Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4311/12 (R. J.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4311/12
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4311/12, rješavajući apelaciju Ranka Jovanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ranka Jovanovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa po tužbi Ranka Jovanovića od 18. maja 2005. godine, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Okružnim sudom u Bijeljini.
Nalaže se Okružnom sudu u Bijeljini da po hitnom postupku donese odluku u ovom postupku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Ranku Jovanoviću u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.350,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Okružnom sudu u Bijeljini da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ranko Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bratunca podnio je 10. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u postupku po apelantovoj tužbi radi zaštite prava iz radnog odnosa.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 17. marta 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. aprila 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Prema apelacionim navodima apelant je 18. maja 2005. godine tužbom pokrenuo radni spor pred Osnovnim sudom, koji je donio Presudu broj Rs.164/05 od 4. oktobra 2007. godine, kojim je apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
6. Okružni sud u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je, rješavajući apelantovu žalbu, 22. januara 2008. godine donio Rješenje broj 012-0-Gž-07-000 820, kojim je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
7. Odlučujući u ponovnom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj 082-0-P-08-000026 od 12. februara 2009. godine, kojom je odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev.
8. Okružni sud je, rješavajući apelantovu žalbu, 10. aprila 2009. godine donio Presudu broj 012-0-Gž-07-000 058 kojom je odbio žalbu i potvrdio Presudu Osnovnog suda broj 082-0-P-08- 000026 od 12. februara 2009. godine.
9. Nezadovoljan navedenim odlukama, apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0 P 000 072 09 Rev od 13. oktobra 2011. godine usvojio apelantovu reviziju, ukinuo drugostepenu presudu i predmet vratio istom sudu na ponovno odlučivanje.
10. Okružni sud je, odlučujući u ponovnom postupku, donio Rješenje broj 12 0 P 002693 11 Gž od 23. novembra 2011. godine kojim je ukinuo Presudu Osnovnog suda broj 082-0-P-08-000026 od 12. februara 2009. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
11. Prema stanju spisa, Osnovni sud je 4. novembra 2013. godine donio presudu u predmetnom postupku, te je u toku postupak po žalbi pred Okružnim sudom, koju je podnio apelant protiv navedene presude.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Imajući u vidu da je od podnošenja tužbe prošlo sedam godina (do podnošenja apelacije), apelant potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to za svaku godinu čekanja u iznosu od po 300,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 3. aprila 2014. godine naveo da je u postupku donesena presuda 4. novembra 2013. godine, protiv koje je apelant podnio žalbu, pa je spis proslijeđen Okružnom sudu na postupanje po žalbi, te da bez spisa ne mogu dati valjan odgovor na apelaciju.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
VI. Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Okružni nije donio odluke po apelantovoj tužbi podnesenoj 2005. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 2, 3. i
4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Osnovnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
22. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni sud donio presudu povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 18. maja 2005. godine pokrenuo radni spor koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste devet godina. Analiza dužine trajanja postupka
24. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o radnom sporu. Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu, kako u činjeničnom, tako i u pravnom aspektu.
25. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 18. maja 2005. godine i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio prvostepenu presudu 4. oktobra 2007. godine, odnosno tek nakon dvije godine i četiri mjeseca od podnošenja tužbe. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio rješenje kojim je ukinuo prvostepenu presudu i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nakon toga Osnovni sud je, u ponovnom postupku, donio presudu nakon godinu dana, a nakon čega je predmet proslijeđen Okružnom sudu na rješavanje po apelantovoj žalbi, koji je odbijajući apelantovu žalbu potvrdio prvostepenu odluku. Ustavni sud zapaža da apelant potom izjavljuje reviziju Vrhovnom sudu protiv drugostepene odluke, koji tek nakon dvije godine i pet mjeseci odlukom ukida presudu Okružnog suda i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovni postupak. Međutim, drugostepeni sud u ponovnom postupku donosi rješenje kojim ukida prvostepenu presudu i predmet vraća na ponovni postupak. Prema stanju spisa, Osnovni sud je nakon dvije godine, u ponovnom postupku, donio presudu protiv koje je apelant podnio žalbu i predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi pred Okružnim sudom, nešto više od šest mjeseci. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje. Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud svoje odluke donosio u relativno kratkim periodima, međutim drugostepeni sud je poništavao presude prvostepenog suda i vraćao ih na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Pri tome Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje devet godina, te da prema stanju spisa još nije okončan, a posebno činjenicu da se radi o postupku koji je po zakonu hitan i da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome odgovornost za dužinu postupka snose isključivo redovni sudovi, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da prema članu 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
27. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje devet godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.350,00 KM, koju mu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak ostvarivanja prava iz radnog odnosa nije završen ni nakon devet godina od dana podnošenja tužbe, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju redovnih sudova.
29. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić