Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-486/14 (A. K. i K. K.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-486/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine, u predmetu broj AP 486/14, rješavajući zahtjev Anasa Kourbage i Kenana Kourbage za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. st. 1. i 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Anasa Kourbage i Kenana Kourbage za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Anas Kourbage i Kenan Kourbage (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Odžaka, koje zastupa Faruk Abdulahović, advokat iz Gradačca, podnijeli su 30. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 K 018969 13 Kž od 17. septembra 2013. godine i presude Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 K 18969 11 K od 10. juna 2013. godine. Apelanti su 10. februara 2014. godine tražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti upućivanje apelanata na izdržavanje kazne zatvora po osporenoj presudi.
2. Presudom Općinskog suda broj 25 0 K 18969 11 K od 10. juna 2013. godine apelanti su oglašeni krivim da su u kući svojih roditelja neovlašteno radi prodaje držali drogu tipa heroin, ukupno 35,007 grama, čije je držanje zabranjeno članom 4. Zakona o sprečavanju i suzbijanju opojnih droga, koja je pronađena prilikom pretresa kuće zajedno sa ostalim stvarima opisanim u dispozitivu presude koje služe za mjerenje, pakovanje i konzumiranje iste, kao i mobilnim telefonom i SIM karticom, čime su počinili krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ) u vezi sa članom 31. KZ, pa im je sud temeljem čl. 7., 42. i 43. KZ izrekao kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine i tri mjeseca. Općinski sud je naveo da se na temelju člana 57. stav 1. KZ apelantima u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru.
3. Istom presudom na osnovu člana 78. stav 1. i 238. stav 4. KZ od prvoapelanta je oduzeta opojna droga, metalna digitalna vaga, mlin za kafu, četkica čišćenje i ostalo pobliže opisano u presudi. Takođe, na osnovu člana 114. KZ i 413. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) od prvoapelanta je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom i to 78,90 KM i 10,00 švicarskih franaka.
4. Općinski sud je apelante obavezao na plaćanje troškova postupka.
5. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je nakon provedenog dokaznog postupka (u kojem je saslušao svjedoke, vještaka, izvršio uvid u dokumentaciju, foto dokumentaciju, zapisnik o preliminarnom testiranju droge i proveo druge dokaze) na nesumnjiv način utvrdio da su apelanti u obiteljskoj kuću u kojoj su boravili i koristili neovlašteno radi prodaje držali 35,007 grama opojne droge tipa Heroin, čime su počinili krivično djelo koje im je optužnicom stavljeno na teret. Osim toga, Općinski sud je utvrdio da su apelanti postupali sa direktnim umišljajem.
6. Kantonalni sud je donio presudu broj 25 0 k 018969 13 Kž od 17. septembra 2013. godine, kojom je žalbe apelanata odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
7. U obrazloženju presude, nakon ispitivanje navoda žalbi apelanata Kantonalni sud je utvrdio da su iste neosnovane, kao i da prvostepeni sud nije počinio bitnu povredu odredbi Zakona o krivičnom postupku jer je prvostepena presuda jasna i razumljiva, a u obrazloženju je naveden sadržaj svih provedenih dokaza te su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Kantonalni sud je istakao da, suprotno navodima žalbe (da su apelanti držali drogu radi lične upotrebe), provedeni dokazi upućuju na zaključak da su apelanti držali drogu radi dalje prodaje. Takođe, Kantonalni sud je naveo da je provedenim dokazima utvrđeno da su oba apelanta u kući u kojoj borave držali drogu radi prodaje, čime su se u njihovim radnjama stekli elementi bića krivičnog djela iz člana 238. stav
1. KZ.
8. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti osporavaju odluke sudova navodeći prije svega da u toku postupka nije na pouzdan način utvrđeno da su apelanti posjedovali drogu radi prodaje. Prema navodima apelanta cijeli postupak je proveden na osnovu indicija, a a svjedoci koji su saslušani jasno su naveli da nisu kupovali drogu od apelanta. Osim toga, apelanti osporavaju kao dokaz iskaz svjedoka kojem sud nije povjerovao u ono što je rakao na sudu već pihvata njegov iskaz iz policije. Apelanti sud takođe svjesni da sud može donijeti odluku na osnovu indicija, što nije u suprotnosti sa principima pravičnog suđenja, ali tu vrijedi pravilo da indicije moraju djelovati kao čvrst dokaz, zatvoren krug koji dozvoljava samo jedan zaključak u odnosu na relevantnu činjenicu, uz potpuno isključivanje drugačijeg zaključka. Osim toga, apelanti navode da je jedan od osnovnih principa u krivičnom postupku da su sud i drugi organi dužni istinito i potpuno utvrditi činjenice koje terete optuženog, ali i one koje mu idu u korist, kao i da postoji presumpicaja nevinosti, zbog čega je optuženi oslobođen tereta dokazivanja. Apelanti sud naveli da se osporene presude zasnivaju na dokazima koji ni posredno ni neposredno ne ukazuju da su apelanti počinili krivično djelo koje im se stavlja nateret, pa su predložili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izdržavanje kazne zatvora apelantima do donošenja odluke po apelaciji. Apelanti su dostavili i dopis Općinskog suda kojim se apelanti upućuju na izdržavanje kazne zatvora u zavod poluotvorenog tipa u Orašju, uz obavezu apelanta da se jave 25. februara 2014. godine radi izdržavanja kazne.
9. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu posebno obrazložili svoj zahtjev za donošenje privremene mjere. Naime, apelanti očigledno smatraju da navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Osim toga, u skladu sa odredbom člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda, učesnik u postupku pred Ustavnim sudom može podnijeti zahtjev za privremenom mjerom pod uslovom da je prethodno, u skladu sa mogućnostima propisanim zakonom, tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova. U konkretnom slučaju to bi značilo da su apelanti bili obavezni dostaviti Ustavnom sudu dokaz da su u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija Federacije Bosne i Hercegovine tražili odlaganje izvršenja kazne zatvora. Međutim, apelanti nisu ponudili takav dokaz, iz čega proizilazi da nisu iskoristili zakonske mogućnosti koje su imali na raspolaganju, prije obraćanja Ustavnom sudu. Imajući u vidu da apelanti nisu ponudili argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada nisu ni koristili mogućnosti koje ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić