Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4169/12 (V. T.)

Odluka donesena 24. 04. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4169/12

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4169/12, rješavajući apelaciju Vidosava Trebovca, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b) i člana 59 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Vidosava Trebovca.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kom je donesena Presuda Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 046572 11 P 3 od 27. avgusta 2013.

godine.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da po hitnom postupku donese odluku povodom podnesene žalbe protiv Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 046572 11 P 3 od 27. avgusta 2013. godine, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Vidosav Trebovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kog zastupa Milan Romanić, advokat iz Banjaluke, podnio je 30. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 046572 11 P 3.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 tada važećih Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 17. decembra 2012. godine, 15. januara, 5. septembra 2013. godine, te 28. februara 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju. Osnovni sud i Okružni sud su 3. i 25. januara i 11. septembra 2013. godine, te 5. marta 2014. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III. Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

4. Apelant je 19. februara 2007. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv A.D. «Čajavec-Mega» Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa (poništenja rješenja direktora tuženog i isplata neisplaćenih ličnih primanja). Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem 71 0 P 046572 07 P.

5. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 046572 07 P od 8. maja 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

6. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 046572 09 Gž od 16. septembra 2009. godine uvažena je apelantova žalba, ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

7. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud, postupajući po uputstvima Okružnog suda, 7. oktobra 2011. godine dostavio Okružnom sudu pismeni otpravak rješenja (71 0 P 046572 07 P od 11. februara 2009. godine) kojim se tužba smatra povučenom s 9. februarom 2009. godine. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu te je kompletan spis 6. februara 2012. godine dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje o žalbi.

8. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 046572 12 Gž 2 od 6. aprila 2012. godine uvažena je apelantova žalba, ukinuto je prvostepeno rješenje i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

9. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud proizilazi da je u ponovnom postupku, koji je proveden pred tim sudom, donesena Presuda broj 71 0 P 046572 11 P 3 od 27. avgusta 2013. godine kojom je odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev.

10. Dalje, iz stanja spisa proizilazi da je apelant putem Osnovnog suda podnio žalbu protiv prvostepene presude koja je 12. marta 2014. godine proslijeđena Okružnom sudu na daljnje postupanje.

11. Iz predočenih dokumenata proizilazi da predmetni postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je iznio hronologiju postupka istaknuvši da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o radnom sporu koji po svojoj prirodi zahtjeva hitnost u rješavanju. Apelant navodi da je u postupku podnio tužbu 19. februara 2007. godine, međutim do dana podnošenja apelacije postupak i pored apelantovih pismenih urgencija nije okončan i nalazi se na ponovnom odlučivanju kod prvostepenog suda. Takođe, apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu neblagovremenog postupanja suda u predmetnom postupku.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovorima na apelaciju Osnovni sud je ukratko izložio hronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da je u ponovnom postupku 27. avgusta 2013. godine donio presudu kojom je odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev.

14. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju takođe kratko izložio hronologiju postupka istaknuvši da je donosio odluke u razumnom roku, te da nije došlo do povrede apelantovih prava navedenih u apelaciji. Okružni sud je predložio da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.

V. Relevantni propisi

15. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U skladu s članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, shodno članu 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. 1, 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud prevashodno smatra da je neophodno da podsjeti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni sud, pred kojim se apelantov predmet trenutno nalazi povodom žalbe podnesene protiv prvostepene presude, donio odluku po žalbi, odnosno, nije obavijestio Ustavni sud da li je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

25. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu 19. februara 2007. godine, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme pri razmatranju dužine postupka jeste sedam godina i dva mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, te da, sudeći prema postupku koji je proveden od prvostepenog suda, činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti ne ukazuju na to da se radi o naročito složenom predmetu.

27. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud zapaža da iz dokaza u spisu proizilazi da apelant ni na koji način nije uticao na dužinu postupka. S druge strane, ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio prvostepenu presudu nakon dvije godine i dva mjeseca od podnošenja tužbe (8. maja 2009. godine). Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je donio rješenje nakon nešto više od četiri mjeseca (16. septembra 2009. godine), kojim je ukinuo prvostepenu presudu i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nakon toga, Osnovni sud je u ponovnom postupku donio odluku nakon dvije godine (7. oktobra 2011. godine), dok je Okružni sud u žalbenom postupku donio rješenje nakon nešto više od pet mjeseci (6. aprila 2012. godine) kojim je ponovo vratio predmet na ponovni postupak. Osnovni sud je u ponovnom postupku donio presudu nakon godinu dana i četiri mjeseca (27. avgusta 2013. godine) i, prema stanju spisa, nakon podnesene žalbe predmet se nalazi kod Okružnog suda na nadležnom postupanju. Ustavni sud naglašava da Osnovni sud i Okružni sud u odgovorima na apelaciju nisu ponudili nikakve racionalne razloge za dužinu trajanja postupka. Naime, Osnovni sud je u svom odgovoru naveo samo hronologiju postupka, dok je Okružni sud pored osvrta na tok postupka naveo da je svoje odluke donosio u razumnim rokovima. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka, a da razlozi koji su navedeni u odgovorima Osnovnog suda i Okružnog suda ne mogu da budu realno opravdanje za dužinu postupka, kod nesporne činjenice da je tužba Osnovnom sudu podnesena 19. februara 2007. godine. Uzimajući u obzir da postupak u cjelosti traje sedam godina i dva mjeseca, te da prema stanju spisa još nije okončan, a posebno činjenicu da se radi o postupku koji je po zakonu hitan i da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Osnovni sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolisali i upravljali postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP.

28. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe nalazi pred Okružnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu neophodno je da Okružni sud donese odluku o žalbi, to je Okružnom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. U smislu člana 74 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

30. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanta odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog Okružnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča drugostepeni postupak.

VIII. Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak u sporu iz radnog odnosa koji je prema zakonu hitan traje sedam godina i dva mjeseca i koji još nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Osnovni sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolisali i upravljali postupkom kako je procesnim zakonom propisano, a apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka.

32. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4169/12 (V. T.) | Sudska praksa | Aktio