Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1249/11 (D. M.)

Odluka donesena 24. 04. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1249/11

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1249/11, rješavajući apelaciju Draginje Marković, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b) i člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14 ), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Draginje Marković podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Gradišci, koji je okončan donošenjem Rješenja o nasljeđivanju broj 72 0 O 004520 04 O od 15. februara 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Draginja Marković (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Korova, Opština Srbac, koju zastupa Draginja Aničić, advokat iz Srpca, podnijela je 16. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka pokrenutog 15. decembra 2004. godine pred Osnovnim sudom Gradiška (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), koji je zaveden pod brojem O-648/04. Podneskom od 17. decembtra 2012. godine apelantkinja je obavijestila Ustavni sud da je Osnovni sud donio rješenje o nasljeđivanju 5. februara 2012. godine i da je ono postalo pravosnažno 28. avgusta 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Osnovnog suda zatraženo je 27. januara 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda zatraženo je 6. februara 2014. godine da dostavi predmetni spis. Osnovni sud je dostavio odgovor i spis 12. februara 2014. godine, a Okružni sud nije dostavio odgovor u roku koji mu je ostavljen i koji je istekao.

3. Na osnovu člana 26 stav 2 ranije važećih Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantkinji 25. marta 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Dostavljanjem smrtovnice za umrlog Trivu Markovića, supruga apelantkinje, 22. decembra 2004. godine započeo je ostavinski postupak pred Osnovnim sudom koji je zaveden pod brojem O-648/04.

6. Osnovni sud je 9. decembra 2005. godine (van ročišta) uzeo nasljedničku izjavu jednog od nasljednika iza umrlog supruga apelantkinje, a 14. decembra 2005. godine na ročištu o raspravljanju zaostavštine apelantkinja je tražila da se ne psrovodi ostavina jer umrli nije bio vlasnik nekretnina. Apelantkinja je 6. marta 2006. godine sudu dostavila podnesak u prilog svojih tvrdnji sa ročišta (od 14. decembra 2004. godine).

7. Osnovni sud je 28. januara 2006. godine poslao dopis Zemljišnoknjižnoj kancelariji Srbac sa zahtjevom da se izjasni da li nekretnine iz z.k. uloška br. 55. i 56. k.o. Korovi odgovaraju ili čine dio nekretnina upisanih u p.l. broj 116. k.o. Korovi. Zemljišnoknjižni referent je poslao dopis sudu 9. februara 2006. godine obavijestivši ga da Ured nije u mogućnosti odgovoriti, te da treba pozvati vještaka da sačini nalaz.

8. Apelantkinja je 6. marta 2006. godine dostavila sudu podnesak Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka - Područna jedinica Srbac (u daljnjem tekstu: Republička uprava) od 21. decembra 2005. godine u kojem je, između ostalog, navedeno da je p.l. broj 116 k.o. Korovi nastao spajanjem ranijih parcela apelantkinje, koja je postala posjednik nakon ostavinskog postupka iza svog umrlog oca. U dopisu je navedeno da je umrli suprug apelantkinje u toku uspostave novog katastarskog operata za k.o. Korovi svu zemlju iz ranijih starih posjedovnih listova prijavio na svoje ime.

9. Apelantkinja je 28. jula 2006. godine Osnovnom sudu poslala podnesak kojim je obavijestila sud na nije u mogućnosti pristupiti ročištu koje je zakazano za 2. avgust 2006. godine, te je predložila da sud donese odluku o dotadašnjim navodima apelantkinje i dostavljenoj dokumentaciji iz koje je vidljivo da suprug apelantkinje nije bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnina. Osnovni sud je na raspravi 2. avgusta 2006. godine donio rješenje kojim se ročište odlaže na neodređeno vrijeme.

10. Osnovni sud je donio Rješenje broj O-648/04 od 27. aprila 2007. godine kojim se postupak prekida i apelantkinja upućuje da pokrene parnični postupak protiv ostalih nasljednika radi utvrđivanja da dio imovine ne čini zaostavštinu iza umrlog supruga apelantkinje.

11. Rješavajući po žalbi apelantkinje (izjavljenoj 11. jula 2007. godine), Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Gž-07-001924 od 23. novembra 2007. godine kojim je žalbu apelantkinje uvažio i prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

12. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je apelantkinja u toku ostavinskog postupka izjavila i u prilog svojoj tvrdnji dostavila dopis Republičke uprave da je ona vlasnica nekretnina koje se vode po starom operatu u p.l. broj 116 k.o. Korovi na ime umrlog supruga apelantkinje, koje je ona naslijedila od oca pravosnažnim rješenjem ostavinskog suda iz 1997. godine. Zbog navedenog, Okružni sud je naveo da je, prije svega, trebalo uzeti sve nasljedničke izjave od svih nasljednika, na osnovu kojih bi se moglo odlučiti čije je pravo manje vjerovatno. Okružni sud je naveo da u ponovljenom postupku prvostepeni sud, prije svega, treba utvrditi šta čini zaostavštinu iza umrlog supruga apelantkinje i da od svih nasljednika, u skladu sa članom 226 stav 2 Zakonom o nasljeđivanju, treba uzeti nasljedničke izjave, pa na osnovu toga donijeti zakonitu i pravilnu odluku.

13. Osnovni sud je u ponovnom postupku zakazao ročište za 30. januar 2008. godine, kojem je apelantkinja uredno pristupila i novo je zakazano za 27. februar 2008. godine radi uzimanja izjava ostalih nasljednika, uz obavezu apelantkinje da dostavi imena nasljednika iza Darinke Lugonjić (jedan od nasljednika - sestra umrlog supruga apelantkinje). Na ročište (za 27. februar 2008. godine) nisu pristupili pozvani nasljednici iako su uredno bili pozvani. Na ročištu koje je sud održao 14. maja 2008. godine apelantkinja je izjavila da će dostaviti sudu nalaz vještaka sa identifikacijom nekretnine upisane u p.l. broj 116 k.o. Korovi, te je sud odredio da će novo ročište biti zakazano nakon što vještak dostavi nalaz. Apelantkinja je 28. maja 2008. godine dostavila nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke, a 4. jula 2008. godine zatražila je od suda duži rok za pokretanje postupka iza Darinke Lugonjić, kao i za dostavljanje podataka o adresi Svjetlane Lugonjić. Dana 22. septembra 2009. godine apelantkinja je dostavila sudu dopunu nalaza i mišljenja vještaka geodete.

14. Na ročište zakazano za 16. oktobar 2009. godine je pristupila Svjetlana Lugonjić, po pravu predstavljanja iz njene majke Darinke Lugonjić, te se odrekla nasljedstva koje joj pripada iza umrlog supruga apelantkinje (ujaka).

15. Apelantkinja je sudu poslala podnesak 12. jula 2010. godine u kojem je navela da nakon ročišta održanog 30. januara 2008. godine Osnovni sud nije zakazao ročište. Takođe, apelantkinja je predložila da se dostavljena dopuna nalaza i mišljenja dostavi ostalim nasljednicima. Osnovni sud je 26. jula 2010. godine poslao ostalim nasljednicima dopunu nalaza i mišljenja vještaka sa pozivom da se u roku od 15 dana izjasne. Apelantkinja je, zatim, 13. avgusta 2010. godine dostavila sudu akt Republičke uprave, kojim je na zahtjev apelantkinje izvršena identifikacija parcela, kao i z.k. izvatke ul. broj 202 iz kojih je vidljivo da je apelantkinja vlasnica nekretnina sa dijelom1/1, kao i z.k. ul. br. 55. i 57. k.o. Korovi iz kojih je vidljivo da je apelantkinja njihov suvlasnik.

16. Podneskom od 29. novembra 2010. godine apelantkinja je urgirala kod Osnovnog suda da, s obzirom na pasivan odnos ostalih nasljednika prema predmetu, zakaže novo ročište, pozove nasljednike i ukoliko se oni ne odazovu, da riješi prema stanju predmeta, budući da je dostavila dokumentaciju iz koje je moguće utvrditi koja imovina čini ostavinsku masu.

17. Osnovni sud je svim nasljednicima 2. decembra 2010. godine dostavio, radi izjašnjenja, dokumentaciju koju je dostavila apelantkinja. Apelantkinja je ponovo 14. marta 2011. godine tražila da sud donese ostavinsko rješenje, te je navela da je apelantkinja preduzela niz radnji kako bi izuzela iz ostavinske mase imovinu umrlog supruga za koju tvrdi da nije njegova imovina, pa s obzirom na „pasivno držanje“ ostalih nasljednika koji odugovlače donošenje odluke, apelantkinja je sudu predložila da označi kao imovinsku masu nepokretnosti (precizno navedene), kao i pokretnosti koje je apelantkinja navela.

18. Zemljišnoknjižna kancelarija Republičke uprave je, postupajući po zahtjevu od 30. marta 2011. godine, Osnovni sud dopisom od 15. aprila 2011. godine obavijestila da suprug apelantkinje nema nekretnina.

19. Osnovni sud je zakazao ročište za 20. maj 2011. godine na kojem je uzeo nasljedničku izjavu jednog od nasljednika iza umrlog supruga apelantkinje. Dalje, sud je odlučio da će u jednom dijelu zastati sa raspravljanjem zaostavštine, tj. sačekaće da rješenje Katastra Srbac (kojim je određena ispravka pogrešnog upisnika korisnika na način da se umjesto do sada upisanog umrlog supruga apelantkinje izvrši upis apelantkinje) postane pravosnažno radi utvrđivanja obima zaostavštine iza umrlog supruga apelantkinje.

20. Apelantkinja je 10. avgusta 2011. godine dostavila sudu pravosnažno rješenje Republičke uprave, kao i adrese nasljednika iza umrlog supruga apelantkinje.

21. Osnovni sud je zakazao i održao ročište 27. oktobra 2011. godine na kojem je utvrdio šta čini zaostavštinu iza umrlog supruga apelantkinje i odredio nasljednike, te je donio rješenje da se nasljedni dio ima uručiti nasljednicima (njih pet poimenično nabrojani). Apelantkinja je dala nasljedničku izjavu na zapisnik, kojom se prihvatila svog dijela nasljeđa koje joj po zakonu pripada, te navela da ostalim nasljednicima ne osporava pravo na nasljeđe. Osnovni sud je, imajući u vidu da je jedan od nasljednika iza umrlog supruga apelantkinje (Dragica Marković) nepoznatog boravišta, donio rješenje da se zatraži od Centra za socijalni rad Srbac (u daljem tekstu: Centar) postavljanje staraoca za poseban slučaj.

22. Osnovni sud je, pozivajući se na pravosnažno rješenje Republičke uprave, pozvao navedeni organ da, u skladu sa ispravkom rješenja, dostavi novi posjedovni list za umrlog supruga apelantkinje, a njegovom zahtjevu je udovoljeno 30. avgusta 2011. godine.

23. Osnovni sud je zatražio 28. oktobra 2011. godine da Centar postavi posebnog staraoca za jednog od nasljednika čije je prebivalište nepoznato, ali je Centar dopisom od 18. novembra 2011. godine obavijestio sud da imenovani nasljednik (Dragica Marković) nije nepoznatog boravišta i dostavio sudu njenu adresu, te ju je sud pozvao da 15. februara 2012. godine pristupi radi davanja nasljedničke izjave.

24. Osnovni sud je 15. februara 2012. godine, s obzirom da nije pristupila nasljednica Danica Marković, u skladu sa odredbama člana 224 stav 3 Zakona o nasljeđivanju, donio rješenje kojim je nasljednički dio uručio nasljednici.

25. Osnovni sud je donio Rješenje o nasljeđivanju broj 72 0 O 004520 04 O od 15. februara 2012. godine kojim je proglasio dovršenim ostavinski postupak iza umrlog supruga apelantkinje, te utvrdio da zaostavštinu čine nekretnine upisane u p.l. ulošku broj 116/1 k.o. Korovi sa dijelom 1/1, kao i određene pokretnosti navedene u rješenju. Osnovni sud je proglasio za zakonske nasljednike na cjelokupnoj zaostavštini apelantkinju i još šest nasljednika.

26. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je paralelno sa vođenjem ostavinskog postupka apelantkinja pred nadležnim upravnim organom pokrenula postupak koji je pravosnažno okončan 12. maja 2011. godine, kojim je donijeto rješenje o ispravci pogrešnog upisa posjednika u p.l. broj 116 k.o. Korovi na parcelama preciznije označenim u rješenju na način da je umjesto supruga apelantkinje upisana apelantkinja. Dalje, sud je naveo da je na osnovu podataka iz Katastra Srbac - posjedovnog lista utvrdio da imovinu sa dijelom 1/1 umrlog supruga apelantkinje čine k.č. br. 495. i 570. u p.l. br. 116/1 k.o. Korovi.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

27. Apelantkinja je u apelaciji navela da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu prava apelantkinja vidi u činjenici da ostavinski sud u periodu od više od šest godina nakon pokretanja postupka nije donio rješenje o nasljeđivanju. Apelantkinja je navela da je sudu, nakon dostavljanja smrtovnice, trebalo godinu dana da zakaže ročište, kao i da je, i pored dostatne dokumentacije koja mu je prezentovana na prvom ročištu, donio rješenje o prekidu postupka, kao i da nije postupao po uputama drugostepenog suda tri i po godine. Apelantkinja je tražila da joj se dosudi naknada zbog povrede prava na pravično suđenje u iznosu od 150 KM za svaku godinu. Podneskom od 17. decembra 2012. godine apelantkinja je obavijestila sud da je Osnovni sud donio rješenje o nasljeđivanju koje je postalo pravosnažno 28. avgusta 2012. godine, „tako da je postupak okončan“.

b) Odgovor na apelaciju

28. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je predmet pravosnažno okončan Rješenjem o nasljeđivanju broj 72 0 O 004520 04 O, od 15. februara 2012. godine. Osnovni sud je kao razlog „dužeg trajanja“ ovog postupka naveo nedostupnost nasljednika, neprecizne adrese nasljednika, nezainteresovanost ostalih nasljednika, prekid postupka i rješavanje po žalbi zbog odluke da se postupak prekine, kao i rješavanje pred Republičkom upravom od čijeg je odlučenja, prema navodima Osnovnog suda, zavisila suštinska odluka u ostavinskom postupku.

V. Relevantni propisi

29. U Zakonu o nasljeđivanju («Službeni list SRBiH» br. 7/80 i 15/85), koji se primjenjuje na konkretan slučaj, relevantne odredbe glase:

Član 224.

Za raspravljanje zaostavštine sud će odrediti ročište.

U pozivu na ročište sud će zainteresovana lica obavijestiti o pokretanju postupka i o postojanju testamenta, ako postoji, i pozvati da odmah dostave sudu pismeni testament odnosno ispravu o usmenom testamentu ako se kod njih nalazi, ili da naznače svjedoke usmenog testamenta.

Sud će u pozivu upozoriti zainteresovana lica da mogu do završetka postupka dati sudu izjavu da li se primaju nasljeđa ili se nasljeđa odriču, a ako na ročište ne dođu ili ne daju izjavu, da će sud o njihovom pravu odlučiti prema podacima kojima raspolaže.

[…] Član 226.

U postupku za raspravljanje zaostavštine sud će raspraviti sva pitanja koja se odnose na zaostavštinu, naročito o pravu na nasljeđe, o veličini nasljednog dijela i o pravu na legat.

O pravima iz prethodnog stava sud, po pravilu, odlučuje nakon što od zainteresovanih lica uzme potrebne izjave.

[…] Član 229.

Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti stranke da povedu parnicu pred sudom i postupak pred organom uprave ako su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.

[…]

VI. Dopustivost

30. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

32. U skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud primjećuje da se apelantkinja obratila Ustavnom sudu dok je postupak pred redovnim sudom još bio u toku zbog činjenice da više od šest godina sud nije donio rješenje o nasljeđivanju u ostavinskom postupku iza umrlog supruga apelantkinje. Iako je predmetni postupak u međuvremenu okončan donošenjem pravosnažnog Rješenja Osnovnog suda broj 72 0 O 004520 04 O od 15. februara 2012. godine, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja u odnosu na navode apelantkinje o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

34. Apelantkinja se žali da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok Članak II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju, prema stanju spisa, ostavinski postupak započeo 22. decembra 2004. godine, kada je apelantkinja Osnovnom sudu u Srpcu dostavila smrtovnicu za svog umrlog supruga, a okončan je donošenjem rješenja Osnovnog suda od 15. februara 2012. godine o nasljeđivanju. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od sedam godina i dva mjeseca.

b) Analiza dužine trajanja postupka

36. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o ostavinskom postupku, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.

