Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-944/11 (E. T.)
Odluka donesena 10. 04. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-944/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 944/11, rješavajući apelaciju Esme Topčagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Esme Topčagić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Rs 003525 08 Rsz od 12. maja 2011. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantici Esmi Topčagić, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Esma Topčagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijela je 25. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neodlučivanja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u „razumnom roku“ povodom apelanticine žalbe podnesene protiv Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RS-823/05 od 18. decembra 2007. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 26. marta 2013. godine, odnosno 14. februara 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 27. marta 2013. godine, a Općinski sud je odgovor dostavio 5. marta 2014. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), odgovori na apelaciju dostavljeni su apelanticinom opunomoćeniku 3. aprila 2013. godine, odnosno 14. marta 2014. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica je 30. maja 2005. godine tužbom Općinskom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenula radni spor protiv poslodavca (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate razlike plaća i naknada proisteklih iz radnog odnosa.
7. Općinski sud je nakon provedenog postupka, održavši pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu, donio Presudu broj RS-823/05 od 18. decembra 2007. godine.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica 27. decembra 2007. godine podnijela žalbu protiv prvostepene presude.
9. Općinski sud je predmetni spis zajedno sa žalbom dostavio Kantonalnom sudu 6. marta 2008. godine.
10. Apelantica je, zbog neodlučivanja Kantonalnog suda o njenoj žalbi, od navedenog suda bezuspješno tražila informacije o stanju spisa, te o broju pod kojim se vodi predmet.
11. Iz odgovora Kantonalnog suda proizlazi da je navedeni sud donio Presudu broj 01 0 Rs 003525 08 Rsz od 12. maja 2011. godine.
12. Prema stanju spisa, donošenjem presude Kantonalnog suda predmetni postupak je okončan. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantica smatra da joj je, zbog nedonošenja odluke po žalbi podnesenoj Kantonalnom sudu, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Prema apelanticinoj ocjeni, „postupanje Kantonalnog suda je u suprotnosti sa pozitivnopravnim propisima i načelima parničnog postupka“. Apelantica je, na kraju, zbog dugotrajnog postupka po njenoj tužbi, zatražila isplatu naknade na ime nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je, u međuvremenu, odlučio o apelanticinoj žalbi Presudom broj 01 0 Rs 003525 08 Rsž od 12. maja 2011. godine (do uvođenja u CMS predmet je nosio oznaku: 001-0-Gž-08-000345) koja je apelantici uručena 25. maja 2011. godine. Navedeni sud smatra da u žalbenom postupku nije prekršeno apelanticino pravo na suđenje u „razumnom roku“, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da, iako se u konkretnom slučaju radilo o radnom sporu, predmet nije imao prioritet u pogledu hitnosti postupanja zbog činjenice da je u tom periodu bio veliki broj radnih sporova sa sličnim tužbenim zahtjevima, pa su se u takvoj situaciji hitnim smatrali samo statusni sporovi, dok su ostali predmeti uzimani u rad prema redoslijedu. V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. stav 3.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. Apelantica ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u «razumnom roku» u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan, jer Kantonalni sud još uvijek nije bio odlučio o apelanticinoj žalbi. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije nije bila donesena odluku po apelanticinoj žalbi, te smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, bila dopuštena već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelantica smatra da joj je u predmetnom radnom sporu povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije isključivo zbog neodlučivanja Kantonalnog suda po žalbi.
Pravo na pravično suđenje u „razumnom roku“
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a)Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da apelantica predmetnom apelacijom osporava postapak po žalbi pred Kantonalnim sudom koji u vrijeme podnošenja apelacije o njenoj žalbi još uvijek nije bio odlučio. Međutim, iz odgovora Kantonalnog suda proizlazi da je navedeni sud, u međuvremenu, odlučio o žalbi odlukom broj 01 0 Rs 003525 08 Rsz od 12. maja 2011. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima iz apelacije, odnosno raspoloživim dokazima iz spisa. Budući da apelantica isključivo osporava postupak pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud će sagledati dužinu isključivo pred navedenim sudom.
25. Dakle, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalnom sudu predmetni spis dostavljen 6. marta 2008. godine, koji je o žalbi odlučio 12. maja 2011. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jesu tri godine i dva mjeseca.
b) Analiza dužine trajanja postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru koga je apelantica tražila isplatu razlike plaća i naknada proisteklih iz radnog odnosa, pa se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o posebno složenom predmetu. Osim toga, budući da je apelantica tražila isplatu plaća i naknada koje joj tuženi, kao poslodavac, nije blagovremeno isplatio, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelanticu značajan.
27. Sumirajući predmetni postupak pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud, prije svega, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, što znači da je sud, shodno odredbi člana 420. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dužan da u takvim predmetima obrati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je posebno neprihvatljiva okolnost da je Kantonalni sud, koji u žalbenom postupku nije provodio dokaze, niti je održavao ročišta, o žalbi odlučio nakon tri godine i dva mjeseca od momenta kada mu je žalba dostavljena (6. mart 2008. godine). Ustavni sud, također, zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio relevantno obrazloženje za svoju pasivnost, pri čemu apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela da žalbeni postupak traje tako dugo. Uzimajući u obzir sve navedeno, a posebno okolnost da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
29. Ustavni sud zapaža da je apelantica tražila od Ustavnog suda naknadu na ime nematerijalne štete, shodno Pravilima Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu ažurnost.
30. S obzirom na to da predmetni postupak po zakonu spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao nešto duže od tri godine, Ustavni sud smatra da bi apelantici na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“, po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti ukupan iznos od 900,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije u predmetu koji je po zakonu hitan, a koji je pred Kantonalnim sudom trajao duže od tri godine, pri čemu apelantica svojim ponašenjem nije doprinijela da postupak traje tako dugo, a Kantonalni sud nije dostavio relevantno opravdanje za svoju pasivnost u žalbenom postupku.
32. Na osnovu člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić