Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-409/12 (D. M. i drugi)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-409/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine, u predmetu broj AP-409/12, rješavajući apelacije Davida Mandića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
David Mandić, protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 225448 12 I od 11. januara 2012. godine;
Vitai d.o.o. Čitluk, protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 050321 10 Gži od 6. oktobra 2011. godine;
Jozo Sušac, protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 221786 12 Gž od 25. januara 2012. godine;
Dubravka Vujica, protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 I 026487 12 Gži od 4. jula 2012. godine;
Samir Hadžić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 016669 12 Gž 2 od 25. juna 2012. godine;
B.R., protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 I 008530 12 Gž 2 od 1. novembra 2012. godine;zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-409/12
David Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidža, podnio je 27. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 225448 12 I od 11. januara 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, na osnovu pravosnažnih sudskih presuda, dozvoljeno je izvršenje u korist tražioca izvršenja protiv apelanta, kao izvršenika, radi namirenja novčane tražbine, na novčanim sredstvima - penziji koju apelant ostvaruje kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, odnosno u slučaju nemogućnosti naplate na novčanim sredstvima, popisom, procjenom, prodajom i naplatom iz prava u nekretnini apelanta, kao i na drugim apelantovim pokretnim i nepokretnim stvarima.
2. AP-633/12
Vitai d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Olivera Juričić, izvršni direktor apelanta, podnio je 14. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 050321 10 Gži od 6. oktobra 2011. godine. Apelant je dopunio apelaciju 16. marta 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, na osnovu pravosnažnih sudskih presuda, dozvoljeno je izvršenje u korist tražioca izvršenja protiv apelanta, kao izvršenika, radi namirenja novčane tražbine. U toku postupka je utvrđeno da je izvršenje zatraženo na temelju izvršne sudske odluke, te da je uz prijedlog podnesen valjan zemljišno-knjižni izvadak, kao dokaz da je apelant vlasnik predmetne nekretnine.
3. AP-751/12
Jozo Sušac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Angela Puljić, advokat iz Čapljine, podnio je 23. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 221786 12 Gž od 25. januara 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom sud se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i odbacio apelantov prijedlog za dozvolu izvršenja. U toku postupka je utvrđeno da sud nije nadležan da odlučuje o izvršenju odluke donesene na osnovu čl. 39. i 8. Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica, odnosno, da je nadležan prvostepeni upravni organ.
4. AP-3058/12 Dubravka Vujica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Viteza, koju zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnijela je 17. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 I 026487 12 Gži od 4. jula 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, na osnovu pravosnažne sudske presude, dozvoljeno je izvršenje u korist apelantice, kao tražioca izvršenja, protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja, te je odbijen apelantičin zahtjev za naknadu troškova na ime sastava odgovora na prigovor. U toku postupka je odbijen apelantičin zahtjev za naknadu troškova na ime sastava odgovora na prigovor jer se radilo o troškovima koji nisu bili neophodno potrebni, shodno odredbama člana 16. stav 4. Zakona o izvršnom postupku.
5. AP-3127/12
Samir Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Emira Imširević i Edžerija Trejić Bihać, podnio je 27. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 016669 12 Gž 2 od 25. juna 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom ukinuto je rješenje o izvršenju i odbačen prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja (koji je tražilac izvršenja podnio protiv apelanta kao izvršenika radi namirenja novčane tražbine). U toku postupka je utvrđeno da tražilac izvršenja nije mogao biti stranka u postupku jer je umro prije podnošenja prijedloga za izvršenje, a punomoćniku, koji je podnio prijedlog za izvršenje, prestala je punomoć za zastupanje data u parnici.
6. AP-4235/12
B.R. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Tatjana Stojković, advokat iz Doboja, podnijela je 6. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 I 008530 12 Gž 2 od 1. novembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je prijedlog apelantice, kao tražioca izvršenja, za predaju u posjed i slobodno raspolaganje nekretnine, te je obustavljeno izvršenje po rješenju o izvršenju i ukinute sve provedene radnje. U toku postupka je utvrđeno da u konkretnom slučaju nije bilo moguće sprovesti izvršenje, jer predaja u posjed i slobodno raspolaganje predmetne nekretnine nije bila moguća iz razloga što se na istoj nalazila izvršenikova porodična kuća sa pomoćnim objektima, u kojoj je živio dugi niz godina. Nadalje, predmetnom izvršnom ispravom, obavezan je izvršenik da apelantici preda u posjed i slobodno raspolaganje samo predmetne nekretnine, bez navođenja u istoj kakva je sudbina građevinskih objekata izvršenika koji se nalaze na predmetnoj nekretnini.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-409/12.
Apelacioni navodi
U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić