Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4478/11 (S. V.,M. I.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4478/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine, u predmetu broj AP 4478/11 rješavajući apelacije Svetozara Vasiljevića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Svetozar Vasiljević zbog dužine trajanja postupka koji je okončan rješenjem Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 004888 09 U od 28. februara 2012. godine;
Milorad Ilić zbog dužine trajanja postupka koji je okončan rješenjem Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 0085211 11 Uz od 30. decembra 2011. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4478/11 Svetozar Vasiljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 21. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan rješenjem Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 U 004888 09 U od 28. februara 2012. godine. U konkretnom slučaju apelant je 9. decembra 2009. godine podnio tužbu Osnovnom sudu radi poništenja odluke tužene Pravosudne komisije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv odluke Direktora Kancelarije za pravnu pomoć, a kojom je apelantu, kao zaposleniku tužene, utvrđena obaveza dežurstva-pripravnosti za periode bliže navedene u rješenju i određeno da je apelant obavezan da se odazove na pozive Policije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, Tužilaštva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i Osnovnog suda. Osnovni sud je 28. februara 2012. godine donio rješenje broj 96 0 U 004888 09 U kojim je odbacilo apelantovu tužbu. Osnovni sud je utvrdio da osporeno rješenje ne predstavlja upravni akt, niti se u konkretnom slučaju radi o upravno-pravnoj stvari koja se rješava u upravnom postupku i sporu, nego da se radi o radno-pravnoj stvari u vezi koje apelant može pokrenuti radni spor. Apelant protiv navedenog rješenja Osnovnog suda broj 96 0 U 004888 09 U od 28. februara 2012. godine nije izjavio žalbu, pa je rješenje postalo pravomoćno 2. aprila 2012. godine.
2. AP-676/12 Milorad Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, podnio je 17. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je okončan rješenjem Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 0085211 11 Uz od 30. decembra 2011. godine. Apelant je dopunio apelaciju 28. maja 2012. godine.
U konkretnom slučaju apelant je 31. oktobra 2011. godine podnio zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Srpske za koja smatra da su mu povrijeđena rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske od 27. aprila 2011. godine, a kojim je utvrđena visina zakupnine koju navedeno Ministarstvo u 2011. godini treba isplaćivati na ime alternativnog smještaja raseljenih lica. Okružni sud je 30. decembra 2011. godine donio rješenje kojim je odbacio pomenuti apelantov zahtjev, jer je utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o pojedinačnom upravnom aktu, nego o opštem upravnom aktu koji sadrži opšte odredbe koje se odnose na sva individualno neodređena fizička lica koja ostvaruju pravo na alternativni smještaj, pa je prema odredbama člana 53. Zakona o upravnim sporovima ovakav zahtjev nedopušten.
Spajanje predmeta Na osnovu člana 91. Pravila Ustavnog suda, Veliko vijeće je donijelo odluku i usvojilo prijedlog sudije Mate Tadića o izuzeću iz odlučivanja u predmetu broj AP 4478/11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4478/11.
Apelacioni navodi U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti navode zbog dugog trajanja predmetnih postupaka. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizilaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnih postupaka primjerena okolnostima u svakom pojedinačnom predmetu. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavno pitanje na koje su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić