Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4001/12 (M. V.)
Odluka donesena 10. 04. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4001/12
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4001/12, rješavajući apelaciju Milenka Vrhovca, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak 2. točka b) i članka 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 10. travnja 2014. godine donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milenka Vrhovca.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kojem je doneseno rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 057968 09 P od 10. prosinca 2012. godine.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da po žurnom postupku postupi po prizivu Milenka Vrhovca podnesenom protiv Rješenja broj 71 0 P 057968 09 P od 10. prosinca 2012. godine, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, sukladno članku 72.
stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milenko Vrhovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojega zastupa Svetozar Ivetić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 19. studenoga 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 057968 09 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), od Osnovnog suda je 3. prosinca 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 7. veljače 2013. godine dostavio traženi odgovor.
3. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), odgovor Osnovnog suda je dostavljen apelantu 27. veljače 2013. godine.
4. Ustavni sud je od Osnovnog suda 7. listopada 2013. godine zatražio da se izjasni je li donio odluku u predmetnom postupku, te ukoliko jeste da ju dostavi. Osnovni sud nije odgovorio na navedeni dopis Ustavnog suda.
5. Također, Ustavni sud je 20. ožujka 2014. godine od Osnovnog suda zatražio informaciju o stanju spisa. Osnovni sud je informirao Ustavni sud da u postupku nije poduzimao nikakve procesne radnje nakon što je apelant 12. veljače 2013. godine podnio priziv protiv Rješenja broj 71 0 P 057968 09 P od 10. prosinca 2012. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je uz pomoć punomoćnika 9. ožujka 2009. godine kod Osnovnog suda pokrenuo parnični postupak protiv «NLB Razvojna Banka» a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena), radi ukidanja odluka o prestanku radnog odnosa i naknade plata. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem 71 0 P 057968 09 P.
8. Apelant je podneskom od 7. listopada 2011. godine urgirao zakazivanje ročišta u predmetnom postupku.
9. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud proizlazi da je taj sud dostavio tužbu na odgovor tuženoj koja je 9. travnja 2009. godine dostavila sudu odgovor na tužbu.
10. Iz odgovora na apelaciju, također, proizlazi da je Osnovni sud u predmetnom postupku donio Rješenje broj 71 0 P 057968 09 P od 10. prosinca 2012. godine kojim je apelantovu tužbu odbacio kao neblagovremenu.
11. Nezadovoljan navedenim rješenjem apelant je 12. veljače 2013. godine podnio priziv po kojem prema stanju spisa Osnovni sud još uvijek nije postupio.
12. Iz podastrtih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant navodi da je u ovom postupku podnio tužbu 9. ožujka 2009. godine, radi zaštite prava iz radnog odnosa, međutim do dana podnošenja apelacije Osnovni sud nije poduzeo niti jednu radnju s ciljem rješavanja predmetnog spora. Dalje se navodi da je apelant diskriminiran zbog svoje vjere, profesije i nacionalnosti što, po apelantovom mišljenju, cijelom slučaju daje posebnu težinu. Također, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
14. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud se kratko osvrnuo na hronologiju postupka koji je sukladno dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju, navodeći da je odlukama sudske uprave više puta dolazilo do promjene postupajućeg sudije u postupku. Osnovni sud je istakao da je doneseno rješenje koje je «dostavljeno parničnim strankama i ono se nalazi u žalbenom postupku, a po proteku roka za priziv sud će odlučiti o daljem postupanju prema stanju u spisu».
V. Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
16. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.
17. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.
18. Ustavni sud naglašava kako, sukladno članku 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni radni spor, koji je po svojoj prirodi žuran, još uvijek nije okončan ni nakon pet godina i jednog mjeseca, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu članka 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. 3. i
4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio kako apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant smatra kako je, zbog duljine trajanja postupka pred Osnovnim sudom, došlo do povrede njegovoga prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog članka, što uključuje:
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
22. Ustavni sud prvenstveno smatra kako je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 21. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje kako u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 31. Pravila Ustavnog suda, duljinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
Razdoblje koje se uzima u obzir
23. Ustavni sud opaža da je apelant 9. ožujka 2009. godine tužbom pokrenuo parnični postupak, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju duljine postupka je razdoblje od pet godina i jednog mjeseca.
24. Ustavni sud opaža kako se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojega je apelant tražio ukidanje odluka o prestanku radnoga odnosa i naknade plaća, pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o osobito složenom predmetu. Osim toga, budući da apelant traži zaštitu prava iz radnoga odnosa, može se zaključiti da je postupak za apelanta značajan, a i po zakonu je žurne prirode.
25. Sumirajući ovaj parnični postupak, Ustavni sud opaža da je apelant pokrenuo radni spor 9. ožujka 2009. godine, koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je nakon što je tužena dostavila odgovor na tužbu (9. travanj 2009. godine) Osnovnom sudu trebalo tri godine i osam mjeseci da donese rješenje u predmetnom postupku (10. prosinca 2012. godine). Također, Ustavni sud opaža da, nakon što je apelant protiv navedenoga rješenja podnio priziv (12. veljače 2013. godine), Osnovni sud nije poduzeo niti jednu procesnu radnju u postupku. U svome odgovoru na apelaciju Osnovni sud je samo naveo kratko kronologiju postupka navodeći da se doneseno rješenje nalazi u žalbenom postupku, te da će po proteku roka za priziv odlučiti o daljnjem postupanju prema stanju u spisu. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i osobito činjenicu da, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon pet godina i jednog mjeseca predmetni radni spor, koji je žuran, još uvijek nije okončan, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi kako duljina postupka ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
26. Na temelju izloženoga, Ustavni sud zaključuje kako duljina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji povreda apelantovoga prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud iznimno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
28. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanta odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog sudu da postupi po apelantovom prizivu podnesenom protiv Rješenja broj 71 0 P 057968 09 P od 10. prosinca 2012. godine.
Ostali navodi
29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u svezi s člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra kako nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
VIII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje kako postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada postupak, koji je žuran, prema raspoloživim podacima, nije okončan ni nakon pet godina i jednog mjeseca, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na duljinu trajanja postupka, a Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
31. Na temelju članka 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić