Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-565/12 (A. S.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Naknada
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-565/12
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 565/12, rješavajući apelaciju Asima Suljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav 2. tačka b. i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Asima Suljića, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Tuzli pod brojem 32 0 I 088118 10 I.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Asima Suljića podnesena protiv Presude Općinskog suda u Tuzli broj P-764/03 od 25. marta 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Asim Suljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 8. februara 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-764/03 od 25. marta 2011. godine zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 32 0 I 088118 10 I. Apelant je podnescima od 28. februara, 9. i 21. marta 2012. godine, 15. marta i 20. novembra 2013. godine i 11. marta 2014. godine dopunjavao apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), od Općinskog suda je 17. februara 2012. godine i 4. marta 2014. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. marta 2012. godine i 14. marta 2014. godine. Odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 14. marta 2012. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je Presudom Općinskog suda broj P-764/03 od 25. marta 2011. godine obavezana tužena „Tvornica transportnih uređaja“ DD Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu, kao autoru tehničkog unapređenja – samohodno drobilišno postrojenje, na ime naknade za korištenje tehničkog unapređenja isplati iznos od 34.215,07 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 5. marta 2008. godine pa do isplate. Prema stanju u spisu apelant nije izjavio žalbu protiv osporene presude Općinskog suda.
6. Apelant je 4. jula 2011. godine prijedlogom Općinskom sudu pokrenuo izvršni postupak radi izvršenja pravomoćne Presude tog suda broj P-764/03 od 25. marta 2011. godine u kojem je predložio da sud donese rješenje kojim se dozvoljava izvršenje radi naplate novčanog potraživanja, pljenidbom novčanih sredstava na računima izvršenika.
7. Nakon toga, apelant je 18. januara 2012. godine Općinskom sudu dostavio uređen prijedlog za izvršenje u kojem je kao predmet i sredstvo izvršenja predloženo da se izvršenje provede na novčanim sredstvima na transakcijskom računu kod banke preduzeća s kojom je izvršenik sklopio ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji.
8. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud proizlazi da je zaključkom suda od 13. marta 2012. godine sud naložio apelantu da ispravi uređeni prijedlog za izvršenje od 18. januara 2012. godine u pogledu iznosa glavnog duga i zakonskih zateznih kamata, da pravilno navede na osnovu koje izvršne isprave traži izvršenje i da naznači transakcijski broj računa izvršenika i naziv banke kod koje se račun vodi ili da predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja.
9. Iz odgovora na apelaciju također proizlazi da je apelent podneskom od 30. marta 2012. godine predložio da se izvršni postupak odloži do odluke Ustavnog suda po apelaciji na presudu koja predstavlja izvršnu ispravu u izvršnom postupku.
10. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 I 088118 11 I od 3. marta 2014. godine odloženo je izvršenje po apelantovom prijedlogu za izvršenje za vrijeme do 5. maja 2014. godine.
11. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant se nije direktno pozvao na povrede svojih prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je predložio da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da u zadatom roku provede postupak izvršenja rješenja. Apelant je u dopuni apelacije od 28. februara 2012. godine, između ostalog, istaknuo da mu je Presudom Općinskog suda broj P-764/03 od 25. marta 2011. godine prekršeno pravo na pravično suđenje, s obzirom da je primjena zakona u postupku bila proizvoljna, odnosno diskriminacijska, te da nije bila osigurana pravilna primjena materijalnog prava. Osim toga, zbog nerazumne dužine trajanja postupka pred sudom, apelant potražuje iznos od po 300,00 KM za svaku godinu kašnjenja.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 7. marta 2012. godine istaknuo da je apelant 4. jula 2011. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika radi naplate duga, te da je postupanje po predmetu u toku.
14. U odgovoru na apelaciju od 14. marta 2014. godine Općinski sud je opisao hronologiju postupanja u navedenom predmetu istaknuvši da je apelant podneskom od 30. marta 2012. godine predložio da se izvršni postupka odloži do donošenja odluke Ustavnog suda, kao i da je Općinski sud rješenjem od 3. marta 2014. godine odložio izvršenje do 5. maja 2014. godine. V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 61.
Vrijeme za koje se izvršenje odlaže (1) Sud će odložiti izvršenje za vrijeme koje je tražilac izvršenja odredio ili na vrijeme koje, prema okolnostima slučaja, smatra opravdanim.
Član 62.
Nastavljanje odloženog postupka Odloženo izvršenje nastavlja se na prijedlog tražioca izvršenja i prije isteka roka za koji je odloženo. Ako tražilac izvršenja ne predloži nastavak izvršnog postupka ni po isteku 30 dana od isteka vremena na koje je izvršenje odloženo, sud će obustaviti postupak. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost u odnosu na Presudu Općinskog suda u Tuzli broj P-764/03 od 25. marta 2011. godine
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav 1. i stav 3. tačka m) Pravila Ustavnog suda.
19. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
21. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
22. Ustavni sud zaključuje da je u ovom postupku apelant propustio da iskoristi raspoloživi djelotvorni pravni lijek, odnosno da u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju je sadržavala osporena Presuda Općinskog suda broj P-764/03 od 25. marta 2011. godine, u ostavljenom roku protiv navedene presude izjavi žalbu Kantonalnom sudu u Tuzli. Propustom da izjavi žalbu apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koju bi mogao ispitivati Ustavni sud. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja izvršenog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 32 0 I 088118 11 I
24. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
30. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je izvršni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
a)Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud zapaža da je apelant 4. jula 2011. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od dvije godine i devet mjeseci. b)Analiza dužine trajanja postupka
32. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja pljenidbom novčanih sredstava na računima izvršenika), Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku.
33. U pogledu ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud preduzimao sve procesne radnje u relativno kratkom vremenskom roku radi okončanja izvršnog postupka. Dakle, po mišljenju Ustavnog suda, Općinski sud je u ovom postupku bio aktivan, te svojim ponašanjem nije doprinio odugovlačenju postupka. Naime, po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude od 4. jula 2011. godine, odnosno uređenog prijedloga za izvršenje od 18. januara 2012. godine, Općinski sud je zaključkom od 13. marta 2012. godine naložio apelantu da ispravi uređeni prijedlog za izvršenje. Nakon toga apelant je podneskom od 30. marta 2012. godine predložio da se izvršni postupak odloži do odluke Ustavnog suda po apelaciji na presudu koja predstavlja izvršnu ispravu u izvršnom postupku. Zatim, Ustavni suda zapaža da je, a što proizlazi iz odgovora na apelaciju, Općinski sud rješenjem od 3. marta 2014. godine odložio izvršenje za vrijeme do 5. maja 2014. godine. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje, koji je naknadno uređivao i dopunjavao, kao i da je podnio prijedlog za odlaganje izvršenja, te na taj način u značajnoj mjeri doprinio dužini postupka.
34. U vezi s navedenim Ustavni sud smatra da su, iako se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, u postupku postojale okolnosti koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudom, zbog kojih izvršni postupak još uvijek nije okončan. Stoga, iako je do donošenja rješenja kojim je odloženo izvršenje navedeni postupak trajao dvije godine i sedam mjeseci, te iako se po domaćem zakonu radi o postupku hitne prirode, Ustavni sud smatra da nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
35. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u "razumnom roku" u izvršnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
Ostali navodi
36. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i apealntovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, neosnovani.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, zbog postojanja okolnosti koje se mogu staviti na teret apelantu trajao dvije godine i sedam mjeseci do donošenja rješenja kojim je odloženo izvršenje i još uvijek nije okončan.
38. Na osnovu člana 18. stav 3. tačka m) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić