o procedurama za rješavanje po prigovorima i žalbama podnesenoj Centralnoj izbornoj komisiji BiH i izbornim komisijama («Službeni glasnik BiH» br. 237/10 i 53/10) relevantne odredbe glase:
Član 4. stav 3.
(3) Centralna izborna komisija BiH može, nakon saznanja za učinjenu povredu odredbi Izbornog zakona BiH iz svoje nadležnosti, pokrenuti postupak po službenoj dužnosti protiv političkog subjekta, kandidata ili pristalice političkog subjekta.
Član 10.
Komuniciranje između Centralne izborne komisije BiH, odnosno izborne komisije i strana u postupku koji se vodi po odredbama ovog uputstva, odvija se faksom (...)
17. U Zakonu o upravnom postupku Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 29/02, 12/04 i 88/07) relevantne odredbe glase:
Supsidijarna primjena Zakona Član 3.
U upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu određena posebnim zakonom.
Princip saslušanja stranke Član 10.
(1)Prije donošenja rješenja, stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja.
(2)Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slučajevima kad je to zakonom određeno.
Član 49.
(1) Stranka, odnosno njen zakonski zastupnik može odrediti punomoćnika koji će je zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave. (2) Radnje u postupku, koje punomoćnik preduzima u granicama punomoći, imaju isto pravno djelovanje kao da ih je preduzela sama stranka.
(3) I pored punomoćnika, sama stranka može davati izjave, a ove izjave mogu se od stranke i neposredno tražiti.
(4) Stranka koja je prisutna kad njen punomoćnik daje usmenu izjavu, meže neposredno poslije date izjave, izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika.
Član 115. stav 1.
Nadležni organ pokrenut će postupak po službenoj dužnosti kad to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak.
18. U Zakonu o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 19/02) relevantne odredbe glase:
Član 81.
Kad Apelaciono odjeljenje utvrdi da je žalba osnovana, donijet će odluku kojom će odrediti da se uklone nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo. U protivnom, odbit će žalbu.
Apelaciono odjeljenje će odlukom iz stava 1. ovog člana odrediti mjere koje treba preduzeti, da bi se otklonile nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo podnosioca žalbe, ostavljajući rok za izvršenje i odrediti sankcije za slučaj neizvršenja odluke.
Član 82.
Odluka Apelacionog odjeljenja povodom žalbe uložene zbog povrede izbornog prava je konačna i obavezujuća.
VI. Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Suda BiH broj Iž-72/10 od 19. oktobra 2010. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 25. oktobra 2010. godine, a apelacija je podnesena 20. decembra 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
23. Apelant pobija navedene odluke tvrdeći da je tim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, kao i pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 13. i 14. Evropske konvencije, a u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
26. Temeljno pitanje o kojem Ustavni sud treba usvojiti stav tiče se primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. To znači da Ustavni sud treba odgovoriti na pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o «krivičnoj» optužbi protiv apelanta. Apelant je, kako proizlazi iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu, kažnjen za radnje koje su u Izbornom zakonu BiH klasificirane kao povrede pravila ponašanja. Ustavni sud napominje da je prilikom primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu broj AP 952/05 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 952/05 od 8. jula 2006. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 87/06) analizirao ista pravna pitanja i zaključio da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv, bez obzira na to što se ne radi o optužbi koja je klasificirana kao krivična. Ustavni sud je u toj odluci utvrdio da se norme kojima su propisane povrede pravila ponašanja u izbornom procesu odnose praktično na sve građane, imaju opći karakter i ne primjenjuju se samo na neku specifičnu grupu ili profesiju, a disciplinske sankcije se uglavnom ustanovljavaju kako bi se osiguralo da pripadnici određenih grupa poštuju određena pravila. Svrha kažnjavanja za povrede pravila ponašanja u konkretnom slučaju je usmjerena na sprečavanje novinara da obavljaju svoj posao u skladu s pravilima profesije i izbornim pravilima (član 7.3. stav 1. tačka 3). Iz navedenog proizlazi da je Ustavni sud nadležan da ispita jesu li u postupku u kojem je apelantu izrečena sankcija poštovani standardi prava na pravično suđenje.
27. Ustavni sud zapaža da apelanti kršenje prava na pravično suđenje dovode u kontekst nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
28. U vezi s ovim prigovorima Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
29. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.
30. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je CIK u skladu s ovlaštenjima iz čl. 6.2. stav (1) i 6. 6. stav (1) Izbornog zakona BiH i člana 115. stav (1) Zakona o upravnom postupku pokrenula po službenoj dužnosti postupak utvrđivanja odgovornosti apelanata, jer je drugoapelant učestvujući u debatnoj emisiji „Odgovorite ljudima“ Federalne televizije izgovorio rečenice obraćajući se Bojanu Bajiću, predsjedniku „Naše stranke“, a koje je CIK ocijenila kao jezik koji bi nekoga mogao navesti ili podstaknuti na nasilje ili širenje mržnje, čime je prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3. stav 1. tačka 7. Izbornog zakona. Iz priloženih dokaza proizlazi da je CIK po službenoj dužnosti pokrenula postupak za šta je imala zakonski osnov utemeljen na odredbi člana 6.6. stav (1) Izbornog zakona BiH. Ustavni sud zapaža da je na temelju provedenih dokaza CIK nesporno utvrdila da je drugoapelant, učestvujući u debatnoj emisiji „Odgovorite ljudima“ Federalne televizije, izgovorio rečenice s takvim sadržajem obraćajući se Bojanu Bajiću, kojim bi nekoga mogao navesti ili podstaknuti na nasilje ili širenje mržnje čime je prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3. stav (1) tačka 7) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelantima na osnovu člana 6.7. tačka 1. i primjenom člana 19.9 stav (1) tačka j) i stav (4) navedenog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 KM, odnosno 3.000,00 KM, te budući da apelant u suštini ponavlja navode koje je tokom postupka već isticao i o kojima su se i CIK i Sud BiH u obrazloženjima svojih odluka dovoljno jasno i argumentovano izjasnili, Ustavni sud smatra da se data obrazloženja u okolnostima konkretnog slučaja ne čine proizvoljnim. Uz to apelant ni u apelaciji nije ponudio relevantne dokaze kojim bi potkrijepio svoje navode iz apelacije. Cijeneći postupak u cjelini Ustavni sud smatra da je on proveden u skladu s garancijama koje pruža člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te stoga Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
31. Ustavni sud podsjeća da je prilikom odlučenja imao u vidu praksu Ustavnog suda i Evropskog suda na koju se apelant u apelaciji pozvao, ali da ona nije primjenjiva u konkretnom slučaju zbog toga što je predmetni postupak proveden u svemu u skladu s relevantnim odredbama Izbornog zakona BiH, Zakona o upravnom postupku i Zakonu o upravnim sporovima i kada su u postupku apelantima pružene sve garancije koje pruža član 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na djelotvoran pravni lijek Član 13. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Svako čija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom, narušena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima […].
32. U vezi s navodima apelanata o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje na to da apelanti nisu eksplicitno naveli u vezi s kojim pravima smatraju da postoji kršenje prava iz člana 13. Evropske konvencije. Međutim, iz apelacije se može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu s pravom na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su apelanti imali mogućnost i da su koristili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju (žalba protiv odluke CIK-a). Činjenica da je Sud BiH, rješavajući o žalbi, donio odluku, kojom apelanti nisu zadovoljni, ne može voditi zaključku o tome da pravni lijekovi ne postoje ili da nisu djelotvorni. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje.
Ostali navodi
33. U vezi s navodima apelanata kojim ukazuju na kršenje prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a u vezi sa pravom na pravično suđenje Ustavni sud zapaža da su ti navodi suštinski identični onim koji se odnose na kršenje prava na pravično suđenje. Budući da su u prethodnim tačkama ove odluke već razmotreni navodi o kršenju prava na pravično suđenje Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno obrazlagati i ove navode.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da u ovom postupku nije bilo kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kad je predmetni postupak proveden u skladu sa relevantnim odredbama Izbornog zakona BiH, Zakona o upravnom postupku, te Zakonu u upravnim sporovima i u situaciji kada apelantu ni na koji način nije bilo uskraćeno niti jedno njegovo pravo, niti su ga CIK odnosno Suda BiH u na bilo koji način onemogućili da koristi svoja prava.
35. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić