Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3859/12 ("GP-PLAN" d.o.o. Bihać)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3859/12
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3859/12, rješavajući apelaciju "GP-PLAN" d.o.o. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija "GP-PLAN" d.o.o. Bihać.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen u Općinskom sudu u Bihaću u predmetu broj 17 0 P 014220 04 P, u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 014220 04 P od 13.
februara 2014. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 014220 04 P od 13. februara 2014. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 72.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. "GP-PLAN" d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Silva Seferagić, advokatica iz Bihaća, podnio je 7. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 P 014220 04 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. tada važećih Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Općinskog suda je zatraženo 15. novembra 2012. godine i 4. septembra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 9. aprila 2014. godine.
3. Općinski sud je dostavio odgovore 20. novembra 2012. godine, 12. septembra i 11. novembra 2013. godine, a Kantonalni sud 10. aprila 2014. godine. Odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 5. decembra 2012. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 24. maja 2004. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv Mensura Ibrahimpašića i Rasima Behrema (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate vsp. 33.756,65 KM. Tužba je registrovana pod poslovnim brojem 17 0 P 014220 04 P.
6. Iz odgovoran na apelaciju koji je dostavio Općinski sud 20. novembra 2012. godine, proizlazi da je navedenim predmetom prvobitno bila zadužena sutkinja [S. Đ.], koja je tražila izuzeće, zbog čega je predmet dodijeljen sudiji [R. J.], tokom mjeseca jula 2005. godine. Također, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je, po naredbi tada postupajućeg sudije, tuženim dostavljena tužba na odgovor 15. i 16. septembra 2005. godine.
7. Zatim, iz odgovora na apelaciju također proizlazi da je nakon imenovanja sudije [R. J.] na novu dužnost, konkretnim predmetom zadužena sutkinja [V. K.], koja je, također, dopisom predsjedniku suda 11. decembra 2009. godine zatražila svoje izuzeće, o kojem je odlučeno rješenjem tadašnjeg predsjednika suda broj SU-10-000-279 od 18. maja 2010. godine i predmet dodijeljen sudiji [E. J.].
8. Apelant je pismenim podnescima od 29. novembra 2010. godine i 13. septembra 2012. godine urgirao postupanje Općinskog suda po navedenom predmetu.
9. Općinski sud je 24. januara 2013. godine održao pripremno ročište, a 26. aprila 2013. godine uviđaj – ročište na licu mjesta. Nakon izvršenog uviđaja na licu mjesta, naloženo je vještaku građevinske struke da dostavi nalaz i mišljenje u roku od 30 dana. Vještak je 28. augusta 2013. godine dostavio nalaz i mišljenje o predmetnoj pravnoj stvari.
10. Nakon toga, Općinski sud je zakazao ročište za glavnu raspravu za 6. novembar 2013. godine, koje je održano i nastavak zakazan za 12. decembar 2013. godine.
11. Iz odgovora na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud 19. februara 2014. godine, proizlazi da je taj sud donio Presudu broj 17 0 P 014220 04 P od 13. februara 2014. godine.
12. Iz odgovora na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio Kantonalni sud 10. aprila 2014. godine, proizlazi da je apelant podnio žalbu protiv presude Općinskog suda, te da je kompletan spis Općinskog suda dostavljen Kantonalnom sudu 9. aprila 2014. godine na rješavanje po žalbi. Predmet je registrovan pod poslovnim brojem 17 0 P 014220 14 Gž.
13. Prema stanju spisa, Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o podnesenoj žalbi protiv presude Općinskog suda od 13. februara 2014. godine. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je u apelaciji istaknuo da je uz tužbu priložio potrebne dokaze, te da se ne radi o naročito kompliciranom predmetu čije bi rješavanje zahtijevalo dodatne napore suda. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Općinskom sudu da uzme predmet u rad u što skorijem roku. Konačno, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovorima na apelaciju od 20. novembra 2012. godine, 12. septembra, 11. novembra i 17. decembra 2013. godine Općinski sud je, ne izjašnjavajući se na navode o dužini trajanja postupka, ukratko izložio hronologiju postupka, istaknuvši da je ročište za glavnu raspravu zakazano za 6. novembar 2013. godine, te da je ono održano i nastavak zakazan za 12. decembar 2013. godine. U odgovoru na apelaciju od 19. februara 2014. godine Općinski sud je naveo da je donio presudu u predmetnoj pravnoj stvari 13. februara 2014. godine, koju je u prilogu i dostavio.
16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelant podnio žalbu protiv presude Općinskog suda, te da je 9. aprila 2014. godine u Kantonalni sud zaprimljen predmet Općinskog suda na odlučivanje po žalbi apelanta, kao i da je konkretni predmet pred tim sudom dobio oznaku faze Gž, te da sada nosi broj 17 0 P 014220 14 Gž.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
22. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da je apelant, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njegove žalbe podnesene protiv presude Općinskog suda od 13. februara 2014. godine, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
26. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom protiv tuženih, koja je u Općinskom sudu zaprimljena 24. maja 2004. godine, pokrenuo parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste devet godina i četiri mjeseca.
b) Analiza dužine trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na isplatu duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
28. U vezi s ponašanjem suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio presudu nakon devet godina i osam mjeseci. Cijeneći ponašanje Općinskog suda Ustavni sud primjećuje pasivnost suda u pojedinim fazama postupka. U tom kontekstu Ustavni sud primjećuje da je Općinskom sudu trebalo godinu dana i tri mjeseca da tužbu dostavi na odgovor tuženima, te više od osam godina i osam mjeseci da zakaže pripremno ročište. Nadalje, uočljivo je da su se uređujuće sudije u predmetu često mijenjale, što je dodatno usporilo postupak. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 10. aprila 2014. godine istaknuo da je 13. februara 2014. godine donio presudu u konkretnom predmetu, te je u prilogu dostavio. Također, Ustavni sud primjećuje da je predmet nakon podnesene žalbe 9. aprila 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na daljnje postupanje. S druge strane apelant je podnescima od 29. novembra 2010. godine i 13. septembra 2012. godine urgirao postupanje Općinskog suda po navedenom predmetu i time pokazao dodatnu zainteresovanost da ishodi odluku u postupku. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje devet godina i četiri mjeseca i još uvijek nije okončan može u najvećem dijelu pripisati Općinskom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Slijedeći zaključak iz prethodne tačke ove odluke, te imajući u vidu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o izjavljenoj žalbi, Kantonalnom sudu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud izuzetno može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih ustavnih prava i nalog Kantonalnom sudu da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda broj 17 0 P 014220 04 P od 13. februara 2014. godine odgovarajuća satisfakcija za apelanta u ovom predmetu.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada postupak nije okončan ni devet godina i četiri mjeseca nakon podnošenja tužbe i predmet se nalazi pred Kantonalnim sudom na odlučivanju po žalbi. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud koji je presudu u ovom postupku donio nakon devet godina i osam mjeseci, a da pri tome ničim nije opravdao ovakvo postupanje.
33. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić