Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2464/12 (R. R.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Otkaz
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2464/12
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2464/12, rješavajući apelaciju Radmile Reljić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2 i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Radmile Reljić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut pred Osnovnim sudom u Prijedoru u predmetu broj 77 0 Rs 028235 10 Rs (stari broj: RS-39/05), a koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci 77 0 Rs 028235 13 Rsž od 7. juna 2013. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, te u postupku koji se vodio u Osnovnom sudu u Prijedoru u predmetu broj 77 0 P 013647 09 P u kojem je doneseno Rješenje Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 013647 09 P od 21. juna 2013. godine i u predmetu broj 77 0 Rs 024940 10 Rs u kojem je doneseno Rješenje Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 Rs 024940 10 Rs od 28. juna 2013. godine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 Rs 028235 13 Rsž od 7.
juna 2013. godine, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 013647 09 P od 21. juna 2013. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 Rs 024940 10 Rs od 28. juna 2013. godine, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantkinji Radmili Reljić, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske, Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Radmila Reljić (u daljnjem tekstu: apelantkinja ) iz Prijedora podnijela je 28. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupaka pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetima broj 77 0 Rs 028235 10 Rs (stari broj: RS-39/05), broj 77 0 P 013647 09 P i broj 77 0 Rs 024940 10 Rs. Apelantkinja je 7. decembra 2013. godine i 22. januara 2014. godine dopunila apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), od Osnovnog suda zatraženo je 23. oktobra i 24. decembra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 1. novembra 2013. godine i 3. januara 2014. godine. Odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 13. januara 2014. godine.
4. U skladu sa članom 91 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je donio odluku o izuzeću sudije Zlatka M. Kneževića iz rada i odlučivanja o predmetnoj apelaciji. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Postupak radi zaštite prava iz radnog odnosa
6. Apelantkinja je 1. marta 2005. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv "Mittal rudnici" d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa.
7. Osnovni sud je donio Presudu broj RS: 39/05 od 8. januara 2008. godine kojom je stavom I izreke presude poništio odluku o otkazu Ugovora o radu broj 81-75/04 od 29. oktobra 2004. godine kao nezakonitu, te naložio tuženom da apelantkinju vrati u radni odnos, na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi. Stavom II izreke presude je obavezan tuženi da apelantkinji na ime neisplaćenih plata za period od 16. avgusta 2004. godine do 30. jula 2007. godine isplati iznos od 11.910,03 KM, te na ime kamate na plate za isti period iznos od 3.269,45 KM. Stavom III presude je odbijen kao neosnovan apelantkinjin tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu plata za period od 1. marta 2004. godine do 16. avgusta 2004. godine. Stavom IV je odbačena kao neblagovremena apelantkinjina tužba u dijelu kojim je tražila isplatu neisplaćenih plata, regresa za korišćenje godišnjeg odmora, zimnice i ogreva za period od 1. januara 1994. godine do 1. marta 2004. godine. Stavom V izreke presude je odbijen kao neosnovan apelantkinjin tužbeni zahtjev za isplatu regresa, ogreva i zimnice za 2005, 2006. i 2007. godinu, te naknade na ime otpremnine. Stavom VI je odbijen kao neosnovan prigovor o prebijanju istaknut od tuženog. Stavom VII izreke presude je obavezan tuženi da apelantkinji na ime nagrade za Dan rudara za 2004, 2005. i 2006. godinu isplati ukupan iznos od 150,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate. Stavom VIII izreke presude je obavezan tuženi da na apelantkinjino ime uplati pripadajuće doprinose po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja za period od 16. avgusta 2004. godine do 30. jula 2007. godine, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.607,00 KM.
8. Iz stanja spisa proizilazi da je dopunskom Presudom Osnovnog suda broj RS-39/05 od 30. aprila 2008. godine odbačena apelantkinjina tužba u dijelu kojim je tražila uplatu doprinosa za PIO i za slučaj nezaposlenosti za period od 1. januara 1994. godine do 1. marta 2004. godine kao neblagovremen, a apelantkinjin zahtjev koji se odnosio na uplatu doprinosa za PIO i za slučaj nezaposlenosti za period od 1. marta 2004. godine do 16. avgusta 2004. godine odbijen kao neosnovan.
9. Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio Presudu broj 011-0-Ž-08-000 116 od 13. novembra 2008. godine kojom je apelantkinjinu žalbu odbio i presudu Osnovnog suda od 8. januara 2008. godine u pobijanom dijelu (st. III, IV i V) i dopunsku presudu Osnovnog suda od 30. aprila 2008. godine potvrdio. Stavom II izreke presude je odbijena apelantkinjina žalba i presuda Osnovnog suda od 8. januara 2008. godine potvrđena, dok je u odnosu na stav VI kojim je odbijen prigovor prebijanja, po službenoj dužnosti, pobijana presuda ukinuta i prigovor prebijanja izjavljen od tuženog odbačen kao nedopušten. Istom presudom je odluka o troškovima po apelantkinjinoj žalbi preinačena, tako da se troškovi parničnog postupka sa iznosa od 1.607,00 povećavaju na 3.550,00 KM.
10. Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Presudom broj 118-0-Rev-09-000 243 od 24. juna 2010. godine apelantkinjinu reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 116 od 13. novembra 2008. godine djelimično uvažio, ukinuo presudu Okružnog suda u dijelu kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda od 8. januara 2008. godine o odbijanju tužbenog zahtjeva za plaćanje otpremnine u iznosu od 1.669,20 KM i predmet u tom dijelu vratio istom sudu na ponovno suđenje, dok je u ostalom dijelu (kojim je potvrđena prvostepena presuda o odbijanju tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plate za period od 1. marta 2004. godine do 16. avgusta 2004. godoine, za isplatu regresa, ogreva i zimnice za 2005, 2006. i 2007. godinu i o odbacivanju tužbe, kao neblagovremene, u dijelu kojim je apelantkinja tražila isplatu neisplaćenih plata, regresa za korišćenje godišnjeg odmora, zimnice i ogreva za period od 1. januara 1994. godine do 1. marta 2004. godine) revizija odbijena. Revizija tuženog je uvažena, drugostepena presuda ukinuta u dijelu kojim je potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev za poništenje odluke tuženog o otkazu ugovora o radu, za vraćanje apelantkinje na rad i raspoređivanje na odgovarajuće radno mjesto i obavezivanje tuženog da joj plati na ime neisplaćenih plata za period od 16. avgusta 2004. godine do 30. jula 2007. godine iznos od 11.910,03 KM i kamata iznos od 3.269,45 KM, te doprinosa za PIO za isti period, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, i predmet u tom dijelu vraćen istom sudu na ponovno suđenje.
11. Iz stanja spisa proizilazi da je spis vraćen Osnovnom sudu 22. jula 2010. godine i po uputama iz revizione odluke dostavljen Okružnom sudu 15. septembra 2010. godine.
12. Okružni sud je donio Presudu broj 11 0 P 004671 10 Gž od 16. novembra 2010. godine kojom je apelantkinjinu žalbu djelomično uvažio, ukinuo presudu Osnovnog suda od 8. januara 2008. godine u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za plaćanje otpremnine u iznosu od 1.669,20 KM i predmet u tom dijelu vraćen istom sudu na ponovno suđenje, dok je apelantkinjina žalba od 24. januara 2008. godine odbijena i dopunska presuda od 30. aprila 2008. godine potvrđena. Istom presudom je uvažena žalba tuženog, drugostepena presuda ukinuta u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev za poništenje odluke tuženog o otkazu ugovora o radu od 29. oktobra 2004. godine, za vraćanje apelantkinje na rad i raspoređivanje na odgovarajuće radno mjesto i obavezivanje tuženog da joj plati na ime neisplaćenih plata za period od 16. avgusta 2004. godine do 30. jula 2007. godine iznos od 11.910,03 KM i kamata, iznos od 3.269,45 KM, te doprinos za PIO za isti period, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka i predmet u tom dijelu vraćen istom sudu na ponovno suđenje.
13. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 P 004671 10 Gž od 29. decembra 2010. godine ispravljena je presuda Okružnog suda od 16. novembra 2010. godine na način da u stavu II izreke presude, umjesto "žalba tuženog se uvažava, drugostepena presuda ukida...", treba da stoji "žalba tuženog se uvažava, presuda Osnovnog suda od 8. januara 2008. godine ukida u dijelu...".
14. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud proizilazi da je taj sud u ponovnom postupku donio Presudu broj 77 0 Rs 028235 10 Rs od 27. februara 2013. godine, kao i da je Okružni sud svojom presudom od 7. juna 2013. godine potvrdio presudu Osnovnog suda. Iz odgovora na apelaciju, takođe, proizilazi da je apelantkinja 18. jula 2013. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu, te da je Vrhovni sud predmetni spis zaprimio 2. septembra 2013. godine.
15. Prema stanju spisa, Vrhovni sud još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. Postupak naknade štete
16. Apelantkinja je 17. jula 2009. godine tužbom Osnovnom sudu pokrenula parnični postupak protiv tuženog radi naknade štete, vsp. 59.244,00 KM. Predmetna tužba je u Osnovnom sudu registrovana pod poslovnim brojem 77 0 P 013647 09 P.
17. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud 3. januara 2014. godine proizilazi da je dopisom od 6. maja 2010. godine predmetna tužba dostavljena na odgovor tuženom, a pripremno ročište je održano 9. aprila 2013. godine. Takođe, iz predmetnog odgovora na apelaciju proizilazi da je konkretni predmet iskazan završenim donošenjem Rješenja broj 77 0 P 013647 09 P od 21. juna 2013. godine kojim je tužba odbačena, a protiv kojeg je apelantkinja podnijela žalbu, te je premet otpremljen Okružnom sudu na odlučivanje po žalbi.
Postupak koji je pokrenut radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu
18. Apelantkinja je 23. septembra 2010. godine tužbom Osnovnom sudu pokrenula parnični postupak protiv tuženog radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu. Predmetna tužba je u Osnovnom sudu registrovana pod poslovnim brojem 77 0 Rs 024940 10 Rs.
19. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud 3. januara 2014. godine proizilazi da je dopisom od 26. novembra 2010. godine predmetna tužba dostavljena na odgovor tuženom, a pripremno ročište je održano 26. aprila 2013. godine. Takođe, iz predmetnog odgovora na apelaciju proizilazi da je konkretni predmet iskazan završenim donošenjem Rješenja broj 77 0 Rs 024940 10 Rs od 28. juna 2013. godine kojim je odbačena tužba u jednom dijelu, a u pogledu drugog dijela tužbenog zahtjeva postupak je prekinut. Osnovni sud je u odgovoru istaknuo da se predmet trenutno nalazi na Okružnom sudu radi odlučivanja o žalbi podnesenoj protiv navedenog rješenja.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelantkinja smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, povrijeđeno njeno pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelantkinja je navela da je, zbog propusta redovnih sudova da u razumnom roku odluče o njenim tužbama od 1. marta 2005. godine, 17. jula 2009. godine i 23. septembra 2010. godine, došlo do kršenja navedenih prava. Konačno, apelantkinja smatra da je opravdan i njen zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
21. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 1. novembra 2013. godine iznio hronologiju postupka (što je detaljno prezentovano u činjenicama ove odluke), te istaknuo da je uvidom u podatke po automatskom načinu vođenja spisa uvrdio da je u ponovljenom postupku donio Presudu broj 77 0 Rs 028235 10 Rs od 27. februara 2013. godine, te da je po žalbi odlučivao Okružni sud koji je donio presudu 7. juna 2013. godine kojom je potvrdio prvostepenu presudu. Iz odgovora na apelaciju, takođe, proizilazi da je apelantkinja 18. jula 2013. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu, te da je Vrhovni sud predmetni spis zaprimio 2. septembra 2013. godine.
22. U odgovoru na apelaciju od 3. januara 2014. godine Osnovni sud je iznio hronologiju postupka po apelantkinjinim tužbama od 17. jula 2009. godine i 23. septembra 2010. godine, istaknuvši da je u konkretnim predmetima donio rješenja od 21. juna 2013. godine i 28. juna 2013. godine kojima je tužbe odbacio, odnosno kojima je postupak prekinut, te da se navedeni predmeti trenutno nalaze pred Okružnim sudom radi rješavanja po apelantkinjinim žalbama na pomenuta rješenja.
V.Relevantni propisi
23. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
Dopustivost u odnosu na parnični postupak pokrenut radi zaštite prava iz radnog odnosa
26. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak bio u toku pred Vrhovnim sudom (s obzirom da je apelantkinja izjavila reviziju Vrhovnom sudu), što znači da je u vrijeme podnošenja apelacija ispunjavala uslov dopustivosti iz člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, budući da se apelantkinja žali na nedonošenje odluke u razumnom roku. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie ) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
Dopustivost u odnosu na postupak pokrenut radi naknade štete i postupak radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu
27. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da su u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupci bili u toku pred Okružnim sudom (s obzirom da je apelantkinja podnijela žalbe Okružnom sudu protiv rješenja Osnovnog suda od 21. juna 2013. godine i 28. juna 2013. godine), što znači da je u vrijeme podnošenja apelacija ispunjavala uslov dopustivosti iz člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, budući da se apelantkinja žali na nedonošenje odluke u razumnom roku. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie ) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII.Meritum
29. Apelantkinja ukazuje na to da je, zbog propusta redovnih sudova da u razumnom roku odluče o njenim tužbama od 1. marta 2005. godine, 17. jula 2009. godine i 23. septembra 2010. godine, došlo do kršenja navedenih prava, da je prekršeno pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
30. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] U odnosu na parnični postupak pokrenut radi zaštite prava iz radnog odnosa
a) Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Vrhovni sud donio odluku povodom njene revizije izjavljene protiv presude Okružnog suda od 7. juna 2013. godine, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantkinjinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
33. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelantkinja tužbom protiv tuženog, koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 1. marta 2005. godine, pokrenula predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste devet godina i jedan mjesec.
b) Analiza dužine trajanja postupka
34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojega je apelantkinja tražila zaštitu prava iz radnog odnosa, pa se s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, budući da apelantkinja traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelantkinju značajan, a i po zakonu je hitne prirode.
35. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u predmetnom postupku donio presudu tek nakon dvije godine i 10 mjeseci (8. januara 2008. godine) a dopunsku presudu tek nakon tri godine i jedan mjesec (30. aprila 2008. godine), a koje su potvrđene presudom Okružnog suda nakon 10 mjeseci (13. novembra 2008. godine). Međutim, Vrhovni sud je svojom presudom nakon jedne godine i sedam mjeseci (24. juna 2010. godine) reviziju djelimično uvažio i predmet u tom dijelu vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje. Nakon toga, Okružni sud je u ponovnom postupku donio presudu nakon četiri mjeseca (16. novembra 2010. godine) kojom je apelantkinjinu žalbu djelimično uvažio i ukinuo presudu Osnovnog suda od 8. januara 2008. godine i u tom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Osnovni sud je, u ponovnom postupku, donio presudu tek nakon dvije godine i tri mjeseca (27. februara 2013. godine), koja je potvrđena presudom Okružnog suda donesenom nakon tri mjeseca (7. juna 2013. godine), a protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju Vrhovnom sudu o kojoj, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučeno. Pri tome Ustavni sud naglašava da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio nikakve racionalne razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelantkinja ni na koji način nije doprinijela dužini predmetnog postupka, a da razlozi koji su navedeni u odgovoru Osnovnog suda ne mogu biti realno opravdanje za dužinu postupka, kod nesporne činjenice da je tužba Osnovnom sudu podnesena u martu 2005. godine, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka koji ni nakon devet godina i jednog mjeseca još uvijek nije okončan ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
36. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući sopstvenu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (op. cit., AP 2915/07, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
37. Apelantkinja je zatražila da joj se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.
38. Prilikom odlučivanja o apelantkinjinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantkinji bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
39. S obzirom da predmetni postupak spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje više od devet godina, Ustavni sud smatra da bi apelantkinji na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijumima trebalo isplatiti iznos od 2.700,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
U odnosu na parnični postupak pokrenut radi naknade štete
a) Period koji se uzima u obzir
40. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni sud odlučio o žalbi protiv Rješenja Osnovnog suda broj 77 0 P 013647 09 P od 21. juna 2013. godine, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantkinjinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
41. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelantkinja tužbom protiv tuženog, koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 17. jula 2009. godine, pokrenula predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jesu četiri godine i osam mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
42. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev apelantkinje odnosi na naknadu štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
43. Ustavni sud dalje zapaža da je apelantkinja pokrenula parnični postupak u julu 2009. godine, da je Osnovni sud tek nakon devet mjeseci dostavio tužbu tuženom na odgovor (6. maja 2010. godine). Nakon toga, Osnovni sud je tek nakon dvije godine i 11 mjeseci zakazao pripremno ročište (9. aprila 2013. godine) i, konačno, nakon dva mjeseca (21. juna 2013. godine) donio rješenje kojim je tužbu odbacio, a protiv kojeg rješenja je apelantkinja podnijela žalbu, te je predmet otpremljen Okružnom sudu na odlučivanje o žalbi. Pri tome Ustavni sud naglašava da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio nikakve racionalne razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelantkinja ni na koji način nije doprinijela dužini predmetnog postupka, a da razlozi koji su navedeni u odgovoru Osnovnog suda ne mogu biti realno opravdanje za dužinu postupka, kod nesporne činjenice da je tužba Osnovnom sudu podnesena 17. jula 2009. godine i da je prvostepeni postupak trajao tri godine i 11 mjeseci, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka koji ni nakon četiri godine i osam mjeseci još uvijek nije okončan ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
44. Iako nije utvrdio odgovornost Okružnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući sopstvenu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (op. cit., AP 2915/07, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
45. U smislu člana 74 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, [...], na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud, shodno svojoj praksi, kao i praksi Evropskog suda za ljudska prava, uzimajući u obzir predmet postupka, njegov značaj za apelantkinju i trajanje, smatra da je u u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Okružnom sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča konkretni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelantkinju. U odnosu na parnični postupak pokrenut radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu
a) Period koji se uzima u obzir
46. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni sud odlučio o žalbi protiv Rješenja Osnovnog suda broj 77 0 Rs 024940 10 Rs od 28. juna 2013. godine, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantkinjinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
47. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelantkinja tužbom protiv tuženog, koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 23. septembra 2010. godine, pokrenula predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jesu tri godine i šest mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
48. Ustavni sud zapaža da se apelantkinjin tužbeni zahtjev odnosi na utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva apelantkinje za poništenje odluke tuženog kojom je apelanatkinji otkazan ugovor o radu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
49. Ustavni sud dalje zapaža da je apelantkinja pokrenula parnični postupak u septembru 2010. godine, da je Osnovni sud nakon dva mjeseca dostavio tužbu tuženom na odgovor (26. novembra 2010. godine). Nakon toga, Osnovni sud je tek nakon dvije godine i pet mjeseci zakazao pripremno ročište (26. aprila 2013. godine) i, konačno, nakon dva mjeseca (26. juna 2013. godine) donio rješenje kojim je tužbu odbacio u jednom dijelu, a u drugom dijelu prekinuo postupak, a protiv kojeg rješenja je apelantkinja podnijela žalbu, te je predmet otpremljen Okružnom sudu na odlučivanje o žalbi. Pri tome Ustavni sud naglašava da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio nikakve racionalne razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelantkinja ni na koji način nije doprinijela dužini predmetnog postupka, a da razlozi koji su navedeni u odgovoru Osnovnog suda ne mogu biti realno opravdanje za dužinu postupka, kod nesporne činjenice da je tužba Osnovnom sudu podnesena 23. septembra 2010. godine i da je prvostepeni postupak trajao dvije godine i devet mjeseci, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka koji ni nakon tri godine i tri mjeseca još uvijek nije okončan ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
50. Iako nije utvrdio odgovornost Okružnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući sopstvenu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (op. cit., AP 2915/07, tačka 42) smatra svrsishodnim naložiti Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
51. U smislu člana 74 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, [...], na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud, shodno svojoj praksi, kao i praksi Evropskog suda za ljudska prava, uzimajući u obzir predmet postupka, njegov značaj za apelantkinju i trajanje, smatra da je u u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Vrhovnom sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča konkretni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelantkinju.
d) Ostali navodi
52. Apelantkinja se pozvala i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Međutim, navodi o povredi navedenih prava identični su navodima o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije o čemu je Ustavni sud dao detaljno obrazloženje u prethodnom dijelu odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do kršenja prava na imovinu, prava na djelotvoran pravni lijek i prava na nediskriminaciju.
VIII.Zaključak
53. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u postupku pokrenutom radi zaštite prava iz radnog odnosa u predmetu broj 77 0 Rs 028235 10 Rs (stari broj: RS-39/05) koji se trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom, zbog dužine trajanja postupka naknade štete u predmetu broj 77 0 P 013647 09 P i dužine trajanja postupka poništenja odluke o otkazu ugovora o radu u predmetu broj 77 0 Rs 024940 10 Rs koji se vode pred Okružnim sudom. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak radi zaštite prava iz radnog odnosa, koji se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom na odlučivanju o reviziji traje devet godina i jedan mjesec i da još uvijek nije okončan, a što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Osnovnom sudu. Dalje, Ustavni sud povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što postupak naknade štete traje četiri godine i osam mjeseci, a postupak poništenja odluke o otkazu ugovora o radu traje tri godine i šest mjeseci i neizvjesno je kada će se okončati, a takvo neopravdano trajanje predmetnih postupaka se može, u cijelosti, pripisati postupanju Osnovnog suda.
54. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
55. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić