Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3690/12 (N. M. i N. B.)

Odluka donesena 10. 04. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3690/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3690/12, rješavajući apelaciju Nenada Mitrovića i Nade Banović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nenada Mitrovića i Nade Banović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 047832 12 Gž od 25. novembra 2013. godine i postupku po odlučivanju o zahtjevu za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana u Kneževu, ulica Gavrila Principa bb, a koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Odjeljenjem za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Opštine Kneževo.

Nalaže se Odjeljenju za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Opštine Kneževo da po hitnom postupku donese odluku povodom zahtjeva apelanata da se donese rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana u Kneževu, ulica Gavrila Principa bb, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Odjeljenju za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Opštine Kneževo da, u skladu s članom 72. stav 5.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Nenad Mitrović i Nada Banović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kneževa, koje zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 22. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po njihovom zahtjevu za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana u Kneževu, ulica Gavrila Principa bb, stambena zgrada C12/27, stan broj 11, II sprat (u daljnjem tekstu: sporni stan) odnosno, u postupku iseljenja iz spornog stana koji je pokrenut po zahtjevu ZZ «15 maj» Kneževo, kao i zbog dužine trajanja postupka po njihovom tužbenom zahtjevu od 3. jula 2001. godine. Apelanti su 9. decembra 2013. godine dopunili apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 26. stav 1. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), od Odjeljenja za privredu, finansije i urbanizam Opštine Kneževo (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 16. novembra 2012. godine i 3. oktobra 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju. Svoje odgovore Odjeljenje, Ministarstvo, Osnovni sud, Okružni sud i Vrhovni sud su dostavili 20. i 28. novembra, 4. decembra 2012. godine, te 6, 8. i 11. oktobra 2013. godine.

3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), odgovori Odjeljenja, Ministarstva, Osnovnog suda, Okružnog suda i Vrhovnog suda dostavljeni su apelantima 13. marta 2013. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je prvoapelant 15. juna 1998. godine podnio zahtjev Opštinskom sekretarijatu da donese rješenje kojim zamjenjuje ugovor o korištenju spornog stana, dok je ZZ «15. maj» Kneževo podnio zahtjev (3. maja 1998. godine i 4. maja 2000. godine) za iseljenje apelanata iz spornog stana.

6. Odlučujući o navedenim zahtjevima nadležni organi uprave su odlučivali u tri seta postupaka u kojima je prvostepeni organ odbijao zahtjev apelanata, usvajao zahtjev ZZ «15. maj» Kneževo, dok su odlukama drugostepenog organa, Okružnog suda i Vrhovnog suda usvojene žalbe, uvažene tužbe apelanata i usvojen zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje i predmet je vraćan na ponovni postupak. U obrazloženju svoje Odluke broj 011-0-U-08-000490 od 18. septembra 2008. godine Okružni sud je, vraćajući predmet drugi put na ponovni postupak, između ostalog naveo da je u ponovnom postupku potrebno otkloniti nejasnoće i kontradiktornosti u vezi s podnesenim zahtjevima pa tek onda odlučiti o daljnjem toku postupka, dok će se sporna pitanja oko zaključenja ugovora o korištenju spornog stana raspraviti u postupku kod redovnog suda.

7. U konačnici, u zadnjem setu postupaka Ministarstvo je Rješenjem broj 15-372-70/10 od 4. jula 2011. godine usvojilo žalbu M. Ć. (korisnica spornog stana) i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju navedenog rješenja Ministarstvo je navelo da, iako je upoznato da se paralelno vodi sudski postupak po istom pravnom pitanju između istih stranaka što, po mišljenju Ministarstva, predstavlja tzv. prethodno pitanje, prvostepeni organ je donio rješenje smatrajući da može sam raspraviti to pitanje bez razmatranja mogućnosti o prekidu postupka do okončanja postupka o prethodnom pitanju, te je ukazalo koje nedostatke prvostepeni organ treba da otkloni u ponovnom postupku.

8. Iz predočenih dokumenata proizlazi da ponovni postupak pred nadležnim upravnim organima nije okončan.

Sudski postupak

9. Apelanti su 3. jula 2001. godine pokrenuli parnični postupak protiv JODP «Kneževostan» Kneževo, ZZ «15. maj» Kneževo i M. Ć. (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja i predaje u posjed. Osnovni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio Presudu broj P 1532/01 od 29. oktobra 2002. godine kojom je utvrdio da je ništavo Rješenje tužene ZZ «15. maj» Kneževo broj 298/98-ZZ od 12. maja 1998. godine i Ugovor o korištenju spornog stana broj 01- 102/2000 od 14. decembra 2000. godine zaključen između M.Ć. i JODP «Kneževostan» Kneževo. Istom presudom je odbačen tužbeni zahtjev prvoapelanta kojim je tražio da se obaveže M. Ć. da mu preda u posjed i slobodno raspolaganje sporni stan, dok je u odnosu na drugoapelanticu tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

10. Presudom Okružnog suda broj Gž-199/03 od 30. septembra 2005. godine djelimično je uvažena žalba apelanata i ukinuta je prvostepena presuda u dijelu kojim je odbačen zahtjev za predaju stana, kao i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima spora i predmet je vraćen na ponovno suđenje, dok je u ostalom dijelu potvrđena prvostepena presuda.

11. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 279 od 9. novembra 2007. godine uvažene su revizije drugotužene i trećetužene, ukinuta je Presuda Okružnog suda broj Gž-199/03 od 30. septembra 2005. godine i predmet je vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u ponovnom postupku donio Presudu broj 71 0 P 047832 08 P od 2. decembra 2010. godine kojom je odbijen u cijelosti zahtjev apelanata da im tužena M. Ć. preda u posjed i slobodno raspolaganje sporni stan. Istom presudom, zbog nedostatka pravnog interesa, odbačena je tužba apelanata u dijelu kojim su tražili da se utvrdi ništavost Rješenja tužene ZZ «15. maj» Kneževo broj 298/98-ZZ od 12. maja 1998. godine o dodjeli na korištenje spornog stana M. Ć., te Ugovora o korištenju spornog stana broj 01-102/2000 od 14. decembra 2000. godine zaključenog između M. Ć. i JODP «Kneževostan» Kneževo. Također, navedenom presudom obavezani su apelanti da tuženim ZZ «15. maj» Kneževo i M. Ć. naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.837,50 KM.

13. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 047832 12 Gž od 25. novembra 2013. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanata i potvrđena je Presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 047832 08 P od 2. decembra 2010. godine. U obrazloženju presude Okružni sud je između ostalog naveo da nisu ispunjeni uvjeti za zaključak da su apelanti bili članovi porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava, odnosno, korisnici stana u vrijeme njegove smrti (svoga oca), te slijedom navedenog nisu stekli stanarsko pravo na spornom stanu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja upravnih i sudskih postupaka povrijeđeno njihovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su iscrpno naveli hronologiju postupaka, istaknuvši da oni traju nerazumno dugo jer ni nakon 14 godina nije riješeno pitanje njihovog prava na stanu, te da je prilikom odlučivanja nadležnih organa i redovnih sudova proizvoljno primijenjeno pravo. Također, apelanti su zatražili i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

15. Odjeljenje je u svom odgovoru navelo da nije donijelo odluku u ponovnom postupku jer čeka završetak parničnog postupka koji su pokrenuli apelanti protiv JODP «Kneževostan» Kneževo, ZZ «15 maj» Kneževo i M.Ć.

16. Ministarstvo u svojim odgovorima navodi da je ažurno rješavalo po izjavljenim žalbama u postupku i da smatra da nije došlo do odugovlačenja postupka, kao i da ostaju kod navoda obrazloženja datog u rješenju od 4. jula 2011. godine.

17. U odgovoru Osnovnog suda je navedeno da su neosnovani navodi apelanata o kršenju prava istaknutih u apelaciji, da je spis dostavljen drugostepenom sudu na odlučivanje po žalbi, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

18. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u upravnim sporovima donosio odluke u razumnim rokovima i da su neosnovani navodi apelanata o povredi njihovih prava navedenih u apelaciji. U vezi s parničnim postupkom Okružni sud je u odgovoru naveo da je zaprimio na nadležno postupanje predmet od Osnovnog suda 20. novembra 2012, te da je predmet nakon sjednice Vijeća održane 13. maja 2013. godine vraćen prvostepenom sudu radi otklanjanja nedostataka.

19. Vrhovni sud je također naveo da su neosnovani navodi apelanata izneseni u apelaciji i predložio da se ona kao neosnovana odbije.

V. Relevantni propisi

20. U Zakonu o opštem upravnom postupku («Sl. List SFRJ» broj 47/86) relevantne odredbe glase:

Član 13.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribave sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

21. U Zakonu o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/02, 87/07 i 50/10) relevantne odredbe glase:

Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

22. U Zakonu o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 12/94) relevantne odredbe glase:

Član 7.

Upravni spor se može voditi samo protiv upravnog akta.

Upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojim državni organ, preduzeće ili druga organizacija ili ustanova i zajednica, u vršenju javnih ovlašćenja, rješava o izvjesnom pravu ili obavezi određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari.

23. U Zakonu o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 109/05 i 63/11) relevantne odredbe glase:

Član 7.

Upravni spor se može voditi samo protiv konačnog upravnog akta.

Upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. ovog zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi, odnosno neposrednom ličnom interesu fizičkih i pravnih lica ili drugih stranaka u kakvoj upravnoj stvari.

Član 50.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

24. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

25. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

26. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

28. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost u odnosu na upravni postupak

29. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je upravni postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

Dopustivost u odnosu na parnični postupak

30. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je u vrijeme podnošenja apelacije parnični postupak bio u toku, te da je okončan Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 047832 12 Gž od 25. novembra 2013. godine, što znači da je i u vrijeme podnošenja apelacija ispunjavala uvjet dopustivosti iz člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, budući da su se apelanti žalili na nedonošenje odluke u razumnom roku. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

32. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja postupka povodom njihovog zahtjeva za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju spornog stana, odnosno, zbog dužine parničnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] U odnosu na upravni postupak

34. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Odjeljenje u ponovnom postupku odlučilo o njihovom zahtjevu. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa. Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom zahtjeva apelanata za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju spornog stana započeo 15. juna 1998. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Odjeljenjem. Dakle, postupak povodom zahtjeva apelanata traje 15 godina i devet mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

Analiza razumnosti trajanja postupka

36. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelanti (prvoapelant) podnijeli nadležnom organu uprave zahtjev za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju spornog stana, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti može govoriti o relativno složenom predmetu kako u činjeničnom, tako i u pravnom aspektu.

37. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom postupku nakon zahtjeva apelanata prvostepeni organ donio zaključak nakon 17 dana, te da su u nastavku postupka (u vremenskom periodu od sedam godina) donesene odluke drugostepenog organa, kao i dvije odluke nadležnog suda (upravni spor i zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke). Također, uporedo je vođen postupak po zahtjevu ZZ «15. maj» Kneževo za iseljenje apelanata iz spornog stana koji je, nakon donošenja odluke Vrhovnog suda u postupku vanrednog preispitivanja sudske presude, vraćen na ponovni postupak kao i postupak po zahtjevu apelanata. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su organi uprave u ponovnom postupku donosili odluke u relativno kratkim periodima, međutim, drugostepeni organ je svojim odlukama poništavao prvostepene odluke i predmet vraćao na ponovni postupak. Također, presudama Okružnog suda dva puta su poništavane drugostepene odluke i predmet je vraćan drugostepenom organu na nadležno postupanje koji je poništavao prvostepene odluke i predmet vraćao na ponovni postupak u skladu s primjedbama i uputama datim u odlukama Okružnog suda. Prema stanju spisa, upravni postupak je u toku pred prvostepenim organom nakon što je rješenjem Ministarstva od 4. jula 2011. godine vraćen na ponovni postupak.

38. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako postupanje organa uprave, posebno ako se uzme u obzir da su u upravnom sporu njihove odluke dva puta poništene i predmet vraćen na ponovni postupak, dok je drugostepeni organ u ponovnim postupcima poništavao odluke prvostepenog organa zbog nepostupanja u skladu s njegovim primjedbama i uputama. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da u postupku, u kojem su nadležni upravni organi donijeli veliki broj odluka, ne postoji konačna odluka o zahtjevu apelanata. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave, koji su u postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.

39. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Okružnog suda, te imajući u vidu da su i apelanti svojim ponašanjem u izvjesnoj mjeri doprinijeli dužini postupka (uporedo vođen sudski postupak u vezi sa spornim stanom), Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 15 godina i devet mjeseci i koji još uvijek nije okončan može u odlučujućem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

40. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda upravni postupak nalazi pred prvostepenim upravnim organom na ponovnom postupku, tom organu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

U odnosu na parnični postupak Period koji se uzima u obzir

41. S obzirom na to da je parnični postupak pokrenut podnošenjem tužbe 3. jula 2001. godine, a okončan donošenjem Presude Okružnog suda broj 71 0 P 047832 12 Gž od 25. novembra 2013. godine, Ustavni sud smatra da je relevantan period koji treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka trajao 12 godina i devet mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

42. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev apelanata odnosi na poništenje rješenja o dodjeli spornog stana na korištenje i ugovora o korištenju spornog stana, odnosno, predaje spornog stana u posjed apelantima. S obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju se može govoriti o nešto složenijem predmetu.

43. Ustavni sud zapaža da je povodom tužbe apelanata podnesene 3. jula 2001. godine Osnovni sud donio presudu 29. oktobra 2002. godine, koja je djelimično ukinuta i vraćena na ponovno suđenje presudom Okružnog suda od 30. septembra 2005. godine i predmet vraćen na ponovno suđenje, dok je rješenjem Vrhovnog suda od 9. novembra 2007. godine ukinuta drugostepena odluka i predmet vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga, Osnovni sud je nakon više od tri godine u ponovnom postupku donio presudu od 2. decembra 2010. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 25. novembra 2013. godine, kojima je odbijen tužbeni zahtjev apelanata odnosno u jednom dijelu odbačena njihova tužba.

44. Imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud zapaža da apelanti nisu doprinijeli dužini postupka, niti su redovni sudovi za ukupnu dužinu postupka ponudili racionalno obrazloženje, pa je za Ustavni sud to sasvim dovoljno da zaključi da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

45. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi iz apelacije

46. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

47. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu s praksom Ustavnog suda, koju su apelanti tražili, Ustavni sud zapaža da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev apelanata, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje nadležnom organu uprave da bez daljnjeg odlaganja u ponovnom postupku donese odluku o podnesenom zahtjevu odgovarajuća satisfakcija za apelante.

VIII. Zaključak

48. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je parnični postupak u kojem se odlučivalo o tužbenom zahtjevu apelanata pred redovnim sudovima trajao preko 12 godina, te da je takva dužina parničnog postupka a priori nerazumna i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima, koje u konkretnom slučaju ne postoje.

49. Također, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u upravnom postupku povodom zahtjeva apelanata za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju spornog stana. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak po zahtjevu apelanata po njihovom zahtjevu nije završen ni nakon 15 godina i devet mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može u odlučujućem dijelu pripisati ponašanju nadležnih organa uprave.

50. Na osnovu člana 59. stav 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3690/12 (N. M. i N. B.) | Sudska praksa | Aktio