Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3988/12 (S. M.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3988/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3988/12, rješavajući apelaciju Svetislava Miloševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Svetislava Miloševića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Osnovnog suda u Banjaluci u predmetu broj 71 0 P 036748 05 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 036748 05 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 72.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Svetislav Milošević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Vesna Rujević, advokat iz Banjaluke, podnio je 16. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 036748 05 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), od Osnovnog suda je 30. novembra 2012. godine i 3. oktobra 2013. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 21. decembra 2012. godine i 12. decembra 2013. godine dostavio traženi odgovor.

3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), odgovori Osnovnog suda dostavljeni su apelantu 11. januara 2013. godine i 18. marta 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 21. aprila 2005. godine kod Osnovnog suda pokrenuo parnični postupak protiv «Čajavec-sistema upravljanja» a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi), radi zaštite prava po osnovu radnog odnosa, v.s. 6.500,00 KM. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem RS-260/05.

6. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud proizlazi da je taj sud tužbu dostavio na odgovor tuženom 8. juna 2005. godine, a tuženi je 21. jula 2005. godine dostavio sudu odgovor na tužbu.

7. Nakon toga, Osnovni sud je u ovoj pravnoj stvari u periodu od 24. januara 2006. godine do 4. januara 2008. godine zakazivao pripremna ročišta koja su odgađana zbog uređenja i ispravke tužbe, pokušaja mirnog rješenja spora i preinačenja tužbe (zbog statusnih promjena tuženog, tako da je apelant naveo nove tužene).

8. Iz odgovora na apelaciju, također, proizlazi da su ročišta zakazana u 2008. godini odgođena zbog nepristupanja drugotuženog na ročište (dostava neuredna), na saglasan prijedlog parničnih stranaka, te naloga suda da apelant pravilno označi tužene nakon čega je apelant podneskom od 29. marta 2008. godine uredio tužbu. Nakon toga je apelant podnescima od 1. juna 2009. godine, 11. maja i 18. oktobra 2010. godine urgirao zakazivanje ročišta u postupku.

9. Nakon što je uređena tužba dostavljena tuženim na odgovor 10. februara 2011. godine, Osnovni sud je zakazao ročište za 6. septembar 2011. godine koje je opozvano zbog promjene postupajućeg sudije i apelantovog uređivanja tužbe. Apelant je podnescima od 5. oktobra 2011. godine, 12. januara, 15. oktobra i 13. novembra 2012. godine urgirao da se u postupku zakaže ročište.

10. Naredno ročište novopostupajući sudija je zakazao za 11. februar 2013. godine, međutim, ono je odgođeno uz nalog apelantu da uredi tužbu. Naredna ročišta zakazana u 2013. godini (18. aprila, 9. septembra i 18. novembra) su odgađana zbog nepostojanja dokaza da je prvotuženi uredno pozvan, nepristupanja punomoćnika apelanta i prvotuženog, kao i odsustva postupajućeg sudije zbog bolovanja, tako da je pripremno ročište zakazano za 28. januar 2014. godine.

11. Iz predočenih dokumenata proizlazi da predmetni postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka odnosno, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je u predmetnom postupku podnio tužbu 21. aprila 2005. godine, radi zaštite prava iz radnog odnosa, međutim do dana podnošenja apelacije Osnovni sud nije donio prvostepenu odluku iako se radi o sporu hitne prirode. Dalje se navodi da je zbog toga što su tuženi i njegov pravni slijednik izvršili privatizaciju i osnovali novo preduzeće apelant više puta uređivao tužbu označavajući nove tužene («Hemofarm» a.d. Vršac i «Hemofarm» proizvodnja farmaceutskih proizvoda d.o.o. Banjaluka). Apelant je istakao da mu je zbog dužine trajanja postupka uskraćeno da raspolaže sa svojim sredstvima koja potražuje (kamate na plaćeni dug i regulisanje prava penzionog i zdravstvenog osiguranja iz radnog odnosa), te je zatražio i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

13. U svojim odgovorima na apelaciju Osnovni sud se osvrnuo na hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju, navodeći da je odugovlačenju postupka značajno doprinio i apelant koji je više puta uređivao tužbu i tražio odgađanja ročišta.

V. Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da radni spor, koji je po svojoj prirodi hitan, još uvijek nije okončan ni nakon osam godina i 11 mjeseci, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je apelant 21. aprila 2005. godine tužbom pokrenuo parnični postupak koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od osam godina i 11 mjeseci.

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojeg je apelant tražio isplatu duga na ime neisplaćenih plaća, odnosno dijela neisplaćenih plaća sa zakonskom zateznom kamatom, pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, budući da apelant traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je postupak za apelanta značajan, a i po zakonu je hitne prirode.

24. Sumirajući ovaj parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant 21. aprila 2005. godine pokrenuo radni spor koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud (u periodu 2006-2008. godina) ažurno zakazivao pripremna ročišta koja su odgađana zbog nedostatka procesnih pretpostavki za njihovo održavanje kao i pokušaja mirnog rješenja spora. Nakon što je apelant uredio tužbeni zahtjev (29. marta 2008. godine) Osnovni sud je zakazao pripremno ročište tek nakon tri godine i pet mjeseci (6. septembar 2011. godine), međutim, navedeno ročište je opozvano (zbog promjene postupajućeg sudije) i sljedeće je zakazano tek nakon jedne godine i pet mjeseci (11. februara 2013. godine). Zatim, Ustavni sud zapaža da su ročišta u 2013. godini odlagana zbog nedostatka procesnih pretpostavki za njihovo održavanje, odnosno, zbog odsustva postupajućeg sudije zbog bolovanja. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je samo naveo hronologiju postupka navodeći da je odugovlačenju postupka značajno doprinio i apelant koji je više puta uređivao tužbu i tražio odgađanja ročišta. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je i apelant svojim ponašanjem u određenoj mjeri doprinio dužini postupka (više puta uređivao tužbu, tražio odlaganje ročišta zbog pokušaja mirnog rješenja spora), kao i da je svojim urgencijama tražio zakazivanje ročišta u periodima neaktivnosti suda. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon osam godina i 11 mjeseci još uvijek nije okončao radni spor, koji je hitan, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

26. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, koju je apelant tražio, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, uzimajući u obzir apelantov doprinos dužini trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Osnovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 036748 05 P, odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII. Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada postupak, koji je hitan, prema raspoloživim podacima, nije okončan ni nakon osam godina i 11 mjeseci, pri čemu je apelant svojim ponašanjem u izvjesnoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka, a Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

28. Na osnovu člana 59. st. 1. 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3988/12 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio