Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1102/11 (M. M.,D. K. i R. S. i A. K.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1102/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine u predmetu broj AP 1102/11, rješavajući apelacije Milana Miloševića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Milan Milošević protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 005530 10 Už od 4. januara 2011. godine;
Džemila Koštro protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 016502 12 U od 27. decembra 2013. godine;
Radivoje Stanišić protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 000435 12 Gvlž od 19. februara 2014. godine;
Alija Kuštrić protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 143356 13 Gž od 10. decembra 2013. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 1102/11
1. Milan Milošević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, podnio je 3. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 005530 10 Už od 4. januara 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom je žalba tužene je uvažena i presuda Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 005530 07 U od 11. novembra 2010. godine preinačena, tako što je apelant kao tužitelj odbijen sa tužbom, podnesenom radi poništenja rješenja tuženog (drugostepenog organa) broj 23-1054-2/00-AP-120/07 od 27. jula 2007. godine. Navedenim rješenjem je odbijena kao neosnovana apelantova žalba protiv zaključka prvostepenog organa broj 23-1054-2/99 od 8. februara 2007. godine, kojim je kao neblagovremen odbačen apelantov prijedlog za obnovu postupka okončan zaključkom istog organa broj 23-1054- 2/99 od 20. juna 2002. godine.
AP 407/14
2. Džemila Koštro (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 27. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 016502 12 U od 27. decembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom je odbijena je kao neosnovana apelanticina tužba, podnesena radi poništenja rješenja tuženog (drugostepenog organa) broj 05-23-1626/12 od 4. oktobra 2012. godine, kojim je odbijena kao neosnovana apelanticina žalba podnesena protiv zaključka prvostepenog organa broj 05/4-364-835/91-KD od 30. jula 2012. godine, kojim su kao neblagovremeni odbačeni apelanticini prijedlozi za obnovu postupaka okončanih rješenjima istog organa br. 05/4-364-835/91-KD od 27. avgusta 1991. godine, 07/4-361-275/79 od 16. novembra 1979. godine i 07/4-361-249/80 od 31. oktobra 1984. godine.
AP 933/14
3. Radivoje Stanišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, podnio je 26. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 000435 12 Gvlž od 19. februara 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom je odbijena kao neosnovana žalba apelanta i potvrđeno rješenje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 000435 12 Gvl od 30. novembra 2012. godine, kojim je odbijen apelantov prijedlog za obnovu postupka okončan presudom Osnovnog suda u Sokocu, odjeljenje u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 000435 08 P od 13. maja 2009. godine, koje je potvrđeno presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 000435 09 Gž od 28. januara 2010. godine.
AP 939/14
4. Alija Kuštrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banja Luke, podnio je 28. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 143356 13 Gž od 10. decembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom je odbijena kao neosnovana žalba apelanta i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 143356 95 P od 5. septembra 2013. godine, kojim je odbijen apelantov prijedlog za obnovu postupka pravosnažno okončan presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1130/95 od 20. novembra 1995. godine.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1102/11. Apelacioni navodi
6. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, , u postupcima koji su okončani odlukama koje se osporavaju apelacijama. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnim postupcima, pokrenutim po prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okonačanih postupaka, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić