Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3646/12 (INMER d.o.o. Gradačac)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3646/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3646/12, rješavajući apelaciju INMER d.o.o. Gradačac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija INMER d.o.o. Gradačac.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Tuzli u predmetu broj 32 0 Ps 049971 09 Ps.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 32 0 Ps 049971 09 Ps, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 72. stav

5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. INMER d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZAK Mujarić & Gagula iz Sarajeva, podnio je 19. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 32 0 Ps 049971 09 Ps.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 26. stav 1. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), od Općinskog suda je 11. oktobra 2013. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 18. oktobra 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 4. marta 2014. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant navodi da je uz pomoć punomoćnika 1. decembra 2008. godine (dok iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je to 5. decembra 2008. godine) pokrenuo parnični postupak protiv «BENADY» d.o.o. Travnik (u daljnjem tekstu: tuženi), radi duga - novčanog potraživanja. Tužba je podnesena Općinskom sudu u Travniku koji se Rješenjem broj 51 0 Ps 016818 08 Ps od 11. februara 2009. godine proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u toj stvari i naložio dostavljanje predmeta Općinskom sudu u Tuzli.

7. Nakon zaprimanja traženog spisa (19. maja 2009. godine) Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 27. maj 2010. godine koje je odloženo za 19. oktobar 2010. godine, nakon čega je doneseno Rješenje broj 032-0-Ps-09-000-365 od 11. novembra 2010. godine kojim se tužba u toj stvari smatra povučenom s obzirom da apelant nije pristupio na pripremno ročište.

8. Nakon toga, apelant je Općinskom sudu 22. novembra 2010. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koje je Općinski sud rješenjem od 3. marta 2011. godine usvojio i stavio van snage rješenje kojim se tužba smatra povučenom, te zakazao pripremno ročište za 24. mart 2011. godine.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je pripremno ročište više puta odgađano zbog nedostatka procesnih pretpostavki za održavanje ročišta (tuženi podnio protivtužbu, prelazak postupajućeg sudije na novu funkciju, smrtni slučaj u porodici postupajućeg sudije, vraćanje protivtužbe na ispravku i dopunu, te jednom na apelantov zahtjev), tako da je pripremno ročište održano 4. oktobra 2013. godine kada je zakazano ročište za glavnu raspravu (za 10. decembar 2013. godine).

10. U navedenom periodu apelant je dopisom koji je u Općinskom sudu zaprimljen 8. novembra 2011. godine tražio izuzeće sudije zbog nepostupanja u postupku.

11. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju postupka istaknuvši da on u vrijeme podnošenja apelacije traje četiri godine, te da još uvijek nije zakazano ročište za glavnu raspravu. Apelant smatra da Općinski sud u tom postupku nije koristio pravna sredstva koja mu stoje na raspolaganju kako bi okončao postupak, te je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži postupanje kojim će se ispraviti kršenje prava. Također, apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u visini od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

13. U svom odgovoru na apelaciju, Općinski sud se osvrnuo na hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je naveo da bi odluka u postupku mogla biti donesena krajem 2013. godine ili početkom 2014. godine, te da će sud poduzeti sve mjere da okonča postupak i donese odluku u zakonskom roku. Sud je posebno istakao svoju aktivnu ulogu u poduzimanju radnji s ciljem da okonča postupak, te da posebno treba cijeniti činjenicu da je u postupku doneseno rješenje o povlačenju tužbe, a nakon toga je udovoljeno apelantovom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, te da je uložena i protivtužba što otežava vođenje i okončanje postupka. Sud je na kraju naveo da ne postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku.

V. Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan parnični postupak kojeg je apelant pokrenuo tužbom od 5. decembra 2008. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelant smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je postupak u međuvremenu okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana

31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 5. decembra 2008. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od pet godina i tri mjeseca.

23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti u konkretnom slučaju, kao i protivtužbu tuženog, može govoriti o relativno složenom predmetu.

24. Cijeneći postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio tužbu mjesno nenadležnom sudu (Općinski sud u Travniku), te da je nadležni Općinski sud (nakon zaprimanja predmeta 19. maja 2009. godine) zakazao pripremno ročište za 27. maj 2010. godine koje je otkazano, a nakon toga je održao ročište i donio rješenje kojim se tužba u toj stvari smatra povučenom (11. novembra 2010. godine) zbog toga što apelant nije pristupio na pripremno ročište. Nakon što je Općinski sud rješenjem (3. marta 2011. godine) usvojio apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje i stavio van snage rješenje kojim se tužba smatra povučenom, sud je tokom 2011, 2012. i 2013. godine više puta zakazivao pripremna ročišta koja nisu održana zbog nepostojanja procesnih pretpostavki, tako da je pripremno ročište održano tek 4. oktobra 2013. godine kada je zakazano i ročište za glavnu raspravu koje prema stanju spisa još uvijek nije održano. S druge strane, apelant je podneskom od 8. novembra 2011. godine tražio ažurnije postupanje u predmetnom postupku, međutim, Ustavni sud primjećuje da je i apelant svojim ponašanjem u izvjesnoj mjeri doprinio dužini postupka (podnošenjem tužbe mjesno nenadležnom sudu, te nedolaskom na pripremno ročište što je rezultiralo donošenjem rješenja kojim se tužba smatra povučenom). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da, iako se radi o relativno složenom predmetu, te iako je i apelant u izvjesnoj mjeri doprinio dužini postupka, nema valjanog opravdanja za to što postupak u navedenom predmetu traje više od pet godina i još uvijek nije završen. Ustavni sud smatra da je za ovako dugo trajanje postupka u najvećoj mjeri odgovoran Općinski sud koji nije djelotvorno kontrolirao parnični postupak. S tim u vezi, Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovode do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Stoga, Ustavni sud smatra da je dužina postupka koji traje više od pet godina, a priori nerazumna, te da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima, koje Ustavni sud u konkretnom slučaju nije prepoznao.

25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina ovog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

26. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

27. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanta odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog da se postupak okonča bez daljnjeg odlaganja.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni nakon pet godina i tri mjeseca nakon podnošenja tužbe, pri čemu se neopravdano trajanje postupka može u odlučujućem dijelu pripisati ponašanju Općinskog suda koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano.

29. Na osnovu člana 59. st. 1. 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3646/12 (INMER d.o.o. Gradačac) | Sudska praksa | Aktio