Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2074/11 (I. C.)

Odluka donesena 24. 04. 2014.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Kolektivni ugovor
  • Propisano zakonom
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2074/11

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2074/11, rješavajući apelaciju Irfana Civića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Irfana Civića.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Rs 004160 07 Rsz od 10. marta 2011. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Bihaću, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Irfan Civić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Amela Alagić, advokat iz Cazina, podnio je 14. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Rs 004160 07 Rsz od 10. marta 2011. godine i Presude Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RS-147/05 od 20. decembra 2005. godine. Apelant je dopunio apelaciju 20. aprila 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik BiH“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom periodu, od Kantonalnog i Općinskog suda, te JP BH Pošte Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 8. januara 2014. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 14. januara a Općinski sud 20. januara 2014. godine. Tuženi, kojem je apelacija dostavljena na odgovor 9. januara 2014. godine, do trenutka donošenja ove odluke nije dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Općinski sud je Presudom broj RS-147/05 od 20. decembra 2005. godine, koja je u cjelini potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 Rs 004160 07 Rsz od 10. marta 2011. godine, odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu na ime jubilarne nagrade za 20 godina rada isplati označeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom.

6. Iz obrazloženja presuda proizlazi da je apelant tužbu podnio 15. aprila 2005. godine, te da je među strankama bilo nesporno da je apelant zaposlenik tuženog i da je u julu 2003. godine navršio 20 godina neprekidnog rada kod tuženog. Dalje, redovni sudovi su istakli da je u julu 2003. godine na snazi bio Kolektivni ugovor za zaposlenike u poštanskom, telegrafskom i telefonskom saobraćaju (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor iz 2000. godine) zaključen 22. novembra 2000. godine, koji je u članu 52. pravo na jubilarnu naknadu predviđao za 15 i 30 godina neprekidnog rada. Shodno navedenom, zaključeno je da apelant, koji je u julu 2003. godine navršio 20 godina neprekidnog rada, tada nije imao pravo na jubilarnu naknadu. Dalje, ukazano je da je u Kolektivnom ugovoru za zaposlene u poštanskom saobraćaju („Službene novine FBiH“ broj 5/04), koji je stupio na snagu 31. januara 2004. godine (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor iz 2004. godine) u članu 56. predviđeno da pravo na jubilarnu nagradu ima zaposlenik nakon 10, 20 i 30 godina neprekidnog rada, ali da se ovaj Kolektivni ugovor može primjenjivati samo na one odnose i slučajeve koji su nastali nakon njegovog stupanja na pravnu snagu. S obzirom na to da je apelant imao 20 godina radnog staža u julu 2003. godine, da Kolektivnim ugovorom iz 2000. godine nije bilo propisano pravo na jubilarnu nagradu, a da se Kolektivni ugovor iz 2004. godine ne može retroaktivno primjenjivati, apelantov tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ukazuje da je Kantonalni sud propustio da ocijeni Kolektivni ugovor za područje djelatnosti poštanskog saobraćaja («Službene novine FBiH» broj 1/07), koji je stupio na snagu 11. januara 2007. godine (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor iz 2007. godine), koji je stupio na snagu nakon donošenje prvostepene presude a prije odluke ovog suda po žalbi koja je protiv nje izjavljena. Apelant pritom posebno ukazuje na član 58. Kolektivnog ugovora iz 2007. godine, kao i da je u žalbi izričito ukazivao da primjenu ovog propisa. Apelant je predložio da se njegov predmet „spoji sa predmetom broj AP 2300/08“.

8. U dopuni apelacije od 20. aprila 2012. godine apelant je ukazao i da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, te iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na navode iz apelacije Kantonalni i Općinski sud su ostali kod razloga i obrazloženja iz osporenih presuda, ističući da nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji pozvao.

V. Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 211.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio.

Član 221.

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

11. Kolektivni ugovor za područje djelatnosti poštanskog saobraćaja («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 1/07, stupio na snagu 11. januara 2007. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 58.

Zaposlenik ima pravo na jubilarnu nagradu nakon 10, 20 i 30 godina neprekidnog rada kod Poslodavca i to u iznosu od:

-za 10 godina jedna prosječna plaća isplaćene kod Poslodavca za prethodni mjesec, -za 20 godina dvije prosječne plaće isplaćene kod Poslodavca za prethodni mjesec, -za 30 godina tri prosječne plaće isplaćene kod Poslodavca za prethodni mjesec, Zaposlenici JP BH Pošta d.o.o Sarajevo, koji nisu ostvarili pravo na jubilarnu nagradu ni po kojem osnovu, ni za 10, ni za 15, ni za 20, ni za 30 godina neprekidnog rada kod Poslodavca u periodu od 1. januara 1992. godine do 17. septembra 2004. godine zbog transformacije Preduzeća i promjena Kolektivnog ugovora, imaju pravo na jednokratnu isplatu jubilarne nagrade u skladu sa stavom 1. ovog člana, samo po jednom osnovu i to onom koji je povoljniji za zaposlenika.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 01 0 Rs 004160 07 Rsz od 10. marta 2011. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 25. marta 2011. godine a apelacija je podnesena 14. maja 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na imovinu

17. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

k) pravo na imovinu.

18. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

19. Ustavni sud ukazuje da je u Odluci u dopustivosti i meritumu broj AP 2300/08 od 7. aprila 2011. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba) već odlučivao o istim činjeničnim i pravnim pitanjima koja se postavljaju i u ovoj apelaciji. Ustavni sud naglašava da je u navedenoj odluci apelant pokrenuo pitanje kršenja prava na pravično suđenje, prava na imovinu, te prava na nediskriminaciju zbog propusta Kantonalnog suda da u postupku odlučivanja po njegovoj žalbi primijeni važeći propis, tj. Kolektivni ugovor iz 2007. godine (vidi, već citiranu odluku, tačka 21). U ovom predmetu osporenom presudom Kantonalnog suda odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se isti tuženi kao i u konkretnom predmetu obaveže da mu isplati jubilarnu nagradu za 20 godina radnog staža, a koji je, kao i u slučaju konkretnog apelanta, ostvaren prije stupanja na snagu Kolektivnog ugovora iz 2007. godine.

20. U citiranoj odluci Ustavni sud je ukazao (vidi tačku 24) da „ (…)Kantonalni sud je, u skladu sa članom 221. ZPP, bio dužan (po službenoj dužnosti) da pazi na primjenu materijalnog prava, te da primijeni Kolektivni ugovor za područje djelatnosti poštanskog saobraćaja koji je bio na snazi u vrijeme donošenja drugostepene presude. Ustavni sud posebno ukazuje na činjenicu da odredba člana 58. Kolektivnog ugovora za područje djelatnosti poštanskog saobraćaja koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke Kantonalnog suda propisuje nove uvjete i kriterije u ostvarivanju prava zaposlenika na jubilarnu nagradu. Za razliku od odredaba Kolektivnog ugovora koji je primijenio prvostepeni sud, odredbe novog Kolektivnog ugovora, u okolnostima konkretnog slučaja, eksplicitno upućuju na obavezu poslodavca, odnosno tuženika na isplatu jubilarne nagrade apelantu. Prema mišljenju Ustavnog suda, takvo postupanje Kantonalnog suda je arbitrarno, te ugrožava pravnu sigurnost i stabilnost pravnog poretka i ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje“. U prilog ovom stavu Ustavni sud je ukazao i na stavove zauzete (vidi tačku 25) u Odluci broj U 65/01 od 25. jula 2003. godine, tačka 45, te Odluci broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 35, a prema kojim svako lice ima pravo na to da se njegov pravni problem tretira u skladu sa relevantnim pravnim odredbama koje su na snazi u vrijeme donošenja odluke, a što, u principu, važi i ukoliko se u toku postupka promijeni i pravni osnov za donošenje odluke. Slijedom navedenog, Ustavni sud je zaključio da je, zbog propusta Kantonalnog suda da primijeni važeći propis koji je primjenjiv na konkretan slučaj, a koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke, povrijeđeno apelentovo pravo na pravično suđenje.

21. U konkretnom slučaju u postupku pred redovnim sudovima odlučivalo se o apelantovom tužbenom zahtjevu kojim je tražio da se tuženi, kao njegov poslodavac, obaveže da mu za 20 godina neprekidnog staža isplati jubilarnu nagradu. Kada se imaju u vidu relevantne odredbe Kolektivnog ugovora iz 2004. godine (stupio na snagu 31. januara 2004. godine) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe prvostepenom sudu (15. april 2005. godine), te Kolektivnog ugovora iz 2007. godine (stupio na snagu 11. januara 2007. godine) i koji je bio u primjeni prije donošenja odluke po apelantovoj žalbi na prvostepenu presudu, apelant je imao legitimno očekivanje u pogledu isplate jubilarne nagrade. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelantova jubilarna nagrada predstavljala „imovinu“ u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

22. Osporenim presudama redovnih sudova odbijen je apelantov tužbeni zahtjev za isplatu jubilarne nagrade a čime je došlo do miješanja u apelantovo pravo na imovinu. Stoga je potrebeno utvrditi da li je (a) miješanje predviđeno zakonom, (b) da li miješanje služi zakonitom cilju u javnom interesu i (c) da li je miješanje proporcionalno cilju, tj. da li uspostavlja pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg javnog interesa.

23. U vezi sa prvim pitanjem, tj. da li je miješenje bilo u skladu sa zakonom, Ustavni sud smatra, a rukovodeći se već citiranim razlozima i obrazloženjem iz Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 2300/08, da osporena presuda Kantonalnog suda ne zadovoljava kriterij miješanja u skladu sa zakonom, jer ni u konkretnom slučaju Kantonalni sud nije primijenio Kolektivni ugovor iz 2007. godine kao propis koji je bio primjenjiv na konkretan slučaj i koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke po apelantovoj žalbi.

24. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine nije izvršeno u skladu sa zakonom, pa Ustavni sud neće ni ispitivati ostale kriterije.

Ostali navodi

25. S obzirom na zaključak o povredi prava na imovinu, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno razmatra i navode iz dopune apelacije o povredi prava iz člana II/3.e) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. i člana 14. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada redovni sudovi u postupku odlučivanja o tužbenom zahtjevu koji predstavlja imovinu u smislu navedenog prava propuste da primijene propis koji je bio primjenjiv na konkretan slučaj i koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke o takvom zahtjevu, a što rezultira miješanjem u pravo na imovinu koje ne zadovoljava kriterij „zakonitog miješanja“.

27. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2074/11 (I. C.) | Sudska praksa | Aktio