Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1571/11 (T. J.)

Odluka donesena 24. 04. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Materijalna šteta
  • Kamata
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1571/11

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1571/11, rješavajući apelaciju T. J., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak 2. točka b), članka 59. st. 1. i 2. i članka 62. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 24. travnja 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija T. J.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 001011 10 Gž od 9. veljače 2011. godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku tijeka zakonske zatezne kamate.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru, koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, sukladno članku 72.

stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. T. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bara, Crna Gora, kojeg zastupa UOP Grgić & Co iz Ljubuškog, podnio je 31. ožujka 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 001011 10 Gž od 9. veljače 2011. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Kantonalnog suda zatraženo je 5. veljače 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od „Sarajevo osiguranja“ d.d. Sarajevo - Filijala Mostar, kao suprotne strane u postupku (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je na temelju članka 23. važećih Pravila Ustavnog suda 1. travnja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 19. veljače 2014. godine dok tuženi nije dostavio odgovor u roku koji mu je ostavljen i koji je istekao.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 001011 05 P od 19. travnja 2010. godine obvezan je tuženi apelantu isplatiti na ime materijalne štete iznos od 4.349,81 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 15. travnja 1990. godine pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka.

6. U obrazloženju presude sud je naveo da se 15. travnja 1990. godine desila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno apelantovo vozilo ,i to isključivom krivnjom vozača drugog vozila koje je bilo osigurano kod tuženog. Dalje, sud je naveo da je nakon provedenog vještačenja utvrđeno da je na dan nastanka šteta na vozilu iznosila 4.349,81 KM ili 30.448,97 jugoslavenskih dinara. Kako prednji iznos nije bio sporan među strankama, Općinski sud je primjenom članka 187. stavak 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu. ZOO) u svezi sa člankom 154. ZOO obvezao tuženog da apelantu plati navedeni iznos. Općinski sud je na dosuđeni iznos materijalne štete, pozivajući se na članak 186. i članak 190. ZOO u svezi sa člankom 2. stavak 1. Zakona o parničnom postupku apelantu priznao pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana nastanka štete do isplate.

7. Kantonalni sud, rješavajući po prizivu tuženog, donio je Presudu broj 58 0 P 001011 10 Gž od 9. veljače 2011. godine, kojom je priziv djelomično uvažio i prvostupanjsku presudu preinačio u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama na način da kamata na dosuđeni iznos glavnog duga teče od 19. travnja 2010. godine, kao dana presuđenja, pa do isplate.

8. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da prvostupanjski sud nije pravilno izračunao zakonsku zateznu kamatu. S tim u svezi, Kantonalni sud je istaknuo da odredbama čl. 186. i 189. ZOO nije propisano od kada se računa zakonska zatezna kamata. Obzirom da zakonom nije regulirano, Kantonalni sud se pozvao na sudsku praksu i Odluku Ustavnog suda broj AP 2524/05 od 27. veljače 2007. godine. Sukladno navedenom, Kantonalni sud je zaključio da se zatezna kamata računa od dana kada je prvostupanjski sud utvrdio iznos štete koji treba platiti, dakle, od dana presuđenja a što je sukladno odredbama članka 189. stavak 2. ZOO a u svezi sa člankom 277. ZOO. Prema mišljenju Kantonalnog suda, zakonska zatezna kamata je posljedica zakašnjenja dužnika u ispunjenju obveze i ima cilj da ga podstakne da obvezu ispuni na vrijeme. Dakle, bitno je da je dužnik bio u docnji. Kantonalni sud je istaknuo da je pravno pravilo da je dužnik zakasnio sa ispunjenjem obveze od dana kada ju je trebalo izvršiti, odnosno platiti, ukoliko je rok plaćanja određen, a ukoliko ovaj rok nije određen, dužnik je u zakašnjenju sa danom kada se zahtijeva isplata novčanog potraživanja. Prema mišljenju Kantonalnog suda, kako je u konkretnom slučaju visina naknade štete određena prvostupanjskom presudom, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, od tada nastupa dospjelost utvrđenog iznosa naknade štete, te stvaranje pretpostavki za mogućnost zakašnjenja tuženog kao dužnika, obzirom da mu je od tada poznat opseg njegove obveze. S tim u svezi, Kantonalni sud se pozvao na pravni stav Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine iz odluke broj 070-0-Rev-09-000809 od 13. prosinca 2009. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant osporava zaključak Kantonalnog suda u svezi sa početkom tijeka zakonske zatezne kamate, te se poziva na praksu Ustavnog suda u kojoj je utvrđeno da kamata za materijalnu štete teče od dana nastanka štete, kako je odlučeno u predmetima br. AP 1358/06, od 13. rujna 2007. godine i AP 2141/05 od 20. listopada 2006. godine i mnogim drugim. Apelant je zatražio da Ustavni sud utvrdi povredu, preinači presudu Kantonalnog suda, kao i da apelantu prizna trošak za sastav apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istaknuo da ostaje kod svih navoda iz presude i razloga za njezino donošenje, te smatra da nije došlo do povrede apelantovih prava koja navodi. Kantonalni sud je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena.

V. Relevantni propisi

11. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine FBiH" br. 29/03 i 42/11) relevantne odredbe glase:

Član 186.

Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Član 189. stav 2.

Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo.

Član 277. stav 1.

Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

VI. Dopustivost

12. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporenu presudu apelant je primio 18. veljače 2011. godine, a apelacija je podnesena 4. travnja 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je apelacija očigledno (prima facie) neutemeljena.

15. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelant pobija navedenu presudu zbog načina na koji je sud odlučio o tijeku zakonske zatezne kamate, tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava iz članka II/3.(e) i II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, kao i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

17. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

18. Predmetni postupak, koji je okončan presudom Kantonalnog suda, odnosi se na postupak naknade materijalne štete, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je članak 6. stavak 1. Europske konvencije u ovom predmetu primjenjiv.

19. Ustavni sud, prije svega, naglašava svoj stav da nije, općenito, nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redoviti sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovitog suda krši ustavna prava, tj. ukoliko je redoviti sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, učinkoviti pravni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluke broj U 39/01 od 5. travnja 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/02, i broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).

20. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je odlučio o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.

21. Ustavni sud podsjeća da je o identičnom pravnom pitanju – pitanju početka tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade materijalne štete već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. rujna 2007. godine, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. srpnja 2008. godine, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. travnja 2009. godine, Odluka broj AP 831/10 od 22. listopada 2013. godine, sve dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća kako je u Odluci broj AP 1433/06 zauzeo stav (koji je slijedio i u drugim navedenim odlukama) da na dosuđeni iznos naknade materijalne štete zakonske zatezne kamate teku od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostupanjske presude. Naime, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1433/06, u stavku 27, ukazao „da je člankom 186. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Dalje, člankom 277. navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim člancima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje kod materijalne štete, ipak, uzimajući u obzir navedene odredbe, proizlazi da bi zateznu kamatu u konkretnom slučaju, obzirom na apelantovo vrijeme otklanjanja štete, trebalo dosuditi od dana nastanka štete“.

22. Imajući u vidu da predmetna apelacija pokreće identično pravno pitanje o kojem se već raspravljalo u citiranim odlukama, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih navoda, u potpunosti poziva na obrazloženja iz ranije donesenih odluka o istom pravnom pitanju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je osporenom presudom Kantonalnog suda, u dijelu u kojemu je odlučeno da zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete teku od dana presuđenja, odnosno dana donošenja prvostupanjske presude, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

23. Zbog navedenog, Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud u dijelu presude u kojem je za početak tijeka zakonske zatezne kamate odredio dan kada je donesena prvostupanjska presuda povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

24. U odnosu na apelantov zahtjev za dosuđivanje troškova za sastav apelacije, Ustavni sud ukazuje da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava apelacije, te da stoga proizlazi da troškovi sastava apelacije padaju isključivo na teret apelanata. Ostali navodi

25. Ustavni sud smatra da, obzirom na zaključke u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, nije potrebno posebice razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje o kojim je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim točkama ove odluke.

VIII. Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je redoviti sud proizvoljnom primjenom materijalnog prava odlučio da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade materijalne štete pripada apelantu od donošenja prvostupanjske presude umjesto od dana kada je materijalna šteta nastala.

27. Na temelju članka 59. st. 1. i 2. i članka 62. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1571/11 (T. J.) | Sudska praksa | Aktio