Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4151/12 (Đ. P.)
Odluka donesena 10. 04. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Naknada
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4151/12
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4151/12, rješavajući apelaciju Đoke Petrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Đoke Petrovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Sokocu pod brojem 89 1 I 000858 07 I (stari broj 089-1-I-07-000-066).
Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 89 1 I 000858 07 I (stari broj 089-1-I-07-000-066), u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Đoki Petroviću, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 2.100,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Đoko Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala podnio je 29. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 89 1 I 000858 07 I (stari broj 089-1-I-07-000-066).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 17. decembra 2012. godine i 7. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 25. decembra 2012. godine i 14. oktobra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 3. januara 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 21. februara 2007. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj RS-59/02 od 30. novembra 2006. godine. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da sud dozvoli izvršenje protiv Preduzeća za usluge u šumarstvu „IGMAN“ d.o.o. Pale (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi vraćanja na rad i isplate. Apelant je predložio da se izvršenje provede zabranom raspolaganja zaplijenjenim osnivačkim ulogom, do namirenja konačne tražbine apelanta.
7. Osnovni sud je, postupajući povodom apelantovog prijedloga za izvršenje, donio Rješenje broj 089-1-I-07-000-066 od 18. aprila 2007. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje.
8. Kako izvršenik nije postupio po sudskom rješenju o izvršenju, apelant je 25. augusta i 9. decembra 2007. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izricanje novčane kazne izvršeniku u smislu odredbe člana 216. i člana 17. st. 1. i 2. Zakona o izvršnom postupku.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud, u krivičnom predmetu protiv optužene Jelene Ilić kao odgovornog lica i zakonskog zastupnika izvršenika, zbog krivičnog djela – neizvršenja sudske odluke iz člana 371. stav 1. KZ RS, donio Presudu broj 89 0 K 010007 09 K od 14. marta 2012. godine kojom je optuženu Jelenu Ilić oglasio krivom i izrekao joj novčanu kaznu u iznosu od 3.600,00 KM.
10. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud 25. decembra 2012. godine proizlazi da je postupajući sudija dopisom od 26. aprila 2012. godine naložio izvršeniku da u roku od osam dana od dana prijema tog dopisa dostavi dokaze da je apelanta vratio na rad, te da mu je isplatio novčano potraživanje navedeno u rješenju o izvršenju, a u protivnom da dostavi svoje izjašnjenje o nepostupanju po nalogu suda jer će ga sud, u tom slučaju, kazniti novčanom kaznom zbog nepostupanja po nalogu suda. Međutim, navedeni dopis je vraćen neuručen s napomenom dostavljača da izvršenik više ne postoji na datoj adresi, te da je zbog toga dostavljanje nemoguće sprovesti.
11. Nadalje, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Osnovni sud dopisom od 8. juna 2012. godine naložio apelantu da mu dostavi izvod iz sudskog registra s tačnom izvršenikovom adresom, a apelant je uz svoj podnesak od 18. juna 2012. godine dostavio Uvjerenje izdato od Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu broj 061-0-Regz-12-000571 od 19. juna 2012. godine u kojem je navedeno da je u sudski registar tog suda upisana adresa na kojoj posluje izvršenik: Milana Simovića br. 24 Pale.
12. Nakon toga, Osnovni sud je dostavljanje rješenja o izvršenju i ostalih pismena izvršeniku izvršio objavljivanjem na oglasnoj tabli suda primjenom člana 10. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, a zatim je rješenjem od 2. oktobra 2012. godine kaznio izvršenika novčanom kaznom od 1.000,00 KM primjenom člana 209. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, u vezi s članom 17. tog zakona.
13. Iz odgovora na apelaciju također proizlazi da je 29. oktobra 2012. godine izdat nalog sudskom izvršitelju da pristupi prinudnoj naplati novčane kazne od izvršenika na njegovim pokretnim stvarima. Međutim, sudski izvršitelj je 6. novembra 2012. godine pokušao zaplijeniti pokretne stvari, ali bezuspješno, jer na adresi u Palama, Milana Simovića broj 24, nije pronašao izvršenika ni njegove pokretne stvari.
14. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud 14. oktobra 2013. godine proizlazi da je sud Rješenjem broj 89 1 I 000858 07 I od 30. maja 2013. godine usvojio apelantov prijedlog u pogledu promjene predmeta izvršenja, pa je odredio da se izvršenje provede zapljenom izvršenikovog osnivačkog uloga, procjenom osnivačkog uloga i njegovom prodajom te namirenjem potraživanja apelantu iz novčanog iznosa dobijenog njegovom prodajom i uplatom novca na apelantov žiro račun. Nakon toga, po nalogu suda je Okružni privredni sud u Istočnom Sarajevu izvršio zapljenu izvršenikovog osnivačkog udjela, te je zaključkom od 22. jula 2013. godine određeno ročite za prodaju izvršenikovog zaplijenjenog osnivačkog udjela u procijenjenoj vrijednosti od 249.763,00 KM. Međutim, navedeno ročište za prodaju izvršenikovog osnivačkog udjela je proteklo bezuspješno zbog toga što na ročište nije pristupio niko od potencijalnih kupaca, a nisu pristupile ni stranke.
15. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Osnovni sud dopisom od 9. septembra 2013. godine naložio apelantu da predloži novo sredstvo ili novi predmet izvršenja.
16. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo hronologiju postupanja u predmetu, te predložio da Ustavni sud naloži Republici Srpskoj i Osnovnom sudu da izvrši sudsku presudu, te da obaveže Republiku Srpsku da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 3.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
18. U odgovoru na apelaciju od 25. decembra 2012. godine Osnovni sud je ukratko naveo hronologiju postupka do podnošenja apelacije, te istaknuo da je tačno da su apelantu povrijeđena ustavom garantovana prava, ali da tu povredu nije učinio sud, već država koja i dan-danas omogućava formalno postojanje pravnih lica (privrednih subjekata) jer su ona upisana u sudski registar, a u stvarnosti ona odavno ne postoje. Nadalje, postupajući sudija Osnovnog suda je naveo da je opterećen sa oko 3.500,00 izvršnih predmeta.
19. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 14. oktobra 2013. godine također naveo hronologiju postupka.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
25. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
29. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao izvršni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
a)Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je apelant 21. februara 2007. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste sedam godina i jedan mjesec.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
31. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka.
32. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud ni sedam godina i jednog mjeseca nije okončao postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a.
33. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud relativno brzo odredio predloženo izvršenje (18. aprila 2007. godine). Međutim, nakon donošenja rješenja o izvršenju Ustavni sud je, na osnovu raspoloživih podataka, uočio da Osnovni sud u periodu od 18. aprila 2007. godine pa do dana podnošenja apelacije, dakle, u periodu od četiri godine i 10 mjeseci, nije preduzimao bilo kakve procesne radnje u navedenom predmetu, premda je apelant u tom periodu više puta prijedlozima tražio od suda da izvršeniku izrekne novčanu kaznu u smislu odredbe člana 216. i člana 17. st. 1. i
2. ZIP-a. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud izvršio nekoliko procesnih radnji (dopisom tražio od izvršenika da se izjasni, odnosno od apelanta tražio da dostavi tačnu izvršenikovu adresu), nakon čega je, u konačnici, donio Rješenje broj 89 1 I 000858 07 I od 30. maja 2013. godine kojim je usvojio apelantov prijedlog u pogledu promjene predmeta izvršenja i odredio da se izvršenje provede zapljenom izvršenikovog osnivačkog uloga. Nakon toga, a što proizlazi iz odgovora na apelaciju, Osnovni sud je dopisom od 9. septembra 2013. godine naložio apelantu da predloži novo sredstvo ili novi predmet izvršenja, s obzirom da je ročište za prodaju izvršenikovog osnivačkog udjela bilo bezuspješno. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ukazao da je tačno da su apelantu povrijeđena ustavom garantovana prava, ali da ta povredu nije učinio sud, već država koja i dan-danas omogućava formalno postojanje pravnih lica (privrednih subjekata) jer su ona upisana u sudski registar a u stvarnosti ona odavno ne postoje, kao i da je opterećen s oko 3.500,00 izvršnih predmeta. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud naglašava da navodi Osnovnog suda (veliki broj predmeta u radu), ne mogu biti opravdanje za dužinu izvršnog postupka. Naime, Osnovni sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema, pa sama okolnost da ima u radu veliki broj predmeta i mali broj sudija ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmetnog u tako dugom periodu, zbog čega se dužina postupka može u cijelosti pripisati propustu Osnovnog suda da djelotvorno kontrolira izvršni postupak.
34. Također, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Osnovni sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog neokončavanja postupka, koji traje sedam godina i jedan mjesec, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. c)Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da postupak traje sedam godina i da još uvijek nije okončan, te da su izvršni predmeti hitne prirode, Ustavni sud smatra da apelantu treba, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 2.100,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
d)Ostali navodi
38. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje duže od sedam godina i još uvijek nije okončan, pri čemu se trajanje predmetnog izvršnog postupka može u cijelosti pripisati ponašanju Osnovnog suda.
40. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić