Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4083/12 (I. K.)
Odluka donesena 10. 04. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Invalidnina
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4083/12
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4083/12, rješavajući apelaciju I. K, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija I. K.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene protiv Rješenja Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo broj R-06-41-20952/05 od 8. jula 2013. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu I. K. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. I. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 28. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu ostvarivanja prava na ličnu invalidninu. Apelant je dopunio apelaciju 29. jula 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća) od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 6. decembra 2012. godine, te 4. i 23. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) 6. decembra 2012. godine i 4. oktobra 2013. godine.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovore na apelaciju 20. decembra 2012. godine, te 17. oktobra i 7. novembra 2013. godine, a Ministarstvo 10. oktobra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 12. marta 2014. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Rješenjem Službe za upravu za boračko-invalidsku zaštitu Općine Centar (u daljnjem tekstu: Služba) broj 09-41-1747/04 od 5. aprila 2005. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe s 40% vojnog invaliditeta i s pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 51,38 KM i ostalim pravima po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica počev od 1. januara 2005. godine.
7. Služba je, rješavajući po apelantovoj žalbi, donijela Rješenje broj 09-41-1747/04 od 17. oktobra 2005. godine kojim je prihvatila apelantovu žalbu i priznala mu svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% vojnog invaliditeta i pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 132.12 KM.
8. Ministarstvo je, rješavajući u postupku revizije, donijelo Rješenje broj R-06-41-20952/05 od 2. februara 20006. godine kojim je prvostepeno rješenje Službe od 17. oktobra 2005. godine poništeno i stvar riješena tako da je apelantu ponovo utvrđeno svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe s 30% vojnog invaliditeta i pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 44,04 KM.
9. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 000347 06 U od 17. oktobra 2008. godine uvažio apelantovu tužbu i osporeno rješenje Ministarstva od 2. februara 2006. godine poništio i predmet vratio na ponovni postupak.
10. Ministarstvo je, u ponovnom postupku, donijelo Rješenje broj R-06-41-20952/05 od 27. maja 2009. godine kojim je prvostepeno rješenje Službe od 17. oktobra 2005. godine poništeno i stvar riješena tako da je apelantu ponovo utvrđeno svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe s 30% vojnog invaliditeta i pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 44,04 KM.
11. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 004192 09 U od 10. septembra 2012. godine uvažio apelantovu tužbu, osporeno rješenje Ministarstva od 27. maja 2009. godine poništio i predmet vratio na ponovni postupak.
12. Ministarstvo je, postupajući po presudi Kantonalnog suda od 10. septembra 2012. godine, donijelo Rješenje broj R-06-41-20952/05 od 9. novembra 2012. godine kojim je prvostepeno rješenje Službe od 17. oktobra 2005. godine poništeno i stvar je riješena tako da je apelantu ponovo utvrđeno svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% vojnog invaliditeta i pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 44,04 KM.
13. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 016598 12 U od 9. maja 2013. godine uvažio apelantovu tužbu, osporeno rješenje Ministarstva od 9. novembra 2012. godine poništio i predmet vratio na ponovni postupak.
14. Ministarstvo je, postupajući po presudi Kantonalnog suda od 9. maja 2013. godine, donijelo rješenje broj R-06-41-20952/05 od 8. jula 2013. godine kojim je prvostepeno rješenje Službe od 17. oktobra 2005. godine poništeno i stvar riješena tako da je apelantu ponovo utvrđeno svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% vojnog invaliditeta i pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 44,04 KM.
15. Apelant je tužbom od 24. jula 2013. godine pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva od 8. jula 2013. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju postupka, predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i utvrdi povredu prava iz člana 6. Evropske konvencije, te da naloži Vladi Kantona Sarajevo da bez daljnjeg odlaganja konačno riješi postupak revizije statusa ratnog vojnog invalida. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vladi Kantona Sarajevo da mu isplati iznos od 1.170,00 KM za svaku godinu trajanja postupka počev od 12. novembra 2004. godine do donošenja odluke Ustavnog suda, na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
17. Kantonalni sud je u odgovorima na apelaciju koje je dostavio 20. decembra 2012. godine i 17. oktobra i 7. novembra 2013. godine, između ostalog, naveo da prema rasporedu rješavanja predmeta u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta, prioritet u rješavanju imaju predmeti iz 2009. i 2010. godine. Kantonalni sud je istaknuo da nije došlo do kršenja ustavnih prava zbog dužine trajanja postupka kako je navedeno u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
18. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju opisalo hronologiju postupka, istaknuvši da je apelant zloupotrijebio pravo na apelaciju s obzirom da su rješenja i presude donijete u razumnom roku, te da u postupku ostvarivanja prava na ličnu invalidninu za koje je [apelant] podnio apelaciju, nije došlo do kršenja prava.
V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 216.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog članka, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
20. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantna odredba glasi:
Član 9.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. VI.Dopustivost
21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud prije svega smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njegove tužbe podnesene protiv Rješenja Ministarstva broj R-06-41-20952/05 od 8. jula 2013. godine, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
30. Ustavni sud zapaža da je postupak ostvarivanja prava na ličnu invalidninu pokrenut po službenoj dužnosti 5. aprila 2005. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, postupak traje osam godina i 11 mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
b)Analiza dužine trajanja postupka
31. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut zbog ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
32. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom postupku prvostepeni organ donio rješenja u dva navrata, te da je drugostepeni upravni organ u četiri navrata odlučivao o apelantovoj žalbi, odnosno odlučivao u ponovnom postupku nakon što je Kantonalni sud u tri navrata poništavao rješenja drugostepenog organa i predmet vraćao na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ donosio odluke u vrlo kratkim periodima (šest mjeseci), što se može reći i za drugostepeni organ (najduži period je bio sedam mjeseci). Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u konkretnom postupku odlučivao u nešto dužim periodima povodom apelantovih tužbi (dvije godine i osam mjeseci, tri godine i tri mjeseca i šest mjeseci). Međutim, svojim presudama poništavao je drugostepena rješenja i predmet vraćao drugostepenom organu na ponovno rješavanje.
33. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje organa uprave, posebno ako se uzme u obzir da su u upravnim sporovima njihove odluke tri puta poništavane i predmet vraćan na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave, koji su u postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.
34. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje osam godina i 11 mjeseci i koji još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom apelantove tužbe protiv Rješenja Ministarstva broj R-06-41-20952/05 od 8. jula 2013. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj tužbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
37. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje osam godina i 11 mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od 1.200,00 KM, koju mu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak ostvarivanja apelantovog prava na ličnu invalidninu nije završen ni nakon osam godina i 11 mjeseci od njegovog pokretanja, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa uprave.
39. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić