Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3133/12 (M. D.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3133/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine u predmetu broj AP-3133/12, rješavajući apelaciju Mirka Džebe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tač. c. i m. i člana 57. stav 2. alineja a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Džebe podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 56 0 P 016679 09 Gž od 14. oktobra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Džebe podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 016679 09 Gž od 25. juna 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirko Džebo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Azer Guzin, advokat iz Mostara, podnio je 27. avgusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 56 0 P 016679 09 Gž od 14. oktobra 2010. godine i Rješenja Kantonalnog suda, broj 56 0 P 016679 09 Gž od 25. juna 2012. godine.
2. Kantonalni sud je svojim Rješenjem, broj 56 0 P 016679 09 Gž od 14. oktobra 2010. godine ukinuo presudu Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu. Općinski sud), broj P 016679 08 P i odbacio tužbu tužitelja. Navedenom presudom Općinskog suda, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđivanje postojanja stvarne služnosti prilaza i prolaza pješice preko nekretnine pobliže opisane u presudi. U obrazloženju rješenja se navodi da prema odredbama člana 55. stav 3 Zakona o građevinskom zemljištvu, rješenje o ustanovljavanju stvarne služnosti na građevinskom zemljištvu u društvenoj svojini donosi Općinski organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove, te proizlazi da sud nije nadležan za postupanje u konkretnoj stvari, odnosno da je u ovom slučaju neupitna nadležnost organa uprave. U konkretnom predmetu, apelant je bio tuženi.
3. Apelant je podneskom od 9. marta 2011. godine zatražio ispravku naprijed navedenog Rješenja Kantonalnog suda, zbog toga što sud istim nije odlučio o troškovima postupka. Kantonalni sud je svojim Rješenjem, broj 56 0 P 016679 09 Gž od 25. juna 2012. godine apelantov prijedlog odbacio kao neblagovremen. U obrazloženju rješenja je ukazano na odredbu člana 192. stav 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj, ukoliko je sud propustio da odluči o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, a koji su već raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od prijema presude predložiti parničnom sudu da presudu dopuni. Ova odredba se analogno primjenjuje i u konkretnom slučaju. Budući da je apelant osporeno rješenje Kantonalnog suda od 14. oktobra 2001. godine primio 20. oktobra 2010. godine, a prijedlog za donošenje dopunskog rješenja podnio tek 9. marta 2011. godine, to se nedvojbeno može zaključiti da je isti podnesen nakon proteka prekluzivnog roka od 30 dana, radi čega je sud odlučio da prijedlog odbaci kao neblagovremen.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tač. c. i m. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 18. stav 1. i stav 3. tač. c. i m. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;» a)Protek roka za podnošenje apelacije
6. Prema stanju spisa, apelant je Rješenje Kantonalnog suda, broj 56 0 P 016679 09 Gž od 14. oktobra 2010. godine primio 20. oktobra 2010. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. avgusta 2012. godine, pa proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno Rješenje Kantonalnog suda.a)Neiscrpljivanje pravnih lijekova
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelant je propustio da, u skladu s odredbama člana 192. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05 i 19/06), u zakonskom roku od 30 dana po prijemu Rješenja podnese prijedlog za donošenje dopunskog rješenja. Pri tome Ustavni sud zapaža da je nadležni organ u osporenoj odluci odgovarajuće obrazložio primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tač. c. i m. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić