Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4933/13 (V. A.)

Odluka donesena 24. 04. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4933/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

24. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine, u predmetu broj AP 4933/13, rješavajući zahtjev Vladimira Atanackovića, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 22/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Vladimira Atanackovića, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Vladimir Atanacković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Milan Romanić advokat iz Banja Luke, podnio je 3. decembra 2013. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 081207 12 Rev od 17. septembra 2013. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 081207 11 Gž od 4. septembra 2012. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 081207 10 P od 27. juna 2011. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom će Ustavni sud „utvrditi povredu prava apelanta na pravično suđenje, ukinuti sve pobijane presude i narediti Osnovnom sudu u Banja Luci da odmah zakaže ponovno suđenje u ovom predmetu“.

2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 081207 10 P od 27. juna 2011. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtijev kojim je tražio da se poništi rješenje Zdravstvena ustanova, bolnica, „Internacionalni dijaliza centar“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 1-98-T/09 od 9. januara 2009. godine i da se naloži tuženom da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove i radne zadatke, koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, te da se tuženi obaveže da apelantu za vremenski period od 9. decembra 2009. godine do 1. marta 2011. godine na ime neisplaćenih plata i toplog obroka isplati ukupni iznos od 33.072,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom kako je preciznije navedeno u izreci presude. Apelant je obavezan da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosiu od 997,50 KM. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je u toku postupka na osnovu provedenih dokaza tuženi dokazao da je apelant počinio teže povrede radne obaveze koje su mu stavljene na teret i u vezi sa kojima je vođen disciplinski postupak protiv apelanta i utvrđena njegova odgovornost, te je s tim u vezi primjenom odredaba čl. 89, 98. i 128. Zakona o radu odlučio kao u izreci presude.

3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 081207 11 Gž od 4. septembra 2012. godine odbijena je apelantova žalba i prvostepena presuda je potvrđena. Istom presudom odbijena je i žalba tuženog i prvostepena presuda u pobijanom odbijajućem dijelu odluke o zahtjevu tuženog za naknadu troškova parničnog postupka je potvrđena, dok je odbijen zahtjev tuženog za naknadu troškova sastava žalbe i odgovora na žalbu u iznosu od 2.250,00 KM. Apelant je obavezan da tuženom nadoknadi troškove postupka povodom žalbe u iznosu od 438,75 KM.

4. Vrhovni sud je, odlučujući o apelantovoj reviziji protiv drugostepene presude, donio presudu broj 71 0 P 081207 12 Rev od 17. septembra 2013. godine kojom je reviziju odbio.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da su odluke redovnih sudova zasnovane na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Naime, apelant smatra da je zbog proizvoljnih odluka redovnih sudova pretrpio materijalnu štetu, te predlože da „Ustavni sud BiH donese privremenu mjeru kojom će se utvrditi povreda prava apelanta na pravično suđenje, ukinuti sve pobijane presude i narediti Osnovnom sudu u Banja Luci da zakaže ponovno suđenje u ovom predmetu“.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranabolka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere nije posebno obrazložio već svoj zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na činjenicama koje se tiču merituma predmeta. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. S obzirom da apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će „utvrdi povredu prava apelanta na pravično suđenje i ukinuti pobijane presude te naložiti nižestepenim sudovima ponovno suđenje u ovom predmetu“, Ustavni sud ukazuje da ovako postavljen zahtjev za donošenje privremene mjere implicira da su apelantovi navodi o povredi ustavnih prava osnovani te se u svojoj konačnici svode na donošenje odluke o meritumu predmeta, o kojem Ustavni sud u ovoj fazi postupka ne može odlučivati jer bi u suprotnom prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant, dakle, osim navoda u vezi sa kršenjem prava na pravično suđenje, koja se, dakle tiču merituma predmeta, nije ponudio Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4933/13 (V. A.) | Sudska praksa | Aktio