Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1906/11 (A. B.)

Odluka donesena 24. 04. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1906/11

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1906/11, rješavajući apelaciju Anđe Bagarić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak 2. točka b) i članka 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 24. travnja 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Anđe Bagarić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 Mal 001564 11 Gž od 5. travnja 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Anđa Bagarić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tomislavgrada, koju zastupa Predrag Kelava, odvjetnik iz Tomislavgrada, podnijela je 28. travnja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 Mal 001564 11 Gž.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik BiH“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom razdoblju, od Kantonalnog suda, te od JP „Elektroprivreda“ HZHB d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: tužitelj) zatraženo je 8. siječnja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 16. siječnja, a tužitelj 23. siječnja 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Kantonalni sud je Presudom broj 10 0 Mal 001564 11 Gž od 5. travnja 2011. godine žalbu tužitelja uvažio i prvostupanjsku presudu preinačio tako da je apelantica obvezana na ime neovlašteno utrošene električne energije platiti označeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama, te tužitelju nadoknaditi troškove postupka.

6. Iz obrazloženja presude proizlazi da je Općinski sud u Livnu, Odjel u Tomislavgradu, Presudom broj 068 2 Mal 09 000176 od 21. siječnja 2011. godine odbio kao neutemeljen tužiteljev zahtjev kojim je tražio da se apelantica obveže da mu na ime neovlašteno utrošene električne energije plati označeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama. Naime, na temelju uvida u račun za neovlašteno utrošenu električnu energiju označenog broja od 13. rujna 2007. godine, te imajući u vidu da je tužitelj tužbu podnio 27. svibnja 2009. godine, zaključeno je da je protekao rok zastarjelosti iz članka 378. stavak 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), kojim je regulirano da potraživanja naknade za utrošenu električnu energiju zastarijevaju za jednu godinu.

7. Dalje iz obrazloženja presude proizlazi da je Kantonalni sud zaključio da stav prvostupanjskog suda da je protekao rok zastarjelosti iz članka 378. stavak 1. ZOO nije sukladan izvedenim dokazima i da se zasniva na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Prema stavu Kantonalnog suda, kod neovlaštene potrošnje električne energije, što su, prema predočenim dokazima okolnosti konkretnog slučaja, ne može se primjenjivati rok zastarjelosti iz članka 378. stavak 1. ZOO, već se u tom slučaju radi o naknadi štete zbog neovlaštene potrošnje električne energije u kojem slučaju se primjenjuje članak 376. ZOO kojim je propisan rok zastarjelosti od tri godine.

8. Kantonalni sud je ukazao da su člankom 111. Općih uvjeta taksativno propisani slučajevi neovlaštene potrošnje električne energije, a člankom 112. Općih uvjeta način obračuna neovlaštene potrošnje električne energije. Dalje, ukazano je da je u konkretnom slučaju na temelju zapisnika o kontroli mjernog mjesta od 19. lipnja 2007. godine konstatirano da na apelantičinom brojilu nedostaju baždarene plombe, te da je izvršena zamjena brojila. Dalje, ukazano je da je tužitelj, postupajući sukladno Općim uvjetima, putem ovlaštenog poduzeća izvršio kontrolu brojila, da je tom prilikom utvrđeno da nedostaju plombe, te je na temelju toga zaključeno da je brojilo neovlašteno otvarano i da su uočeni tragovi vanjskog djelovanja zbog kojeg brojilo ne radi ispravno. Dalje, ukazano je da je obračun neovlaštene potrošnje električne energije izvršen sukladno čl. 111. i 112. Općih uvjeta, te da je, prema računu za neovlaštenu potrošnju električne energije od 13. rujna 2007. godine, koji dospijeva za naplatu 21. rujna 2007. godine, utvrđen novčani iznos za neovlaštenu potrošnju. Shodno navedenom, Kantonalni sud je zaključio da se radilo o neovlaštenoj potrošnji za utrošenu električnu energiju, kao i da je tužitelj u svemu postupao sukladno odredbama čl. 111. i 112. Općih uvjeta. Kantonalni sud je zaključio da je apelantica odgovorna sukladno članku

112. Općih uvjeta i da se na nju primjenjuje članak 376. ZOO kojim je reguliran trogodišnji rok zastarjelosti potraživanja. Sukladno navedenom, a na temelju članka 229. stavak 1. točka 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica tvrdi da joj je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica ističe da je osporena presuda nezakonita jer je drugostupanjski sud nije pozvao na raspravu, već je o prizivu tužitelja odlučivao na temelju uvida u spis. Po njezinom mišljenju, Kantonalni sud je trebao ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Dalje, apelantica ističe da je tužitelj u tužbi naveo, pored ostalog, a što je drugostupanjski sud prihvatio kao istinito, da je neovlašteno trošila električnu energiju utjecajem na rad mjernog uređaja, skidanjem ili oštećenjem plombi. U svezi s tim apelantica je istaknula da je stara i neuka i da nije mogla uraditi radnje koje su joj stavljene na teret, kao i da su pristup mjernom uređaju imali samo ovlašteni radnici tužitelja na način da su očitavali, servisirali, kontrolirali i popravljali brojilo, odnosno da je sve bilo „u njihovim rukama“. Po njezinom mišljenju, tužitelj je trebao predložiti vještačenje kako na okolnosti ispravnosti uređaja i koliko često se ispitivala njegova ispravnost, tako i na okolnost obračuna električne energije koji je prikazan kao neovlaštena potrošnja.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru na navode iz apelacije istaknuo da mu nije jasno u čemu se sastoje navodna kršenja prava na koja se ukazuje. Neprihvatljivim i neosnovanim je ocijenjena apelantičina tvrdnja da je ovaj sud postupio pogrešno kada je o prizivu odlučio na temelju dokaza uloženih u spis koji su provedeni u prvostupanjskom postupku. Najzad, Kantonalni sud se u cjelini pozvao na razloge i obrazloženja iz osporene presude.

11. Tužitelj je u odgovoru na navode iz apelacije istaknuo da je u konkretnom slučaju relevantna činjenica utvrđena na temelju zapisnika o kontroli mjernog mjesta i priključka od 19. lipnja 2007. godine, koji, sukladno članku 132. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), ima karakter javne isprave, a čiji sadržaj u tijeku postupka nije osporavan, na temelju iskaza saslušanih svjedoka, te najzad da je sve ovo potvrđeno i od stručne ustanove za umjeravanje i servisiranje mjerila i uređaja „Elektrokontrol HZHB“ d.o.o. Čapljina. Dalje, ukazano je da je apelantica skidanjem baždarenih plombi sebi omogućila neovlaštenu potrošnju električne energije, neovlaštenim otvaranjem brojila i odvijanjem ležaja rotora, a što predstavlja način neovlaštene potrošnje električne energije iz članka 111. točka 3. Općih uvjeta. Shodno navedenom, a sukladno članku 112. Općih uvjeta, izvršen je obračun neovlaštene potrošnje kao oblik naknade štete po formuli propisanoj citiranim člankom. Tužitelj je uz odgovor na apelaciju predočio i preslik zapisnika od 19. lipnja 2007. godine, nalaz ovlaštenog poduzeća za kontrolu mjernih uređaja, te obračun za neovlašteno utrošenu električnu energiju.

V. Relevantni propisi

12. Opći uvjeti za isporuku električne energije („Službene novine HRHB“ broj 6/92) u relevantom dijelu glase:

Član 89.

Potrošač je odgovoran za nestanak i oštećenje mjernih uređaja koji su smješteni u njegovim prostorijama, kao i za posljedice koje iz toga proizilaze.

(...)

Član 111.

Pod neovlaštenom potrošnjom električne energije iz člana 109. tačka 2.

podrazumijeva se:

(...)

3. samovoljno skidanje plombi;

(...)

Član 112.

U slučaju neovlaštene potrošnje električne energije, isporučitelj će mjesečnu količinu neovlaštene potrošnje električne energije utvrditi na sljedeći način:

I. za slučajeve iz prethodnog člana, tač. 1 do 5.

(...)

2. Za potrošače na niskom naponu:

a)ako brojila nisu registrovala svu utrošenu električnu energiju, (...)

Obračunska snaga iz tačke a) i b) množi se sa mjesečnim radnim satima i to:

(...)

13. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 229.

Drugostepeni sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave, presudom preinačiti prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od slijedećih razloga iznesenih u žalbi:

(...)

2) ako je u sjednici vijeća drugačijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza već izvedenih pred prvostepenim sudom utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi;

VI. Dopustivost

14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 10 0 mal 001564 11 Gž od 5. travnja 2011. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Obzirom na nadnevak donošenja osporenje presude, tj. 5. travanj 2011. godine, i nadnevak podnošenja apelacije, 28. travanj 2011. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelantica pobija navedenu presudu tvrdeći da su joj tom presudom povrijeđena prava iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvenciju i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

19. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

20. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

21. Apelantica tvrdi da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer je osporena presuda nezakonita zbog, kako iz apelacionih navoda u suštini proizlazi, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, apelantica tvrdi da je Kantonalni sud pogrešno postupio jer je nije pozvao na raspravu, već je odluku po prizivu tužitelja zasnovao na osnovi podataka u spisu, umjesto da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, da je ona stara osoba koja nije mogla počiniti radnje koje su joj stavljene na teret, te, najzad, da je tužitelj trebao predložiti vještačenje kako na okolnost ispravnosti uređaja i koliko često je vršena kontrola ispravnosti, tako i na okolnost obračuna neovlašteno utrošene električne energije.

22. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

23. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može iznimno, kada ocijeni da je u određenom postupku redoviti sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, obzirom na pitanja koja apelantica problemetizira, ispitati je li osporena odluka zasnovana na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

24. Apelantica je najprije istaknula da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer je Kantonalni sud propustio pozvati je na raspravu, odnosno jer je svoju odluku zasnovao na dokazima koji su bili uloženi u spis. S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje da je člankom 229. ZPP regulirano da drugostupanjski sud, kada odlučuje o prizivu, prvostupanjsku presudu može preinačiti na sjednici vijeća ukoliko je drugačijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza već izvedenih pred prvostupanjskim sudom utvrdio drugačije činjenično stanje. Iz apelantičinih navoda, kao ni iz obrazloženja osporene presude ne može se zaključiti da je u konkretnom slučaju Kantonalni sud prekoračio ovo ovlaštenje. Pri tome, apelantica ne tvrdi da dokazi koji su bili dostavljeni u spis i na kojim je zasnovana osporena presuda nisu i provedeni u postupku pred prvostupanjskim sudom, odnosno da joj je bila uskraćena mogućnost da se o njima izjašnjava ili da ih osporava. Stoga, apelantičini navodi u ovom dijelu ne mogu biti prihvaćeni kao utemeljeni.

25. Dalje, apelantica tvrdi da je stara i neuka i da nije mogla počiniti radnje koje su joj stavljene na teret, kao i da je pristup mjernom uređaju imao jedino tužitelj. S tim u svezi, Ustavni sud primjećuje da je člankom 89. Općih uvjeta propisano da je potrošač odgovoran za oštećenje mjernih uređaja koji su smješteni u njegovim prostorijama, kao i za posljedice koje iz toga proizlaze. Dalje, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je na temelju zapisnika sačinjenog od ovlaštenih osoba tužitelja, kontrolom na licu mjesta, utvrđeno da su sa mjernog uređaja uklonjene baždarene plombe, te da je na temelju mišljenja ovlaštenog poduzeća za umjeravanje i servisiranje mjerila i uređaja utvrđeno da nedostaju plombe, da je brojilo neovlašteno otvarano, te su uočeni tragovi vanjskog djelovanja zbog kojeg brojilo ne radi ispravno. Apelantica u apelaciji ne osporava da je potrošač električne energije i da se mjerni uređaj nalazio u njezinim prostorijma, kao i da je prilikom kontrole od ovlaštenih osoba tužitelja utvrđeno da su plombe uklonjene čime je omogućen neovlašteni pristup mjernom uređaju na opisani način. Pri tome, apelantica ne tvrdi da je ove činjenice osporavala u postupku pred redovitim sudovima, odnosno da je na ove okolnosti predlagala i provodila dokaze, koje sudovi nisu ocijenili ili koje su odbili da provedu. U tom smislu, zaključak Kantonalnog suda da se radi o neovlaštenoj potrošnji električne energije u smislu članka 111. Općih uvjeta, tj. samovoljnom skidanju plombi, ne ostavlja dojam proizvoljnosti. Stoga, apelantičini navodi ni u ovom dijelu nisu mogli biti prihvaćeni kao osnovani. Iz istih razloga ne može se prihvatiti ni apelantičina tvrdnja da je tužitelj trebao predložiti vještačenje mjernog uređaja, kao i obračuna neovlašteno utrošene električne energije, koji je, kako proizlazi iz preslika obračuna koji je dostavio tužitelj u odgovoru na apelaciju, izvršen sukladno formuli iz članka 112. Općih uvjeta.

26. Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da je Kantonalni sud odlučujući po prizivu na prvostupanjsku presudu prekoračio ovlaštenje iz članka 229. ZPP i na sjednici vijeća, na temelju dokaza uloženih u spis, postupao proizvoljno kada je utvrdio da je apelantica neovlašteno trošila električnu energiju u smislu članka

111. Općih uvjeta, pa da je, shodno članku 112. istog propisa, obvezna nadoknaditi tako nastalu štetu tužitelju u iznosu koji je utvrđen prema formuli propisanoj navedenom odredbom.

27. Ustavni sud zaključuje da su apelantičini navodi o povredi prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije neutemeljeni. Ostali navodi

28. U pogledu navoda o povredi prava iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim točkama ove odluke. Obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i apelantičini navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada iz obrazloženja osporene odluke proizlazi da je u postupku odlučivanja po prizivu redoviti sud činjenično stanje, sukladno zakonskom ovlaštenju koje ima, zasnovao na dokazima u spisu, a u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji ništa što bi uputilo na zaključak da ovi dokazi nisu i provedeni u postupku pred prvostupanjskim sudom, kao i da je strankama bila uskraćena mogućnost da se o njima izjašnjavaju ili da ih osporavaju.

30. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada apelantica kršenje tog prava vezuje za pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

31. Na temelju članka 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1906/11 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio