Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2222/12 (M. V.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Ratna šteta
- Naknada štete
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2222/12
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2222/12, rješavajući apelaciju Miroslava Vasića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2 i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Miroslava Vasića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio u Osnovnom sudu u Banjoj Luci u predmetu broj P-851/02, u kojem je donesena Presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P- 851/02 od 8. aprila 2004. godine.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-851/02 od 8. aprila 2004. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 74 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Miroslavu Vasiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Miroslav Vasić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 11. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je apelant pokrenuo kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u decembru 1998. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1. tada važećih Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 5. jula 2012. godine i 4. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Pravobranilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) 6. marta 2014. godine.
3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. jula 2012. godine i 28. februara 2014. godine, a Pravobranilaštvo 31. marta 2014. godine. Odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 18. jula 2012. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
5. Apelant je 25. decembra 1998. godine tužbom Osnovnom sudu pokrenuo parnični postupak protiv Republike Srpske - Vojske Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade nematerijalne i materijalne štete. Apelant je u tužbi istaknuo da je kao pripadnik Vojske Republike Srpske ranjen 1992. godine, te da je usljed ranjavanja, pored liječenja na VMA Beograd, liječen i u Moskvi s tim što je sam snosio troškove smještaja u bolnici i troškove prevoza do Moskve i nazad, a kako su nastali troškovi u uzročnoj vezi sa ranjavanjem u Vojsci Republike Srpske, apelant smatra da je za nastalu štetu odgovorna tužena.
6. Postupajući po podnesenoj tužbi, Osnovni sud je donio Presudu broj P-3866/98 od 20. marta 2000. godine kojom je obavezao tuženu da na ime nematerijalne štete apelantu plati ukupan iznos od 48.000,00 KM, dok je višak apelantovog tužbenog zahtjeva odbijen. Istom presudom je u cijelosti odbijen apelantov zahtjev za naknadu materijalne štete.
7. Odlučujući o žalbi tužene i apelanta, Okružni sud je donio Presudu broj Gž- 1247/00 od 1. aprila 2002. godine kojom je apelantovu žalbu djelimično uvažio, prvostepenu presudu ukinuo u dijelu kojim je odbijen apelantov zahtjev za naknadu materijalne štete, kao i u odluci o troškovima spora, i u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu apelantova žalba, te u cijelosti žalba tužene odbijena i prvostepena presuda u odbijajućem i dosuđujućem dijelu potvrđena.
8. Nezadovoljna ishodom drugostepenog postupka, tužena je izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji je Rješenjem broj Rev-352/02 od 17. oktobra 2003. godine reviziju odbio kao neosnovanu.
9. Osnovni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj P-851/02 od 8. aprila 2004. godine kojom je obavezao tuženu da apelantu na ime naknade materijalne štete – troškova liječenja isplati iznos od 25.745,00 KM sa zateznom zakonskom kamatom počev od 8. aprila 2004. godine pa do konačne isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.565,00 KM sa zateznom zakonskom kamatom počev od 8. aprila 2004. godine pa do konačne isplate.
10. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Okružni sud 11. jula 2012. godine proizilazi da je spis Osnovnog suda [...] broj P-851/02 zaprimljen kod [tog] suda 9. juna 2004. godine na odlučivanje po žalbi tužene na [...] prvostepenu presudu.
11. Nakon stupanja na snagu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon o ostvarivanju prava) Okružni sud je, u skladu sa odredbama čl. 4 i 5 navedenog zakona, predmetni spis 27. decembra 2005. godine dostavio na nadležno postupanje Pravobranilaštvu.
12. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavilo Pravobranilaštvo 31. marta 2014. godine proizilazi da je Pravobranilaštvo donijelo zaključak broj Un-31/08 od 28. marta 2014. godine kojim je predmetni postupak vansudskog poravnanja obustavljen, uz istovremeno vraćanje kompletnog predmetnog spisa na daljnje sudsko postupanje Okružnom sudu.
13. Prema raspoloživim podacima, postupak pred Okružnim sudom još uvijek nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka koji je pokrenut 1998. godine i koji još uvijek nije okončan, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelant je hronološki opisao tok postupka, navodeći da je Okružni sud svojim propustom potpuno zanemario i povrijedio jedan od osnovnih principa parničnog postupka sadržan u članu 10 Zakona o parničnom postupku prema kojem je sud dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom i naloži Okružnom sudu da preduzme sve potrebne zakonom propisane parnične radnje kako bi se što hitnije donijela odluka u predmetu broj P-851/02. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Osnovni sud da apelantu isplati novčani iznos od 1.000,00 KM za svaku godinu za koju redovni sud odgađa da donese odluku.
b) Odgovor na apelaciju
15. Okružni sud je odgovoru na apelaciju od 11. jula 2012. godine i 28. februara 2014. godine opisao tok postupka, navodeći, između ostalog, da je nakon stupanja na snagu Zakona o ostvarivanju prava predmetni spis 27. decembra 2005. godine dostavljen na nadležno postupanje Pravobranilaštvu. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je predložio da se apelacija odbaci ili odbije s obzirom na to da je apelacija neosnovana u odnosu na taj sud.
16. Pravobranilaštvo je u odgovoru na apelaciju, takođe, opisalo hronologiju predmetnog postupka, između ostalog, istaknuvši da je zaključkom od 28. marta 2014. godine obustavilo postupak nakon čega je vratilo predmetni spis Okružnom sudu na daljnje postupanje.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
18. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
19. U Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/05) relevantne odredbe glase: Član 4.
Postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom, u predmetima koji nisu pravosnažno okončani, sprovodi se putem vansudskog poravnanja (u daljnjem tekstu: poravnanje) kod Pravobranilaštva Republike Srpske.
Član 5.
Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju se nadležnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. […] VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan ni nakon više od 15 godina, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
25. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu u ponovnom postupku Okružni sud donio odluku, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
28. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Osnovnom sudu 25. decembra 1998. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, koji, prema stanju spisa i raspoloživim dokazima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste 15 godina i tri mjeseca.
b) Analiza dužine trajanja postupka
29. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu ratne štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o posebno složenom predmetu. Osim toga, kako se radi o šteti koju je apelant pretrpio tokom rata, što je dovelo do umanjenja apelantove imovine, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan.
30. Analizirajući predmetni parnični postupak, Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi u periodu nešto kraćem od pet godina donijeli tri odluke, da je Osnovni sud 8. aprila 2004. godine donio presudu protiv koje je tužena izjavila žalbu Okružnom sudu, da je tokom trajanja postupka pred Okružnim sudom na pravnu snagu stupio Zakon o ostvarivanju prava (29. novembra 2005. godine), te da je Okružni sud, postupajući po odredbama čl. 4 i 5 navedenog zakona, pridržavajući se predviđenih rokova predmetni spis 27. decembra 2005. godine proslijedio na daljnje postupanje Pravobranilaštvu, što je ključno i uticalo da postupak traje tako dugo, jer je neriješeni predmet vraćen na daljnje sudsko postupanje zaključkom Pravobranilaštva tek 28. marta 2014. godine. Osim toga, Ustavni sud smatra da je na dužinu postupka uticalo i to što je u predmetnom postupku ukinuta prvostepena presuda od 20. marta 2000. godine (u dijelu kojim je odbijen apelantov zahtjev za naknadu materijalne štete) i predmet presudom drugostepenog suda od 1. aprila 2002. godine vraćen nižestepenom sudu na ponovno suđenje. Sve navedeno, a posebno činjenica da, prema stanju spisa, parnični postupak još nije okončan, ni nakon 15 godina i tri mjeseca, a da apelant tome ničim nije doprinio, za Ustavni sud je sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
32. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.
33. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
34. S obzirom na to da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje više od 15 godina, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijumima trebalo isplatiti iznos od 2.250,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ostali navodi
35. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Međutim, navodi o povredi navedenih prava identični su navodima o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije o čemu je Ustavni sud dao detaljno obrazloženje u prethodnom dijelu odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do kršenja prava na imovinu i prava na nediskriminaciju.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak, koji nije posebno složen, nije okončan ni nakon 15 godina i tri mjeseca, a apelant svojim ponašanjem nije doprinio da predmetni postupak traje tako dugo.
37. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić