Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1064/14 (S.I.,N. R.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Predmeti (1)
AP-1064/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine u predmetu broj AP 1064/14, rješavajući apelacije S.I. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 14/22), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
S.I. protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 06 0 K 004786 13 Kž 3, od 18. decembra 2013.
godine i rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 K 004786 13 Kv 3, od 30. septembra 2013. godine;
Niset Ramić protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 01303 14 Krž, od 30. januara 2014. godine i rješenja Bosne i Hercegovine, broj S1 1 K 013303 14 Kvl, od 15. januara 2014.
godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 1064/14
1. S.I. (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi koji se nalazi na izdržavanju kazne u KPZ Zenica, podnio je 6. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 06 0 K 004786 13 Kž 3, od 18. decembra 2013. godine i rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 K 004786 13 Kv 3, od 30. septembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbijene su žalbe apelanta i njegovog branioca i potvrđeno osporeno rješenje Kantonalnog suda kojim je odbijen zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka koji je okončan pravosnažnim presudama istog suda broj K-4/04, od 15. novembra 2006. godine i rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-07-000128, od 7. januara 2009. godine zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i drugim krivičnim djelima.
AP 1210/14
2. Niset Ramić (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi na izdržavanju kazne u KPZ Zenica, a kojeg zastupa Aida Karavelić, advokat iz Visokog podnio je 17. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 01303 14 Krž, od 30. januara 2014. godine i rješenja Suda BiH, broj S1 1 K 013303 14 Kvl, od 15. januara 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim drugostepenim rješenjem odbijena je žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je odbačen zahtjev za ponavljanje postupka protiv apelanta zbog toga što nije utvrđeno postojanje zakonskih uslova za ponavljanje postupka.
3. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je tražio da odlaganje izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj presudi Suda BiH broj X-KR-06/197, od 17. jula 2007. godine kojom je apelant oglšen krivim i osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora od trideset godina do konačne odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji.
Spajanje predmeta
4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1064/14. Apelacioni navodi
5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu krivičnog/prekršajnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom prijedloga za obnovu postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti o njegovim građanskim pravima i obavezama (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. Ustavni sud, dalje, konstatuje da se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u predmetu AP 1210/14, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić