Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1916/11 (D. P.)

Odluka donesena 24. 04. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Kamata
  • Nasljedstvo
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Otpremnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1916/11

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1916/11, rješavajući apelaciju Dušana Pavlovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2 i člana 62 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dušana Pavlovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 0 P 000907 10 GŽ od 25. februara 2011. godine.

Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dušan Pavlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rogatice, kojeg zastupa Radomir Tanasković, advokat iz Višegrada, podnio je 23. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 P 000907 10 GŽ od 25. februara 2011. godine i Presude Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 091-1-P-10-000003 od 3. juna 2010. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik BiH“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja radnji, od Okružnog suda i Osnovnog suda, te od tuženog AD „Agrokombinat“ Rogatica (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 26. februara 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni i Osnovni sud – Odjeljenje u Rogatici su odgovore na apelaciju dostavili 6, odnosno 20. marta 2014. godine. Tuženi u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Presudom Osnovnog suda broj 091-1-P-10-000003 od 3. juna 2010. godine tuženi je obavezan da apelantu isplati iznos od 2.009,00 KM na ime neisplaćenih plata na ime njegove umrle supruge Slodanke Pavlović za period od 1. jula 2009. godine do 7. jula 2009. godine sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25. januara 2010. godine, pa do isplate, te na ime otpremnine iznos od 894,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 24. marta 2010. godine, pa do isplate, uz obavezivanje tuženog na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.055,00 KM, sve preciznije navedeno u stavu 1 izreke presude.

6. Stavom 2 izreke presude odbijen je apelantov zahtjev u pogledu zakonskih zateznih kamata preko dosuđenog iznosa i to, kako je apelant tražio, počev od padanja u docnju tuženog za svaki pojedinačni iznos neisplaćene plate, a na neisplaćenu otpremninu,počev od 8. avgusta 2009. godine.

7. Ocjenom sprovedenih dokaza Osnovni sud je nesporno utvrdio da je apelantova supruga bila radnica tuženog sve do 8. jula 2009. godine, kada je penzionisana (koja je umrla 28. novembra 2009. godine), te da je apelant ostavinskim rješenjem proglašen nasljednikom njene zaostavštine sa dijelom 1/1. dalje, Osnovni sud je nesporno utvrdio da tuženi apelantovoj supruzi nije isplatio plate počev od 1. januara 2009. godine do 7. jula 2009. godine, u ukupnom iznosu od 2.009,00 KM, čemu se tuženi nije protivio, pa je sud u tom dijelu udovoljio tužbenom zahtjevu. Povodom pitanja zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos Osnovni sud je odlučio da kamata teče od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, uz naglasak da se u konkretnom slučaju radi o povremenim potraživanjima iz člana 372 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), shodno odredbi člana 279 stav 3 ZOO, a na povremena dospjela novčana davanja zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za isplatu. Shodno navedenom, Osnovni sud je odbio apelantov zahtjev da kamata teče od dospjelosti svakog pojedinačnog iznosa neisplaćene plate, shodno praksi Ustavnog suda na koju je apelant tokom postupka ukazao.

8. U pogledu otpremnine prvostepeni sud je naveo da nije mogao da prihvati navode tuženog da, zbog loše finansijske situacije, tuženi tokom 2009. godine niti jednom radniku nije isplatio otpremninu, jer takvi navodi ne mogu biti relevantan razlog da se radniku ne isplati naknada koja mu pripada. U tom pravcu Osnovni sud se pozvao na odredbe člana 141 Zakona o radu – prečišćen tekst (u daljnjem tekstu: ZOR), te odredbu člana 55 stav 1 tačka 7 Opšteg kolektivnog ugovora – prečišćen tekst, koje se odnose na otpremninu i koje je citirao, na osnovu kojih apelant, kao nasljednik iza umrle Slobodanke Pavlović, ima pravo na naknadu po osnovu otpremnine i to u iznosu koji je tuženi obračunao, koji je prihvaćen od apelanta. U odnosu na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos otpremnine, Osnovni sud je odlučio da teku od dana proširenja tužbenog zahtjeva u odnosu na otpremninu, odnosno od 24. marta 2010. godine, obrazloživši da je podnošenjem tužbe apelant započeo postupak čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze, u skladu sa odredbom člana 324 ZOO-a, što je bio osnovni razlog da sud odbije apelantov zahtjev da kamata na neisplaćenu otpremninu teče od 8. avgusta 2009. godine, kao dana dospjelosti isplate. Odluku o troškovima postupka sud je donio na osnovu odredbe člana 386 stav 2 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

9. Protiv prvostepene presude obje parnične stranke su podnijele žalbu, i to apelant u dijelu „kojim je odbijen tužbeni zahtjev o početku - roku od koga teku zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose /stav 2 izreke/“, a tuženi je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći da je „tuženi neosnovano obavezan u dijelu presude koji se odnosi na isplatu otpremnine“, te je predložio da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači u dijelu koji se odnosi na otpremninu i troškove parničnog postupka“.

10. Odlučujući o žalbama parničnih stranaka, Okružni sud je Presudom broj 14 0 P 000907 10 GŽ od 25. februara 2011. godine odbio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu potvrdio u dijelu kojim je odbijen apelantov tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa (stav 2 izreke prvostepene presude kojim je odbijen apelantov zahtjev u pogledu zakonskih zateznih kamata na plate i kamata na otpremninu preko dosuđenog iznosa), dok je žalba tuženog djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke kojom je tuženi obavezan na isplatu otpremnine, tako što je apelantov tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbijen kao neosnovan. Stavom 3 izreke presude žalba tuženog je odbijena u odnosu na troškove postupka i prvostepena presuda je u tom dijelu potvrđena.

11. Okružni sud je, prije svega, ponovio činjenično utvrđenje prvostepenog suda na osnovu koga je navedeni sud usvojio apelantov tužbeni zahtjev za isplatu plata, što tokom postupka nije bilo sporno, niti je tuženi u tom dijelu prigovarao u žalbi, dosudivši apelantu kamate na novčani iznos po osnovu neisplaćenih plata počev od dana podnošenja tužbe. Prihvativši stav prvostepenog suda da se u konkretnom slučaju radi o povremenim potraživanjima i da, shodno tome, kamata na dosuđeni iznos plata teče od dana podnošenja tužbe, Okružni sud je još dodao da je iza umrle Slobodanke Pavlović zaostavština raspravljena pravosnažnim ostavinskim Rješenjem broj 091-1-0-09-000 155 od 18. januara 2010. godine u kojem je sadržano ko su njeni nasljednici i koja imovina sačinjava zaostavštinu (između ostalog, i novčani iznos od 2.009,00 KM, po osnovu neisplaćenih plata), pa se stoga ne mogu prihvatiti apelantovi žalbeni navodi da je u konkretnom slučaju zakonsku zateznu kamatu trebalo dosuditi od dana kada je poslodavac pao u docnju, primjenom odredbe člana 277 ZOO. S obzirom na navedeno, apelantova žalba je odbijena u odbijajućem dijelu osporene presude, shodno odredbi člana 226 ZPP.

12. U odnosu na žalbu tuženog u dijelu odluke o otpremnini za koju tuženi smatra da „spada u kategoriju autonomnih prava uspostavljenih u korist radnika, koja se ostvaruju pod jednakim uslovima za sve radnike“, istaknuvši u tom pravcu još „da tokom 2009. godine niti jednom radniku nije isplaćena otpremnina prilikom odlaska u penziju uslijed loših materijalnih uslova“, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud dosudio otpremninu, pozivajući se na odredbe člana 141 ZOR-a i člana 55 stav 1 tačka 7 Opšteg kolektivnog ugovora, uz obrazloženje da teška finansijska situacija tuženog ne oslobađa ove obaveze. Okružni sud je zaključio da ovakav stav prvostepenog suda nije pravilan. Obrazlažući svoj stav o neosnovanosti zahtjeva za isplatu otpremnine, Okružni sud se, prije svega, pozvao na odredbu člana 2 stav 2 Zakona o nasljeđivanju, prema kojoj zaostavštinu čine sva „nasljeđivanju podobna prava, koja su ostaviocu pripadala do trenutka smrti“. Dakle, prema ocjeni Okružnog suda, radi se o imovinskim pravima ostavioca koja su prenosiva za razliku od ličnih i lično imovinskih prava, koja nisu prenosiva i koja se, prema tome, ne mogu naslijediti. Prema ocjeni Okružnog suda, pravo na otpremninu je lično pravo radnika proisteklo iz radnog odnosa, pa prema tome apelantov zahtjev kojim traži isplatu otpremnine, koju je naslijedio od umrle supruge, nije osnovan, pa je u tom dijelu, primjenom odredbe člana 229 stav 1 tačka 4 ZPP, odlučeno kao u izreci presude.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je presuda Okružnog suda u st. 1 i 2 izreke potpuno nejasna i nerazumljiva. Isto tako, ističe da Okružni sud nije uopšte ocijenio njegove navode u dijelu kojim je osporio prvostepenu odluku u odnosu na kamate, odnosno stav prvostepenog suda da se u konkretnom slučaju radi o povremenim potraživanjima iz člana 372 stav 1 ZOO i da, shodno navedenom, kamata na ta potraživanja (uključujući i otpremninu) teče od dana podnošenja tužbe, što je suprotno praksi Ustavnog suda zauzetoj u odlukama br. AP 658/07 i AP 1431/07, na šta je apelant tokom postupka bezuspješno ukazivao. Prema apelantovoj ocjeni, neshvatljiv je stav Okružnog suda da odbije i apelantov zahtjev za isplatu otpremnine, budući da tuženi tokom postupka to pravo apelantu ničim nije osporio. Tuženi isplatu otpremnine dovodi u kontekst sa njegovom lošom materijalnom situacijom i činjenicom da tokom 2009. godine otpremnina nijednom radniku nije isplaćena, što jasno proizilazi iz žalbe tuženog. Dakle, Okružni sud, mimo žalbenih razloga, u tom dijelu preinačava prvostepenu presudu i odbija apelantov tužbeni zahtjev. Apelant smatra pogrešnim stav suda da je otpremnina lično imovinsko pravo koje je neprenosivo. Ističe da nije sporno da je tuženi bio obavezan da njegovoj supruzi isplati otpremninu prilikom penzionisanja (8. juli 2009. godine) u iznosu koji nije sporan, a nije sporno ni da je to potraživanje dospjelo prije nego je apelantova supruga umrla (28. novembar 2009. godine). Predložio je da se apelacija usvoji, presuda Okružnog suda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučenje.

b) Odgovor na apelaciju

14. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da osporenom presudom nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji neosnovano pozvao, predloživši da se apelacija kao neosnovana odbije.

15. Osnovni sud – Odjeljenje suda u Rogatici je u odgovoru na apelaciju istakao da je osporena presuda donesena uz pravilnu primjenu materijalnog i procesnog prava, te da ostaje kod svih navoda i razloga datih u obrazloženju presude.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o nasljeđivanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 3/09) relevantne odredbe glase:

Član 2. st. 1. i 2.

Predmet nasljeđivanja (1) Nasljeđuje se zaostavština ostavioca.

(2) Zaostavštinu čine sva nasljeđivanju podobna prava koja su ostaviocu pripadala do trenutka smrti.

Član 153.

Prelazak zaostavštine na nasljednike Zaostavština umrlog lica prelazi po sili zakona na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti.

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u tekstu koji je važio u vrijeme odlučenja) relevantne odredbe glase: Član 221.

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

Član 226.

Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kada ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

Član 229. stav 1. tačka 4.

Drugostepeni sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave, presudom preinačiti prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:

4) ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo;

18. U Zakonu o radnim odnosima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07 – prečišćen tekst) u relevantnom dijelu glasi:

Član 141. stav 4.

Pravo na otpremninu ili novčanu naknadu radnika u drugim slučajevima prestanka radnog odnosa utvrđuje se kolektivnim ugovorom.

19. U Opštem kolektivnom ugovoru („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 13/98

– prečišćen tekst) relevantne odredbe glase:

Član 55. stav 1. tačka 7.

Poslodavac zaposlenim isplaćuje na teret materijalnih troškova poslovanja:

7. Otpremninu prilikom odlaska radnika u penziju - u visini trostruke plate obračunate u skladu sa članom 39. do 43. ovog kolektivnog ugovora.

20. U Zakonu o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/86 i 57/89 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93 i 3/96) relevantne odredbe glase: Kad se duguje Član 277. stav 1.

(1) Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje uz glavnicu i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

Kamata na kamatu Član 279.

(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu kao i na druga dospjela povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.

(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.

(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Kad dužnik dolazi u docnju Član 324.

(1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjene obaveze. Povremena potraživanja Član 372. stav 1.

(1)Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 14 0 P 000907 10 GŽ od 25. februara 2011. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 18. marta 2011. godine a apelacija je podnesena 23. aprila 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena, niti je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

26. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

28. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelant predmetni postupak pokrenuo kao isključivi nasljednik iza umrle supruge, i to radi isplate njenih priznatih prava iz radnog odnosa po osnovu rješenja o nasljeđivanju, pa Ustavni sud zaključuje da se predmetni postupak ticao apelantovih građanskih prava, te da je, shodno tome, u konkretnom slučaju član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv.

29. Zatim, Ustavni sud zapaža da parnične stranke žalbom nisu osporavale prvostepenu presudu u dijelu kojim je odlučeno o isplati potraživanog iznosa na ime neisplaćenih plata, te da su stoga predmet apelacionog postupka presude redovnih sudova kojima je odlučivano o kamatama na dosuđeni iznos potraživanja iz radnog odnosa na ime apelantove supruge, koja je apelantu dosuđena od dana podnošenja tužbe (kojom je tražio neisplaćene plate), što je, kako tvrdi, suprotno praksi Ustavnog suda, a presuda Okružnog suda i u dijelu odluke kojim je odbijen apelantov zahtjev za isplatu otpremnine sa zakonskom zateznom kamatom. Apelant smatra da su osporene presude donesene uz pogrešnu primjenu materijalnog i procesnog prava pri čemu ukazuje i na nerazumljivost i proizvoljnost datih obrazloženja u odbijajućem dijelu osporenih presuda.

30. U vezi sa iznesenim apelantovim suštinskim prigovorima, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

31. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, odnosno da li data obrazloženja korespondiraju sa garancijama koje pruža član 6 stav 1 Evropske konvencije.

32. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelant kao zakonski nasljednik iza umrle supruge pokrenuo predmetni parnični postupak radi isplate dospjelih potraživanja iz radnog odnosa na ime njegove umrle supruge (neisplaćenih plata i otpremnine dospjelih prije smrti apelantove supruge).

33. Dakle, Ustavni sud zapaža da apelant osporava, prije svega, odluku Okružnog suda u dijelu odlučenja o otpremnini smatrajući je proizvoljnom i nezakonitom, te istovremeno osporava presude oba redovna suda u dijelu odluke o zakonskim zateznim kamatama koja mu je dosuđena od dana podnošenja tužbe, što je, kako tvrdi, suprotno praksi Ustavnog suda na koju je tokom postupka pred redovnim sudovima bezuspješno ukazivao.

34. Ustavni sud će najprije ispitati opravdanost apelantovih navoda u dijelu odlučenja Okružnog suda kojim apelantu nije dosuđeno potraživanje na ime otpremnine radi odlaska u penziju iza njegove umrle supruge. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud u ovom dijelu usvojio apelantov zahtjev dosuđujući apelantu otpremninu na ime umrle supruge u iznosu utvrđenom od tuženog. Ustavni sud, takođe, zapaža da je prvostepeni sud prilikom odlučenja, imajući u vidu odredbe člana 141 ZOR-a i odredbu člana 55 stav 1 tačka 7 Opšteg kolektivnog ugovora, zaključio da je apelantov zahtjev utemeljen, ocijenivši neosnovanim prigovore tuženog o njegovoj teškoj finansijskoj situaciji kao razlog za neisplaćivanje otpremnine. Osnovni sud je u tom pravcu naglasio da činjenica da tuženi nije obezbijedio sredstva za tu namjenu, kao i činjenica da tuženi niti jednom radniku tokom 2009. godine nije isplatio otpremninu ne može biti razlog da se apelantov zahtjev odbije.

35. Ustavni sud zapaža da je, s druge strane, Okružni sud, u vezi sa ovim pitanjem u odnosu na identične žalbene navode tuženog o nedostatku materijalnih sredstava, zauzeo drugačiji stav. Naime, Ustavni sud primjećuje da se Okružni sud prilikom odlučenja pozvao na odredbu člana 2 stav 2 Zakona o nasljeđivanju u kontekstu koje je zaključio da je otpremnina lično pravo radnika proisteklo iz radnog odnosa koje, kao takvo, nije podobno sa nasljeđivanje. Apelant tvrdi da je drugostepeni sud prilikom odlučenja prekoračio svoja ovlašćenja, te da je izašao van granica razloga koji su navedeni u žalbi, što je za njega neprihvatljivo.

36. U vezi sa ovim prigovorom Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 221 ZPP precizirano da drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava (...). Imajući u vidu sadržaj navedene odredbe, Ustavni sud ne može prihvatiti apelantove navode da je drugostepeni sud prekoračio granice svojih ovlašćenja i time arbitrarno odlučivao, budući da je nesporno da citirana odredba drugostepenom sudu daje ovlašćenje da ispita prvostepenu presudu po službenoj dužnosti u vezi sa primjenom materijalnog prava iz razloga koji u žalbi nisu isticani. S obzirom na okolnost da je drugostepeni sud u konkretnom slučaju odlučivao u okviru svojih ovlašćenja, eksplicitno navodeći da je prvostepenu presudu preinačio na osnovu člana 229 stav 1 tačka 4 ZPP, dakle, zbog proizvoljne primjene materijalnog prava, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode istaknute u tom pogledu. Ovo osobito imajući u vidu da je tuženi, kako proizilazi iz dostavljene žalbe, odluku osporavao iz svih žalbenih razloga posebno potencirajući primjenu odredaba Zakona o radu kojim je regulisano pravo na otpremninu.

37. Međutim, imajući u vidu razloge koje je dao drugostepeni sud vezano za preinačenje prvostepene presude, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je Okružni sud prilikom odlučenja arbitrarno primijenio materijalno pravo, na šta je i apelant ukazao. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud prilikom odlučenja imao u vidu odredbu člana 2 stav 2 Zakona o nasljeđivanju na osnovu koje je zaključio da je otpremnina lično pravo apelantove supruge, koje nije podobno za nasljeđivanje. Ustavni sud ovakav stav Okružnog suda, prije svega, smatra kondradiktornim u situaciji kada je upravo osporenim presudama apelantu priznato pravo na isplatu imovinskog potraživanja na ime neisplaćenih plata njegove umrle supruge, koje je isto tako proisteklo iz radnog odnosa, pa ostaje nejasno zašto je isključivo otpremnina lično imovinsko pravo, a istovremeno plate nisu. Pored toga, Ustavni sud smatra da je Okružni sud prilikom odlučenja zanemario okolnost da se u konkretnom slučaju radi o imovinskim potraživanjima apelantove umrle supruge, koja su dospjela na naplatu prije njene smrti, koja apelantovoj supruzi nisu isplaćena zbog docnje tuženog, odnosno zbog nedostatka materijalnih sredstava. U takvim okolnostima se, prema ocjeni Ustavnog suda, više ne može govoriti o ličnom imovinskom pravu apelantove supruge, kao što tvrdi Okružni sud, koje se gasi nečijom smrću, već o imovinskom pravu apelantove supruge koje je podobno za nasljeđivanje, shodno Zakonu o nasljeđivanju. Ustavni sud dalje podsjeća i na odredbu člana 153 Zakona o nasljeđivanju, koju Okružni sud nije imao u vidu prilikom odlučenja, kojom je precizirano da zaostavština umrlog prelazi na njegove nasljednike po sili zakona u trenutku njegove smrti. Dakle, imajući u vidu da je apelantova supruga umrla 28. novembra 2009. godine, shodno odredbi člana 153 Zakona o nasljeđivanju, sva njena dospjela potraživanja iz radnog odnosa prema tuženom (dakle i plata i otpremnina) su kao njena zaostavština u momentu njene smrti, po sili zakona, prešla na apelanta kao isključivog nasljednika. Stoga, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, ispitujući prvostepenu presudu po službenoj dužnosti, shodno odredbi člana 221 ZPP, arbitrarno primijenio odredbu člana 2 stav 2 Zakona o nasljeđivanju na koju se pozvao budući da je nesporno da navedena potraživanja predstavljaju dospjela potraživanja apelantove supruge prema tuženom i da u smislu navedene odredbe predstavljaju prava koja su ostaviocu [apelantovoj supruzi] pripadala do trenutka smrti, te da ih stoga apelant nasljeđuje u istom obimu u kojem su ona pripadala i apelantovoj supruzi.

38. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je odlukom Okružnog suda da odbije apelantov zahtjev usmjeren na isplatu otpremnine, kao dospjelog imovinskog potraživanja iz radnog odnosa njegove umrle supruge, prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

39. Ustavni sud će dalje razmotriti opravdanost apelantovog navoda kojim je ukazao na proizvoljna obrazloženja redovnih sudova u dijelu odluke o početku toka zakonske zatezne kamate. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud kamatu na dosuđeni iznos neisplaćenih potraživanja na ime neisplaćenih plata apelantove supruge dosudio od dana podnošenja tužbe, obrazloživši to činjenicom da se u konkretnom slučaju radi o povremenim potraživanjima iz člana 372 stav 2 ZOO, a da, shodno odredbama člana 279 stav 3 ZOO, na povremena dospjela novčana davanja zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu. Iako je apelant u žalbi ukazivao na proizvoljnost prvostepene presude vezano za početak toka zakonske zatezne kamate, naglašavajući da se radi o potraživanju iz radnog odnosa, Okružni sud je prihvatio kao ispravan stav prvostepenog suda da apelantu kamate pripadaju od dana podnošenja tužbe. Uz to je Okružni sud još naglasio da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba člana 277 ZOO na koju se apelant pozvao iz razloga što je ostavinskim rješenjem raspravljena zaostavština iza apelantove umrle supruge u kojem je, između ostalog, sadržano šta čini zaostavštinu (pored ostalog, i novčani iznos na ime neisplaćenih plata koji obuhvata samo glavnicu), pa je primjenom odredbe člana 226 ZPP odlučio kao u izreci presude.

40. Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka (vidi, između ostalih, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 658/07 od 10. juna 2009. godine i AP 1836/07 od 14. oktobra 2009. godine, objavljene na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) raspravljao pitanje početka toka zakonske zatezne kamate u odnosu na potraživanja iz radnog odnosa. Naime, Ustavni sud je u Odluci broj AP 658/07 utvrdio povredu apelantovih ustavnih prava na imovinu u situaciji kad je odlukom redovnog suda utvrđeno da zakonska zatezna kamata na dosuđene iznose iz radnog odnosa apelantima pripada od dana podnošenja tužbe. U navedenoj odluci Ustavni sud je, između ostalog, istakao «da se plata i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definisati kao povremena davanja iz člana 372 stav 1 ZOO u vezi sa članom 279 stav 3 ZOO. Plata i neka potraživanja iz radnog odnosa, kao, npr., naknada za troškove prevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja, kao, npr., regres, isplaćuju se godišnje. Ustavni sud primjećuje da se ova potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredaba kojima se reguliše pitanje 'kamate na kamatu', u članu 279 stav 3 ZOO. Plata, kao i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, što je regulisano članom 277 ZOO». Iz istih razloga Ustavni sud je u Odluci broj AP 1836/07 utvrdio povredu ustavnih prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

41. Dovodeći citiranu praksu u kontekst konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi postupili upravo suprotno citiranoj praksi Ustavnog suda dosudivši apelantu kamatu od dana podnošenja tužbe. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su redovni sudovi odluku o kamatama donijeli uz proizvoljnu primjenu materijalnog prava.

42. Ustavni sud zaključuje da je i u ovom dijelu došlo do kršenja apelantovog prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na imovinu 43. Budući da je u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio kršenje apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak 44. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Okružni sud, arbitrarno primjenjujući odredbu člana 2 stav 2 Zakona o nasljeđivanju, odbio apelantov zahtjev za isplatu otpremenine tvrdeći da se radi o ličnom imovinskom pravu apelantove umrle supruge koje ne može biti predmet nasljeđivanja, te kada je odluka o kamatama donesena uz arbitrarnu primjenu relevantnih odredaba ZOO, budući da se plate ne mogu smatrati povremenim davanjima u smislu relevantnih odredaba ZOO. 45. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 i člana 62 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1916/11 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio