Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4485/13 (N. T., D. T. i D. F.)

Odluka donesena 24. 04. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4485/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

24. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine, u predmetu broj AP 4485/13, rješavajući zahtjev Nade Tadić, Draška Tadića i Dijane Farago za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 22/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Nade Tadić, Draška Tadića i Dijane Farago, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Nada Tadić, Draško Tadić i Dijana Farago (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Milan Romanić advokat iz Banja Luke, podnijeli su 1. novembra 2013. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 051947 13 Gž 2 od 26. avgusta 2013. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 051947 12 P 2 od 21. januara 2013. godine. Apelanti su također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom će Ustavni sud „utvrditi povredu prava apelanata na pravično suđenje i ukinuti pobijane presude te naložiti nižestepenim sudovima ponovno suđenje u ovom predmetu“.

2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 051947 12 P 2 od 21. januara 2013. godine, donesenom po tužbi apelanata kao zakonskih nasljednika iza umrlog prednika Nedeljka Tadića, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim potražuju isplatu plata od tuženog „1. Maj Metalska“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi), za vremenski period počev od 24. januara 2003. godine do 8. decembra 2003. godine (kao dana prestanka radnog odnosa prednika apelanata), kao neosnovan (stav 1 izreke). Istom presudom odbačena je tužba apelanata u dijelu tužbenog zahtjeva, kojim potražuju isplatu plata od tuženog, za vremenski period počev od 8. decembra 2003. godine (kao dana prestanka radnog odnosa prednika apelanata) do 25. juna 2004. godine (kao dana penzionisanja prednika apelanata) u iznosu od 3.335,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao neblagovremena (stav 2 izreke) Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je predmet spora u predmetnoj pravnoj stvari zahtjev tužitelja da im tužena isplati plate njihovog prednika za period od 24. januara 2003. godine do 25. juna 2004. godine. Nadalje, vezano za osnovanosti tužbenog zahtjeva, Osnovni sud je u odnosu na zahtjev apelanata kojim potražuju isplatu plata od tuženog za vremenski period od 24. januara 2003. godine do 8. decembra 2003. godine (kao dana prestanka radnog odnosa predniku apelanata) naveo da iz provedenih dokaza proizlazi da je „predniku tužitelja (apelanata) putem naloga blagajni od 5. maja 2005. godine od strane tuženog isplaćen iznos od 1.122,00 KM sa naznakom da prema radniku koji potpisuje nalog, poslije navedene isplate nema potraživanja“. Također, Osnovni sud jenaveo da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka grafološke struke prof. Ljubomira Gogića od 1. juna 2011. godine utvrdio da je potpis u rubrici „primio Nedeljko Tadić predmetnog naloga blagajni „autentičan potpis skriptora Nedeljka Tadića“ (prednika apelanata“. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je zaključio da nalog blagajni od 5. maja 2005. godine, ima snagu vansudskog poravnanja, temeljem odredbe člana 1089. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i predstavlja sporazum, kojim ugovorene strane uređuju međusobna prava i obaveze na način da ona predstavljaju uzajamna popuštanja da je predmet poravnanja raspolaganje kojim ugovorene strane mogu raspolagati temeljem odredbe člana 1092. stav 1. ZOO. Slijedom navedenog, Osnovni sud je zaključio da je tužena prema predniku apelanata svoju obavezu u vidu isplate zarađenih plata do prestanka radnog odnosa 8. decembra 2003. godine izmirila. Također, Osnovni sud je zaključio da je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva apelanata kojim zahtijevaju isplatu plata koje bi prednik apelanata zaradio da je radio u vremenskom periodu od 8. decembra 2003. godine do 25. juna 2004. godine neblagovremena u skladu sa odredbom člana 118. Zakona o radu.

4. Odlučujući o žalbi apelanata protiv prvostepene presude Okružni sud je donio presudu broj 71 0 P 051947 13 Gž 2 od 26. avgusta 2013. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Istom presudom odbijen je i zahtjev apelanata za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 439,00 KM.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. S obzirom da su po mišljenju apelanata „prvostepeni i drugostepeni sud proizvoljno i arbitrarno primijenili odredbe materijalnog prava na konkretan slučaj i time povrijedili pravo na pravično suđenje apelanti predlažu da Ustavni sud BiH donese privremenu mjeru kojom će se utvrditi povredu prava apelanata na pravično suđenje i ukinuti pobijane presude te naložiti nižestepenim sudovima ponovno suđenje u ovom predmetu“

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelanti zahtjev za donošenje privremene mjere temelje na činjenicama koje se tiču merituma predmeta. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. S obzirom da apelanti zahtjevom za privremenu mjeru traže da Ustavni sud „utvrditi povredu prava apelanata na pravično suđenje i ukinuti pobijane presude te naložiti nižestepenim sudovima ponovno suđenje u ovom predmetu“, Ustavni sud ukazuje da se ovako postavljen zahtjev za donošenje privremene mjere implicira da su navodi apelanata o povredi ustavnih prava osnovani te se u svojoj konačnici svodi na donošenje odluke o merituma predmeta, o kojem Ustavni sud u ovoj fazi postupka ne može odlučivati jer bi u suprotnom prejudicirao ishod postupka o apelaciji Imajući u vidu da apelanti, dakle, osim navoda u vezi sa kršenjem prava koja se tiču merituma predmeta, nisu ponudili Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4485/13 (N. T., D. T. i D. F.) | Sudska praksa | Aktio