37. Ocjenjujući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud uočava da je Osnovni sud zaprimio smrtovnicu 22. decembra 2004. godine, te da je prvo ročište zakazano za 14. decembar 2005. godine, dakle, nakon godinu dana. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud donio rješenje o prekidu postupka i uputio apelantkinju na rješavanje svojih prava u parnici, što je Okružni sud ocijenio kao nepravilno postupanje i predmet sa uputama vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, što je uticalo da se za šest mjeseci „produži“ trajanje postupka. Ustavni sud primjećuje da je, nakon što je zakazao ročište, redovni sud preduzimao brojne radnje radi završavanja predmeta. Međutim, Ustavni sud primjećuje da su se u ostavinskom postupku iza umrlog supruga apelantkinje pojavili kao nasljednici i njegovi braća i sestre, odnosno njihova djeca po pravu predstavljanja, te da je iza nasljednika supruga apelantkinje trebalo pokrenuti ostavinske postupke, kao i da su adrese nasljednika bile nepoznate. Dalje, Ustavni sud zapaža da je primarno bilo utvrditi zaostavštinu i nasljednike, te je apelantkinja upravo u tom pravcu

– radi zaštite svojih prava - preduzimala radnje i vodila postupke (upravni postupak, identifikacija zemljišta vještačenjem) kako bi dokazala da određeni dio imovine koji se vodio na njenom suprugu ne ulazi u ostavinsku masu, odnosno da, iako je zaveden u posjedovnom listu na supruga apelantkinje, zapravo predstavlja njenu imovinu. U tom kontekstu Ustavni sud smatra da sve navedeno ukazuje na postojanje objektivnih okolnosti zbog kojih Osnovni sud, iako je preduzimao brojne radnje, nije mogao okončati predmetni ostavinski postupak, budući da je bilo sporno kako pitanje imovine koja ulazi u predmetnu masu, tako i pitanje lica koja mogu biti nasljednici u predmetnom postupku.

38. S druge strane Ustavni sud primjećuje da je, nakon što je apelantkinja ponudila relevantan dokaz – Rješenje o ispravci Republičke uprave koje je postalo pravosnažno 12. maja 2011. godine, Osnovni sud u relativno kratkom roku okončao ostavinski postupak. Stoga, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud imao razumne i objektivne razloge zbog kojih ovaj ostavinski postupak nije mogao biti okončan, odnosno koji su taj sud objektivno sprečavali da u dužem periodu ne postupa u navedenom predmetu. Imajući u vidu ukupnu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da su nakon početne neaktivnosti suda u trajanju od jedne godine, koja je otklonjena kasnijim ažurnim postupanjem u primjerenim rokovima, nastupile objektivne okolnosti - budući da je apelantkinja tvrdila da je vlasnik nekretnina koje su se vodile u posjedovnom listu na njenom suprugu, zbog čega je insistirala da one ne uđu u zaostavštinu, tako da se odgovornost za dužinu ostavinskog postupka ne može pripisati nepostupanju Osnovnog suda, koji je, kako proizilazi iz činjeničnog dijela odluke, preduzeo brojne radnje kako bi se predmetni postupak što prije okončao.

39. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantkinjine tvrdnje da joj je u okviru ostavinskog postupka prekršeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmenta prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pored okolnosti da je ostavinski postupak trajao sedam godina i dva mjeseca, budući da je postupanje suda bilo uslovljeno upravo postupanjem apelantkinje, odnosno dostavom dokaza da određene nekretnine koje su se vodile na ostaviocu predstavljaju apelantkinjinu posebnu imovinu, što je uspjela dokazati tek pravosnažnim rješenjem dobijenim u upravnom postupku (koji je pokrenula u toku trajanja predmetnog ostavinskog postupka), nakon čega je sud okončao predmetni ostavinski postupak u primjerenom roku.

41. Na osnovu člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1249/11 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio