Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-210/12 (M. K.,D. T. i M. P. i drugi)

Odluka donesena 24. 04. 2014.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-210/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine, u predmetu broj AP-210/12, rješavajući apelacije Mirsada Kahrića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mirsad Kahrić, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 069201 10 Rsz od 26. oktobra 2011. godine;

Dragan Tešanović i Milenko Pejović, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 001540 12 Gž od 9. maja 2012. godine;

Milan Gavrilović i Nedeljko Tadić, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 001541 12 Gž od 23. aprila 2012. godine;

Nermin Bićo, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 004947 12 Gž od 3. oktobra 2012. godine;

Zijad Mustafić, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 004946 12 Gž od 24. septembra 2012. godine;

Dalibor Brnjić i Suad Gušić, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 001549 12 Gž od 22. novembra 2012. godine;zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-210/12

Mirsad Kahrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 069201 10 Rsz od 26. oktobra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvojena je apelantova tužba i obavezan tuženi da apelantu isplati određeni novčani iznos na ime razlike naknade ishrane u toku rada (topli obrok), sa zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka. U toku postupka je utvrđeno da je apelant uspio sa tužbenim zahtjevom u dijelu od oko 15%, pa je tuženi obavezan da mu nadoknadi troškove postupka srazmjerno uspjehu u postupku.

2. AP-2266/12

Dragan Tešanović i Milenko Pejović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Pala, koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 18. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 001540 12 Gž od 9. maja 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata kojom su tražili isplatu određenih novčanih iznosa na ime naknade za prekovremeni rad i na ime naknade za obezbjeđenje odgovarajuće uniforme. U toku postupka je utvrđeno da apelanti nisu dokazali da su u spornom periodu zaista ostvarili fond prekovremenih sati, čiju naknadu su tražili. Nadalje, apelanti su dobili, odnosno, zadužili policijsku uniformu koja im je po načinu vršenje službe pripadala, te shodno predmetnim pravilnicima nije bila predviđena mogućnost nabavke posebne uniforme.

3. AP-2268/12

Milan Gavrilović iz Sokoca i Nedeljko Tadić iz Pala (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti), koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 18. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 001541 12 Gž od 23. aprila 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata kojom su tražili isplatu određenih novčanih iznosa na ime naknade za obezbjeđenje odgovarajuće uniforme, a drugoapelantu i određenog novčanog iznosa na ime naknade za prekovremeni rad. U toku postupka je utvrđeno da drugoapelant nije dokazao da je u spornom periodu imao „prekovremeni rad“ u skladu sa pozitivnim propisima. Nadalje, apelanti su dobili, odnosno, zadužili policijsku uniformu koja im je po načinu vršenje službe pripadala, te shodno predmetnim pravilnicima nije bila predviđena mogućnost nabavke posebne uniforme.

4. AP-4325/12

Nermin Bićo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 004947 12 Gž od 3. oktobra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba kojom je tražio da se ponište sporna rješenja i apelant kao zavodski policajac razvrsta u određeni platni razred sa određenim koeficijentom. U toku postupka je utvrđeno da je tužena kao poslodavac postupala u okviru svojih ovlaštenja i striktno primjenjujući Metodologiju za razvrstavanje radnih mjesta svrstala zatvorske policajce u određeni platni razred.

5. AP-4326/12

Zijad Mustafić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 004946 12 Gž od 24. septembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba kojom je tražio da se ponište sporna rješenja i apelant kao zavodski policajac razvrsta u određeni platni razred sa određenim koeficijentom. U toku postupka je utvrđeno da je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine postupalo u okviru svojih ovlaštenja i primjenjujući Metodologiju za razvrstavanje radnih mjesta svrstala radno mjesto apelanta - zavodski policajac u određeni platni razred.

6. AP-4503/12

Dalibor Brnjić iz Busovače i Suad Gušić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 20. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 001549 12 Gž od 22. novembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata kojom su tražili isplatu određenih novčanih iznosa na ime naknade za prekovremeni rad i na ime naknade za obezbjeđenje odgovarajuće uniforme. U toku postupka je utvrđeno da apelanti nisu dokazali da su u spornom periodu zaista ostvarili fond prekovremenih sati, čiju naknadu su tražili. Nadalje, apelanti su dobili, odnosno, zadužili policijsku uniformu koja im je po načinu vršenje službe pripadala, te shodno predmetnim pravilnicima nije bila predviđena mogućnost nabavke posebne uniforme.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-210/12.

Apelacioni navodi

U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-210/12 (M. K.,D. T. i M. P. i drugi) | Sudska praksa | Aktio