Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3986/12 (N. H.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Stjecanje bez osnova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3986/12
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3986/12, rješavajući apelaciju Nijaza Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Nijaza Hadžića, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 P 016300 11 P.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Nijaz Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta podnio je 16. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 22 0 P 016300 11 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. tada važećih Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Općinskog suda zatraženo je 30. novembra 2012. godine, 9. i 23. oktobra 2013. godine, te 20. marta 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Općinski sud je 10. decembra 2012. godine, 10. i 31. oktobra 2013. godine, te 21. marta 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
3. Također, Ustavni sud je 3. aprila 2014. godine od Općinskog suda zatražio informaciju o stanju predmetnog spisa. Općinski sud je informisao Ustavni sud da je u postupku dostavio tuženom tužbu na odgovor 17. augusta 2011. godine, kao i da su protiv prvostepene presude izjavljene žalbe nakon čega je spis 2. aprila 2014. godine proslijeđen Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na daljnje postupanje.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 8. jula 2011. godine, uz učešće umješača E. Z., I. B., E. M., S. H., A. V., S. B. i M. M. na strani apelanta kao tužitelja, podnio tužbu Općinskom sudu protiv Z. T. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi sticanja bez pravnog osnova i izgubljene koristi. Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena 11. jula 2011. godine i registrovana je pod brojem 22 0 P 016300 11 P.
6. Nakon prijema tužbe sud je pozvao apelanta da plati taksu, što je apelant i uradio 5. septembra 2011. godine.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud 17. augusta 2011. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor, pripremno ročište je održao 19. oktobra 2013. godine, dok je ročište za glavnu raspravu održao 18. decembra 2013. godine.
8. Presudom Općinskog suda broj 22 0 P 016300 11 P od 17. januara 2014. godine obavezan je tuženi da apelantu isplati iznos od 6.789,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, dok je odbijen dio apelantovog tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa. Istom presudom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da sud obaveže tuženog da umješačima vrati novčane iznose pobliže označene u dispozitivu presude.
9. Iz stanja spisa proizlazi da su protiv navedene presude 29. januara i 3. februara 2014. godine podnesene žalbe, te da je spis 2. aprila 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na nadležno postupanje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog nepostupanja Općinskog suda, došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Dalje, apelant je iscrpno naveo razloge podnošenja predmetne tužbe, istaknuvši kako je od podnošenja tužbe do dana podnošenja apelacije prošlo više od godinu dana a da sud nije postupio po podnesenoj tužbi. Također, apelant navodi da je u predmetnom postupku platio sudsku taksu, te da mu nije poznato da li je Općinski sud dostavio tuženom tužbu na odgovor. Dalje, apelant navodi da je u postupku došlo do povrede i njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, te je zatražio naknadu štete zbog nerazumnog trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovorima na apelaciju Općinski sud je u dva navrata (10. decembra 2012. godine i 10. oktobra 2013. godine) dostavio informacije o izvršnom postupku koji je prethodio pokretanju parničnog postupka, dok je ostalim odgovorima obavijestio Ustavni sud da je u postupku zakazano ročište za glavnu raspravu odnosno, da je donio presudu u parničnom postupku.
V. Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 2011. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
17. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
20. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 11. jula 2011. godine pokrenuo parnični postupak koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste dvije godine i devet mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
21. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak protiv tuženog radi sticanja bez osnova i izgubljene koristi, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
22. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u početnoj fazi postupka ažurno postupao po apelantovoj tužbi (17. augusta 2011. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor). Nakon neaktivnosti suda u periodu od dvije godine, u nastavku postupka sud je u vrlo kratkom periodu održao pripremno i glavno ročište (19. oktobar i 18. decembar 2013. godine) nakon čega je donio presudu (17. januara 2014. godine) protiv koje su podnesene žalbe, pa se predmet trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud se nije posebno očitovao na dužinu trajanja prvostepenog postupka niti je ponudio posebno obrazloženje za taj period. S druge strane, Ustavni sud zapaža da apelant u ovom postupku nije urgirao kod Općinskog suda da se njegov predmet uzme u rad. Dakle, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka u periodu od dvije godine i devet mjeseci Općinski sud u početnoj fazi postupka aktivno poduzimao procesne radnje, te da je nakon perioda neaktivnosti u nastavku postupka okončao prvostepeni postupak u vrlo kratkom periodu. Pored toga, Ustavni sud ističe činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji po zakonu nije određen kao hitan, a u kojem je nadležni sud donio odluku 17. januara 2014. godine. Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju rok od dvije godine i devet mjeseci nije prešao granice «razumnog roka» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
23. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 74. Pravila, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku», apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade. Ostali navodi
24. U pogledu apelantovog navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovih prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i aplantovi navodi o povredi prava na imovinu, prava na nediskriminaciju i prava na zabranu zloupotrebe prava neosnovani.
VIII. Zaključak
25. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije kada je dužina trajanja postupka bila srazmjerna okolnostima konkretnog slučaja.
26. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić