Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2266/11 (Z. D.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Kamata
- Naknada štete
- Materijalna šteta
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2266/11
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2266/11, rješavajući apelaciju Zorana Dojčinovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2 i člana 62 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zorana Dojčinovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 P 001254 10 Gž 2 od 30. marta 2011. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72 stav 4 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zoran Dojčinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Svetozar Davidović, advokat iz Banje Luke, podnio je 30. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 001254 10 Gž 2 od 30. marta 2011. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu : Osnovni sud) broj 77 0 P 001254 09 P 2 od 11. avgusta 2010. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik BiH“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom periodu, od Okružnog suda i Osnovnog suda, te od „Prijedor-puteva“ a.d. Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 8. januara 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je odgovor dostavio 20. januara 2014. godine, a Osnovni sud 29. januara 2014. godine. Tuženi, kojem je apelacija dostavljena na odgovor 13. januara 2014. godine, do trenutka donošenja ove odluke nije dostavio odgovor.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Osnovni sud je Presudom broj 77 0 P 001254 09 P 2 od 11. avgusta 2010. godine, koja je u cjelini potvrđena Presudom Okružnog suda broj 77 0 P 001254 10 Gž 2 od 30. marta 2011. godine, obavezao tuženog da apelantu na ime naknade materijalne štete isplati označeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama počev od 11. avgusta 2010. godine, kao dana presuđenja, pa do isplate, te da mu nadoknadi troškove postupka u preciziranom novčanom iznosu.
6. Iz obrazloženja presuda Osnovnog suda proizilazi, pored ostalog, da je apelant tužbenim zahtjevom tražio da mu tuženi nadoknadi materijalnu štetu nastalu na njegovom vozilu u saobraćajnoj nesreći koju je skrivio tuženi. Dalje, iz obrazloženja presude proizilazi da je odluka o zakonskim zateznim kamatama zasnovana na čl. 189 stav 2 i 277 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Prema stavu Osnovnog suda, postojanje obaveze naknade štete pretpostavlja postojanje osnova i visine štete, dakle, potrebno je utvrditi elemente štete, pa se obaveza naknade štete smatra dospjelom tek kada su ovi elementi i utvrđeni. S obzirom na to da je visina štete u konkretnom slučaju utvrđena tek donošenjem sudske odluke, na osnovu nalaza i mišljenja vještaka koji je vještačio neposredno prije donošenja odluke, a kod činjenice da apelant nije dokazao (niti je dokazivao) da je štetu otklonio, zakonska zatezna kamata je dosuđena od dana presuđenja a shodno citiranim odredbama ZOO.
7. Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zakonske zatezne kamate dosudio od dana presuđenja, a shodno čl. 189 stav 2 i 277 ZOO. U vezi s tim je ukazano da iz predmetnog spisa ne proizilazi da je materijalna šteta na vozilu otklonjena, odnosno da je njena visina utvrđena do podnošenja tužbe, zbog čega su neosnovanim ocijenjeni apelantovi žalbeni navodi kojim je osporavao odluku o kamatama. Najzad, s obzirom na to da apelant nije uspio sa žalbom, zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe i troškova takse na žalbu u preciziranom novčanom iznosu odbijen je kao neosnovan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant tvrdi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. U suštini, iz apelantovih navoda proizilazi da smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da mu pravo na zakonske zatezne kamate pripada od dana presuđenja. U vezi s tim posebno ističe da na ovaj način nije primijenjen ni stav Ustavnog suda u vezi sa računanjem zakonske zatezne kamate u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate. Najzad, apelant smatra da bi početak računanja zakonskih zateznih kamata najkasnije mogao biti datum podnošenja tužbe, tj. 27. juli 2002. godine. Apelant je zatražio da Ustavni sud naloži Osnovnom sudu da zakonske zatezne kamate ima računati od podnošenja tužbe pa do isplate, te Okružnom sudu da tuženog obaveže da mu, pored dosuđenog iznosa troškova, isplati i označeni novčani iznos na ime sudske takse na žalbu, te paušal za sastavljanje žalbe.
b) Odgovor na apelaciju
9. Okružni sud je u odgovoru na navode iz apelacije istakao da nije bilo proizvoljnosti u primjeni materijalnog prava, da je činjenično stanje utvrđeno saglasno sprovedenim dokazima, te da ne postoje drugi elementi koji bi ukazali da je postupak protiv apelanta bio nepravičan, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
10. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelant protiv presude Okružnog suda izjavio reviziju koja je rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena. Dalje, ukazano je da su navodi iz apelacije o početku računanja zakonske zatezne kamate bili predmet odlučivanja i pred redovnim sudovima, te da su, prema mišljenju ovog suda, odluke redovnih sudova pravilne i zakonite i da nije bilo proizvoljne primjene materijalnog prava.
V. Relevantni propisi
11. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i «Sl. glasnik RS», br. 17/93, 3/96, 39/03, 74/04) u relevantnom dijelu glasi: Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Član 189.
(...)
Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vreme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo.
(...)
Član 277.
Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
VI. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 77 0 P 001254 10 Gž 2 od 30. marta 2011. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Dalje, s obzirom na datum donošenja presude, tj. 30. mart 2011. godine, a imajući u vidu da je apelacija 30. maja 2011. godine, proizilazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
16. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)
19. Predmetni postupak, koji je okončan presudom Kantonalnog suda, odnosi se na postupak naknade materijalne štete, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6 stav 1 Evropske konvencije u ovom predmetu primjenjiv.
20. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje u suštini se svode na tvrdnju da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da se zatezna kamata obračunava od dana presuđenja.
21. Ustavni sud podsjeća na to da je o pitanju početka roka za računanje zakonskih zateznih kamata pri određivanju materijalne štete već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 99/08, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 50/09). U navedenim odlukama usvojeno je stanovište da se pri određivanju naknade materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete. Naime, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1757/06, stav 43, zaključio da je «[…] članom 186 Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Dalje, članom 277 navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim članovima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje pri materijalnoj šteti, ipak, iz navedenih zakonskih odredaba proizilazi da bi zateznu kamatu u slučaju materijalne štete trebalo dosuditi od dana nastanka štete». Ustavni sud je u navedenim odlukama zaključio da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog toga što su sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate kod materijalne štete.
22. Imajući u vidu da je ovakvo stanovište izraženo u vezi sa tumačenjem relevantnih odredbi ZOO, koje su i u vrijeme donošenja osporene presude Okružnog suda, kao i ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje o kojem je već bilo raspravljano u citiranim odlukama, budući da je i apelantu na dosuđeni iznos naknade materijalne štete dosuđena zakonska zatezna kamata počev od dana presuđenja, Ustavni sud je zaključio da i predmetnu odluku donese u skladu sa navedenim odlukama Ustavnog suda, te da se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih žalbenih navoda, u potpunosti poziva na prethodno citirani stav. Pri tome Ustavni sud se rukovodio činjenicom da je, prije svega, potrebno obezbijediti pravilnu primjenu relevantnih zakonskih odredbi, a s ciljem oomogućavanja pravne sigurnosti i pravilne primjene materijalnog prava.
23. Zbog navedenog, Ustavni sud zaključuje da je Okružni sud u dijelu presude kojim je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama, na način da je potvrđen kao pravilan stav prvostepenog suda da apelantu na dosuđeni iznos naknade materijalne štete pripada zakonska zatezna kamata počev od dana donošenja prvostepene presude, povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
24. S obzirom na to da su apelantovi navodi o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava zbog načina na koji su redovni sudovi odredili početak računanja roka za zakonsku zateznu kamatu ocijenjeni osnovanim i da je utvrđena povreda prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te ukinuta presuda Okružnog suda, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno ispituje i ostale apelantove navode o povredi ovog prava.
VIII. Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada nadležni sud pri određivanju materijalne štete zateznu kamatu dosuđuje od dana donošenja prvostepene presude umjesto od dana nastanka štete, a kako je to regulisano relevantnim zakonskim odredbama.
26. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 i člana 62 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić