Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1087/14 (P. R.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1087/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine, u predmetu broj AP 1087/14, rješavajući zahtjev Puniše Rešetara za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 22/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Puniše Rešetara za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Puniša Rešetar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 10. marta 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 I 060442 14 Gži od 15. januara 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 I 060442 12 I 2 od 3. oktobra 2013. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud do donošenja odluke o apelaciji „ostavio na snazi“ zabilježbu izvršenja upisanu u zemljišnoj knjizi nad nekretninama na kojim je pravosnažnim i izvršnim rješenjem Općinskog suda broj I-368/04 od 14. aprila 2008. godine određeno izvršenje.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 I 060442 12 I 2 od 3. oktobra 2013. godine obavezan je izvršenik Božo Jonjić (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu kao tražiocu izvršenja isplati na ime kamatnog potraživanja iznos od 6.986,06 KM na osnovu glavnog duga od 2.530,00 KM što je protuvrijednost 2.530,00 DM za period od 11. marta 1991. godine do dana obračuna 15. maja 2013. godine i da isplati na ime kamatnog potraživanja iznos od 660,77 KM na osnovicu parničnih troškova od 83,00 KM što je protuvrijednost dosuđenog iznosa od 8.000.000,00 dinara za period od 30. aprila 1994. godine do dana obračuna 1. novembra 2011. godine a što ukupno iznosi 7.646,82 KM, sve u roku od 8 dana.
3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je rješenjem tog suda broj I-368/04 od 14. aprila 2008. godine sud protiv izvršenika odredio izvršenje na osnovu pravosnažne izvršne presude Općinskog suda broj P-215/1994 i presude broj P-608/1994 od 6. oktobra 1995. godine radi namirenja glavnog duga u iznosu od 2.530,00 DM u protuvrijednosti od 2.530,00 KM sa zakonskom kamatom počev od 11. marta 1991. godine do isplate i troškovima parničnog postupka u iznosu od 83,00 KM što je protuvrijednost od 8.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30. aprila 1994. godine do isplate a na osnovu izvršne isprave rješenja Općinskog suda kojim je potraživanje apelanta osigurano i to na nekretninama detaljnih oznaka u stavu prvom rješenja o izvršenju. Navedeno je da je Kantonalni sud postupajući po žalbi apelanta rješenje o izvršenju od 14. aprila 2008. godine potvrdio navodeći da u konkretnom slučaju obračun kamate prema propisu člana 39. stav 2. Zakona o izvršnom postupku će izvršiti sud i to putem vještaka dajući mu jasne zadatke na osnovu kojih će moći pravilno utvrditi visinu dospjele zakonske kamate. Na osnovu navedenog rješenja o izvršenju Općinski sud je rješenjem broj I-368/04 od 6. jula 2011. godine obavezao izvršenika da apelantu isplati zakonsku zateznu kamatu obračunatu od strane vještaka V.Ć. Povodom žalbe apelanta Kantonalni sud je je navedeno rješenje ukinuo rješenjem broj 43 0 I 060442 11 Gž od 12. juna 2012. godine i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Općinski sud je proveo vještačenje putem vještaka finansijske struke koje je odredio zaključcima od 3. oktobra 2012. godine i od 3. aprila 2013. godine. Općinski sud se u obrazloženju pozvao na zaključak Vrhovnog suda Federacije BiH prema kojem vjerovnicima čije tražbine glase u stranoj valuti, u konkretnom slučaju u DM, zatezna kamata obračunava se po stopi i metodi obračuna koju na štedne uloge po viđenju plaćaju poslovne banke u mjestu tražioca izvršenja i to do 1. aprila 1996. godine a od tada pa do dana obračuna po važećem Zakonu o visini stope zatezne kamate.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 I 060442 14 Gži od 15. januara 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Općinskog suda od 3. oktobra 2013. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je suprotno žalbenim navodima apelanta, prvostepeni sud na osnovu provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.
5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su mu povrijeđena navedena prava jer je zakonska zatezna kamata pogrešno utvrđena i jer je predmetni izvršni postupak predugo trajao. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud „ostavi na snazi“ zabilježbu izvršenja upisanu u zemljišnoj knjizi nad nekretninama na kojim je pravosnažnim i izvršnim rješenjem Općinskog suda broj I-368/04 od 14. aprila 2008. godine određeno izvršenje. Istakao je da izvršenik više ne živi u Zenici i po apelantovim saznanjima ima namjeru prodati predmetne nekretnine. S toga ako se prije okončanja postupka po apelaciji pred Općinskim sudom „skine“ hipoteka i briše zabilježba izvršenja apelant više neće imati iz čega da se naplati. Izvršenik mu je putem banke isplatio 5.294,00 eura navodeći da je to iznos „na ime svega“.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web strnaici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je osporenim rješenjima određeno izvršenje na osnovu pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda radi namirenja apelantovih potraživanja. U odnosu na apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere Ustavni sud zapaža da se osporena rješenja ne odnose na zabilježbu izvršenja u zemljišnim knjigama radi osiguranja naplate apelantovih potraživanja. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere a to su navodi koje se tiču merituma predmeta, kao i navodi da u slučaju da izvršenik proda predmetne nekretnine apelant se neće moći naplatiti, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, odnosno ne predstavljaju razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić