Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4000/12 (R. Č.)

Odluka donesena 24. 04. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Penzija
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4000/12

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4000/12, rješavajući apelaciju R. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija R. Č.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku ostvarivanja prava na starosnu penziju, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 09 0 U 019981 14 U.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene protiv Rješenja Federalnog zavoda za PIO, Kantonalne administrativne službe Mostar broj FZ3/2- 1171403689 od 22. januara 2014. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. R. Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, podnio je 20. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu ostvarivanja prava iz penzionog i invalidskog osiguranja, odnosno prava na starosnu penziju. Apelant je dopunio apelaciju 19. marta 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. tada važećih Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 29. novembra 2012. godine i 7. marta 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Federalnog zavoda za PIO, Kantonalne administrativne službe Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalna služba) zatražen je odgovor na apelaciju 29. novembra 2012. godine, a od Federalnog zavoda za PIO Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) 30. novembra 2012. godine.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. marta 2012. godine i 14. marta 2014. godine, a Federalni zavod 28. decembra 2012. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 28. septembra 2007. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu penziju po Uredbi o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uslovima pripadnika bivše Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i državnih službenika i namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane.

6. Kantonalna služba je donijela Rješenje broj 1171403689 od 28. februara 2008. godine kojim je apelantov zahtjev odbijen kao neosnovan.

7. Federalni zavod je Rješenjem 01/1-1171403689 od 17. juna 2008. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Kantonalne službe od 28. februara 2008. godine.

8. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 001210 08 U od 25. jula 2012. godine uvažio apelantovu tužbu i osporeno rješenje Federalnog zavoda od 17. juna 2008. godine i prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio na ponovni postupak.

9. U ponovnom postupku Kantonalna služba je donijela Rješenje broj FZ 10/2-1171403689 od 15. oktobra 2012. godine kojim je odbila apelantov zahtjev kao neosnovan.

10. Rješenjem Federalnog zavoda broj FZ3/2-1171403689 od 24. decembra 2012. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv rješenja Kantonalne službe od 15. oktobra 2012. godine.

11. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 008129 13 U od 23. oktobra 2013. godine apelantovu tužbu uvažio, osporeno rješenje Federalnog zavoda od 24. decembra 2012. godine i prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

12. Postupajući po presudi Kantonalnog suda od 23. oktobra 2013. godine, Kantonalna služba je donijela Rješenje broj FZ12/2-1171403689 od 29. novembra 2013. godine kojim je apelantov zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju odbijen kao neosnovan.

13. Federalni zavod je Rješenjem broj FZ3/2-1171403689 od 22. januara 2014. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Kantonalne službe 29. novembra 2013. godine.

14. Protiv rješenja Federalnog zavoda od 22. januara 2014. godine apelant je tužbom od 17. februara 2014. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je zaveden pod brojem 09 0 U 019981 14 U.

15. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je naveo hronologiju postupka, predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i utvrdi povredu prava iz člana 6. Evropske konvencije, te da naloži Federaciji BiH da bez odlaganja konačno riješi po [njegovom] zahtjevu za priznavanje prava na starosnu penziju. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Federaciji Bosne i Hercegovine da mu isplati mjesečni iznos od 1.170,00 KM za svaku godinu trajanja postupka počev od 28. septembra 2007. godine do donošenja odluke Ustavnog suda, na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

17. Kantonalni sud je u odgovorima na apelaciju koje je dostavio 21. marta 2013. godine i 14. marta 2014. godine između ostalog opisao hronologiju predmetnog postupka, te istaknuo da smatra da nije došlo do kršenja ustavnih prava apelanta.

18. Federalni zavod je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju predmetnog postupka, istaknuvši da su navodi apelacije neprihvatljivi, te da je apelant zloupotrijebio apelaciju. Federalni zavod je predložio da Ustavni sud donese odluku kojom se [predmetna] apelacija odbacuje kao nedopuštena, zbog toga što je očigledno neosnovana.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Član 216. st. 1, 2. i 3.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok (3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 244 stav 1.

Rješenje o žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

20. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantna odredba glasi:

Član 9.

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. VI.Dopustivost

21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u razumnom roku

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud prije svega smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njegove tužbe podnesene protiv Rješenja Federalnog zavoda broj FZ3/2-1171403689 od 22. januara 2014. godine, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

30. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu penziju započeo 28. septembra 2007. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje šest godina i šest mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati. b)Analiza dužine trajanja postupka

31. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut zbog ostvarivanja prava na starosnu penziju apelanta, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

32. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom postupku prvostepeni organ donio rješenja u tri navrata, te da je drugostepeni upravni organ u tri navrata odlučivao o apelantovoj žalbi. Također, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u dva navrata odlučivao o apelantovoj tužbi kojom je pokretao upravni spor protiv rješenja drugostepenog upravnog organa, te da je u oba slučaja poništavao akte koje su donijeli organi uprave, i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ donosio odluke u vrlo kratkim periodima (najduži period je bio pet mjeseci), što se može reći i za drugostepeni organ (najduži period je bio tri mjeseca). Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u konkretnom postupku odlučivao u nešto dužim periodima povodom apelantovih tužbi (četiri godine, odnosno devet mjeseci). Međutim, svojim presudama poništavao je prvostepena i drugostepena rješenja i predmet vraćao prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

33. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje organa uprave, posebno ako se uzme u obzir da su u upravnim sporovima njihove odluke dva puta poništavane i predmet vraćan na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave i Kantonalni sud, koji nisu ponudili razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka, niti to proizlazi iz njihovih odgovora na apelaciju. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka.

34. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje šest godina i šest mjeseci i koji još uvijek nije okončan može pripisati organima uprave i Kantonalnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

35. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom apelantove tužbe protiv Rješenja Federalnog zavoda broj FZ3/2-1171403689 od 22. januara 2014. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj tužbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

37. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu.

Ostali navodi iz apelacije

38. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na nediskriminaciju zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak ostvarivanja apelantovog prava na starosnu penziju nije završen ni nakon šest godina i šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa uprave i Kantonalnog suda.

40. Na osnovu člana 57. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4000/12 (R. Č.) | Sudska praksa | Aktio