Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1315/11 (M. K.)

Odluka donesena 24. 04. 2014.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1315/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine u predmetu broj AP 1315/11, rješavajući apelaciju Mevludina Kadića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mevludina Kadića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 009095 09 gz od 24. novembra 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-DN-II-09-8140 od 30. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mevludin Kadić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Suad Sultanić, advokat iz Sarajeva, podnio je 19. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 009095 09 gz od 24. novembra 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-DN-II-09-8140 od 30. aprila 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-DN-II-09-8140 od 30. aprila 2009. godine, dozvoljeno je, na osnovu ugovora o kupoprodaji, ovjernog 29. decembra 2004. godine kod Općinskog suda i presude Općinskog suda broj P-632/05 od 11. decembra 2006. godine, da se u zk. uložak broj 100 (stariji broj 97) KO Sarajevo Mahala CXXX, pod I uknjiži pravo vlasništva na nekretninama opisanim u listu A II na kući sagrađenoj na k.č. broj 160 kao zemljišnoknjižnom tijelu II, dosadašnje vlasništvo Miodraga Mrnjavca sa 1/1, u korist Mehmedalije Trako sa dijelom 1/1 uz pravo korištenja zemljišta pod zgradom i zemljište koje služi redovnoj upotrebi zgrade na osnovu člana 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, pod II briše zabilježba predugovora o kupoprodaji od 24. februara 2003. godine ovjerenog kod Općinskog suda, a zaključenog između Miodraga Mrnjavca kao prodavca i apelanta kao kupca upisane pod B/3 i pod III briše zabilježba odbijenog prijedloga Mehmedalije Trako za uknjižbu prava vlasništva na kući u A II listu upisano pod B/4.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 009095 09 gz od 24. novembra 2010. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda broj 065-0-DN- II-09-8140 od 30. aprila 2009. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeno rješenje zakonito i zasnovano na pravilnoj primjeni odredbi čl. 31., 42. i 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama. Također, ukazano je, između ostalog, da pravosnažna presuda Općinskog suda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta da se Miodrag Mrnjavac obaveže na zaključenje ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina sa apelantom, u potpunosti zamjenjuje odobrenje apelanta, shodno odredbi člana 31 stav 3 Zakona o zemljišnim knjigama, pa je provostepeni sud pravilno postupio kad je brisao predbilježbu predugovora o kupoprodaji od 24. februara 2003. godine.

4. Apelant se žali mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), navodeći da je osporenim odlukama brisana zabilježba predugovora o kupoprodaji od 24. februara 2003. godine bez postojanja odobrenja apelanta kao zainteresovanog lica ili pravosnažne sudske presude kojom se zamjenjuje odobrenje u potrebnoj formi.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

6. U odnosu na navode apelanta da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud konstatuje da odredba člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu i vlasništvo, ali ne uključuje prava ili očekivanja na sticanje imovine u budućnosti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marcx protiv Belgije, tom 31, stav 50; Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U-37/00, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 24/02). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju u pitanju očekivanje apelanta da će steći imovinu, a ne imovina na kojoj ima konstituirano relevantno imovinsko pravo, u skladu sa kriterijima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da ovakvo uvjerenje apelanata ne predstavlja „legitimno očekivanje“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da „legitimno očekivanje“ mora biti mnogo konkretnije od same nade u uspjeh i mora biti zasnovano na zakonskoj odredbi ili na određenom pravnom aktu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da takva imovina ne uživa zaštitu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je, stoga, apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1315/11 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio